Oni žele potaknuti raspravu o novom zakonu i mogućim zakonskim rješenjima koja će pobačaj, ali i druga pitanja vezana uz reproduktivna prava i zdravlje regulirati na način primjeren znanstvenim dostignućima i vremenu u kojem živimo.
''Žena nije lutka kojom se može manipulirati, ona ima pravo na autonomnu odluku o pobačaju, restriktivni zakoni i uvođenje obveze savjetovanja i razdoblja čekanja ograničavaju pristup pobačaju ali ne dovode do smanjenja stope pobačaja već povećavaju broj ilegalnih pobačaja, istaknuto je u utorak na okruglom stolu "Zakon o pobačaju za 21. stoljeće" u Novinarskom domu.
Rasprava, koju su organizirali Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI) i Inicijativa liječnika/liječnica za reguliranje prava na priziv savjesti u medicini, organizirana je u povodu odluke Ustavnog suda, koji je odbacio zahtjev za ocjenom ustavnosti važećeg zakona iz 1978., te potvrdio da žena sama ima pravo odlučiti hoće li nastaviti trudnoću ili ne do 10. tjedna trudnoće, a Vladu obvezao da u novom zakonu unaprijedi postojeća rješenja.
Restriktivne zakone treba liberalizirati
Govoreći o međunarodnim pravnim standardima na području pobačaja, Ivana Radačić iz Instituta za društvena istraživanja Ivo Pilar navela je kako su preporuke Europske komisije i Europskog suda, donesene na temelju niza predmeta, da se restriktivni zakoni trebaju liberalizirati, države moraju osigurati ženama pravovremeni i neograničeni pristup pobačajima u praksi, a te usluge učiniti dostupnima i pristupačnima.
Također navode kako treba ukinuti pristrano savjetovanje i obvezu čekanja jer predstavljaju prepreke pobačajima, a prigovor savjesti liječnika i ostalih zdravtsvenih radnika regulirati tako da ne ograničavaju pristup pobačaju.
Ginekologinja Jasenka Gruić Koračin kaže da je cilj inicijative unaprijediti novi zakon, pri čemu će se zalagati ne samo da pravo na pobačaj bude dostupno već i da žena može odabrati način obavljanja zahvata (kirurški ili medikamentozni pobačaj).
Čekanje prije pobačaja već postoji
"Zalagat ćemo se da se ne prihvati mandatorno razdoblje čekanja prije zahvata, kao ni bilo kakvo savjetovanje, jer to degradira ženu kao kompetentnu osobu. Sve krovne udruge ginekologa i opstetričara smatraju da se čekanjem i savjetovanjem umanjuje dostupnost pobačaja", ustvrdila je .
Razdoblje čekanja i sada postoji, dok žene čekaju na zakazani zahvat. "Treba znati da su komplikacije prekida trudnoće tim manje što je trudnoća mlađa, pa se bespotrebnim čekanjem pobačaj samo odgađa i time stvaraju dodatni rizici za ženu. Pobačaj je pitanje između liječnika i žene. Žena nije lutka kojom se može manipulirati, ona ima pravo na svoju autonomnu odluku", kaže Gruić Koračin.
Istaknula je da 25 posto od 208 milijuna trudnoća u svijetu završava induciranim pobačajem, pri čemu se polovica događa u nesigurnim uvjetima, zbog čega rastu mortalitet žena, komplikacije i troškovi liječenja.
"Mašemo s niskom stopom od 8,5 prekida trudnoće na 1000 žena, ne brinući što je upotreba kontracepcije užasno niska, te što je u 20 godina porasla stopa spontanih pobačaja za više od 30 posto. Restriktivni zakoni nikada ne dovode do smanjenja stope pobačaja, oni samo odlažu neminovno ili dovode žene u situaciju da pomoć traže od nestručnih osoba", kaže Gruić Koračin.
Uvesti obvezu prijave pobačaja
Smatra da u Hrvatskoj treba uvesti obvezu prijava pobačaja Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo , kako bi se znali stvarni, a ne lažni podaci o broju pobačaja, dok bi sve troškove trebao snositi HZZO, čime bi se omogućio pristup pobačajima siromašnim i mladim ženama, ali i nadzirao taj postupak.
Osvrćući se na potrebu seksualnog odgoja mladih, ginekolog Dubravko Lepušić iz KBC-a Sestre milosrdnice podsjetio je na kurikulum zdravstvenog odgoja, čiji je cilj bio i edukacija o spolno odgovornom ponašanju. Mladi u Hrvatskoj tri puta manje koriste pilule protiv začeća nego njihovi vršnjaci u zapadnim zemljama, upozorava Lepušić, a mladi mogu zauzeti stav o spolnom ponašanju samo ako o tome imaju znanja, bez da se u to miješaju politika i religija, jer bilo kakvoj agitaciji nije mjesto u javnim školama.
U Hrvatskoj, rečeno je, nije adekvatno reguliran ni priziv savjesti liječnika u vezi pobačaja. To pravo uvedeno je 2003. Zakonom o liječništvu, no nije uravnoteženo s pravom pacijentica na taj zahvat.
Liječnici s prizivom savjesti trebaju pacijenta preusmjeriti drugom liječniku te ga informirati o svima detaljima postupka, no ne zna se rade li to, kazala je Gorjana Gjurić. Također nije poznat ni broj liječnika u prizivu savjesti, pa i u vezi toga treba uvesti proceduru kako bi se znalo tko i kada može biti u prizivu savjesti, tko ga odobrava i koliko liječnika koristi to pravo. (Hina)
