Na zagrebački krematorij od Jadranka Crnića došlo se oprostiti oko tisuću ljudi, među njima i hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, predsjednik Hrvatskog sabora Luka Bebić, ministrica pravosuđa Ana Lovrin i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić.
Pročitajte i ovo
Pod predsjedanjem Jadranka Crnića Ustavni sud donio je povijesne odluke o stjecanju državljanstva, izboru sudaca, stambenim odnosima, povratu nacionalizirane imovine i dugu prema umirovljenicima, rekao je Željko Potočnjak koji predsjeda Ustavnim sudom.
Podsjetio je i da je pod Crnićevim predsjedanjem Ustavni sud donio odluke o poništenju akata paradržavnih tvorevina usmjerenih na teritorijalni integritet Hrvatske te da je u teškim vremenima branio prava obespravljenih.
"Iza prava uvijek stoji sila, međutim samo veliki ljudi silu prava i države koriste za opće dobro i zaštitu ljudi", kazao je Potočnjak, dodavši da o takvim vrijednostima i životnom opredjeljenju najbolje svjedoči činjenica da je Crnić bio i predsjednik najvažnije humanitarne organizacije HCK-a.
Izvršni direktor te organizacije Nenad Javornik ustvrdio je da je Crnić bez iznimke nastojao pomoći svakome.
Na jutros održanoj komemoraciji u zagrebačkoj Staroj gradskoj vijećnici ustavni sudac Mario Kos rekao je da je Crnić "u sebi na pokoran način objedinio izuzetne ljudske i profesionalne kvalitete". Ustvrdio je da je riječ o čovjeku koji je veliki uzor po svemu onome što je radio, pisao i kako je živio.
Bio je izričit u stajalištu da Ustavni sud kao svojevrsna međuvlast treba djelovati kao važan čimbenik ne samo u zaštiti ljudskih prava, već kao tijelo koje ograničava svemoć zakonodavne i izvršne vlasti, rekao je Kos.
Jadranko Crnić (Zagreb, 1928.) diplomirao je 1952. na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1999. stekao znanstveni stupanj doktora pravnih znanosti iz područja ustavnog prava.
Bogatu pravnu karijeru počeo je ranih pedesetih kao sudački pripravnik u Kotarskom sudu u Dugom Selu, te je bio sudac u gospićkom Kotarskom sudu, sudac i predsjednik Okružnog suda u Gospiću. Među ostalim, radio je kao odvjetnik u Dugom Selu, predsjednik Općinskog suda u Dugom Selu i sudac Vrhovnog suda.
Od 1990. bio je predsjednik Ustavnog suda SRH, a nakon osamostaljenja na dužnost predsjednika Ustavnog suda izabran je 1991. i 1995. Bio je član Ustavotvorne komisije Predsjedništva RH za izradu prvog Ustava 1990.
