"U dobrim šapama" kampanja je koju pokreće SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava, a posvećena je podizanju svijesti o važnoj, no često nevidljivoj povezanosti između žena koje su prošle ili prolaze kroz teške životne situacije te životinja koje su im pomogle u procesu iscjeljenja.
Više je detalja DNEVNIK.hr doznao od Grete Grakalić Rački iz SOS Rijeka - centra za nenasilje i ljudska prava te volonterki Katarine Buchberger, Mare Jurković i Lidije Dovođe koje su kampanju osmislile i trenutno je provode.
O čemu je riječ u kampanji "U dobrim šapama" - zašto i koja je ideja, tko sudjeluje, kako će izgledati i dokad će trajati te koji je cilj i daljnji koraci?
Grakalić Rački: Ideja za kampanju "U dobrim šapama" nastala je kroz mentorski program programa Impact4Values, u suradnji s mentoricom Dianom Kovačić iz udruge Žmergo. Ideju smo razvile Tina Kovačić i ja želeći otvoriti prostor da se o rodno uvjetovanoj traumi i nasilju progovori na nešto drugačiji način. Kampanja donosi priče žena koje su proživjele nasilje, traumu ili teškoće s mentalnim zdravljem, a snagu i iscjeljenje pronašle u odnosu sa životinjama. Na taj način povezujemo iskustvo boli i procesa iscjeljenja s podrškom koju pružaju životinje.
Kampanju provode naše volonterke koje su je i imenovale te trenutno aktivno rade na prikupljanju priča. Volonterke udruge uglavnom su studentice i mlade žene, kojima želimo dati priliku za osnaživanje u javnom zagovaranju. Trenutno prikupljamo priče putem kratkog upitnika, a otvorene su do 19. rujna. Nakon toga ćemo ih obraditi i objavljivati na Instagram profilu udruge SOS Rijeka.
Cilj nam je potaknuti žene da o traumi progovara bez straha, iz perspektive iscjeljenja, umjesto povrede, ali i skrenuti pažnju na podršku koju su primile iz odnosa sa životinjama. Dugoročno želimo ohrabriti sve osobe da pridonesu stvaranju zdravijeg, solidarnijeg i nenasilnog društva. Ako želite i vi podijeliti priču, možete to učiniti ovdje, putem anonimnog Google obrasca.
Kako životinje mogu pomoći ženama u preživljavanju rodno uvjetovane traume i procesu iscjeljenja?
Grakalić Rački: Životinje imaju važnu ulogu u procesu oporavka osoba koje su prošle traumatsko iskustvo, uključujući žene koje su preživjele rodno uvjetovanu traumu. Istraživanja pokazuju da interakcija sa životinjama pomaže u smanjenju simptoma posttraumatskog stresa, tjeskobe i depresije te potiče lučenje hormona privrženosti, oksitocina, koji donosi osjećaj mira i sigurnosti.
Odnos sa životinjama može nam pružiti osjećaj pripadnosti i podrške, što je osobito važno kada je povjerenje u ljude možebitno narušeno. Životinje mogu olakšati izražavanje emocija, smanjiti osjećaj izolacije, doprinijeti društvenoj integraciji, povećati empatiju prema sebi i povećati spremnost na sudjelovanje u terapijskom procesu.
Naša udruga uvijek radnicama omogućava boravak s psima u uredu, sve zaposlene imaju životinje u svojim životima, kao i volonterke koje provode kampanju pa su za uključivanje bile inspirirane upravo tim odnosima.
Buchberger: Koliko god to smiješno zvučalo, naši krzneni prijatelji/ce ne mogu imati predrasude koje naše ljudsko društvo često ima i samim time s njima se povezujemo na razini koja se temelji isključivo na međusobnom razumijevanju. U teškim životnim trenucima taj oblik ljubavi upravo je ono što je mnogima potrebno.
Jurković: Životinje, osim pomaganja u liječenju raznih trauma, mogu definitivno pomoći u vraćanju pružene ljubavi. Nikad se nećete morati pitati jeste li dovoljno dobri da bi vam ljubav bila uzvraćena.
Dovođa: Životinje nam pomažu vjerovati u to da je moguće imati odnos bez osude ili pritiska. Osobi koja je prošla kroz traumatično ili nasilno iskustvo ljubav životinje i ljubav prema životinji može biti prvi korak prema izgradnji samopoštovanja, boljeg mentalnog zdravlja i/ili samopouzdanja. Uče nas da vrijedimo i kad smo ranjive i da ljubav može i treba biti jednostavna.
Ljubimci nemaju kapaciteta da nas zlostavljaju ili iskorištavaju, tako da je odnos sa životinjom čist, temeljen na povjerenju i međusobnoj njezi a upravo zato mnogim osobama taj odnos postane prva sigurna luka nakon proživljene traume. Nadalje, briga prema životinji nas često "pogura" natrag u život - tjera nas da ustanemo, izađemo van i razvijemo rutinu i zdrave navike jer drugo biće ovisi o nama. Na taj način polako vraćamo osjećaj odgovornosti, ali i povezanost sa zajednicom i s društvom.
Što možemo naučiti iz njihove povezanosti i primijeniti u izgradnji i razvoju empatije i solidarnosti u društvu?
Grakalić Rački: Empatija i briga ne poznaju granice. Ljudske i neljudske zajednice neraskidivo su povezane u borbi za zdravije i solidarnije društvo.
Buchberger: Smatram da je svaka prilika za povezivanjem s drugim živim bićem način da se osjećamo kao da smo važan dio zajednice u trenucima kada se sami možda tako ne osjećamo. Empatija nas najbolje povezuje s drugima, pa tako i našim životinjskim prijateljima koji često mogu osjetiti kada nas nešto muči.
Jurković: Iz njihove povezanosti možemo naučiti da povjerenje ima rok trajanja, da ako ste se jednom ponijeli loše prema životinji, dat će vam drugu priliku, ali već treći put će dobro razmisliti hoće li vam prići, te da izgradnja povjerenja itekako zahtijeva vremena, pogotovo nakon traumatskih iskustava koja se mogu dogoditi i životinjama, a ne samo ljudima.
Dovođa: Iz odnosa ljudi i životinja možemo naučiti da bi povjerenje i briga trebali biti temelj svakog odnosa. Solidarnost se ne gradi velikim riječima, nego malim, svakodnevnim gestama; baš kao što se s ljubimcem povezujemo kroz igru, kroz brigu za njega i kroz zajedničko vrijeme. Kad bi svatko od nas prema drugima postupao s tom razinom pažnje i poštovanja, svijet bi bio puno drugačije mjesto.
Kakva su iskustva u drugim zemljama i postoje li razvijeni servisi podrške, a iz kojih bismo mogli učiti na ovom polju?
Grakalić Rački: FYDO – Facility Dogs in Europe projekt organizacije Victim Support Europe uključuje treniranje i korištenje pasa pomagača/ica u Belgiji, Italiji i Francuskoj za potporu žrtvama nasilja i smanjenje sekundarne viktimizacije. Psi na svačije oduševljenje pomažu u smanjenju anksioznosti i stresa tijekom izlaska pred pravosudne institucije, policiju, sud ili pri davanju izjave, dakle u okolnostima koje su same po sebi često vrlo stresne za žrtve nasilja.
SOS Rijeka nudi podršku pri prijavi nasilja, u smislu da naše radnice mogu biti osobe od povjerenja i pratiti žrtvu, primjerice pri davanju iskaza na policiji. No, sigurno bi mnogim ženama koje su dugo u sustavu i svakodnevno obilaze razne institucije u svojoj osobnoj borbi za ostvarivanje prava, podrška životinje značila mnogo.
U Amsterdamu postoji i sklonište za žrtve nasilja u koje je moguće smjestiti ljubimce jer je prepoznato da žene često ostaju u nasilnim odnosima upravo zbog psa, budući da nemaju mjesto gdje bi mogle otići s njime. Slične inicijative postoje i u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Jurković: Da, ne budu samo naši krzneni prijatelji u pitanju - recimo u Australiji se provodi terapija s konjima putem programa Trails of Discovery Equine Assisted Therapy. Po EAGALA modelu (terapija i učenje uz pomoć konja) za osobni rast i učenje provode se aktivnosti s konjima koje zahtijevaju da pojedinci i pojedinke razviju zdrave granice, asertivnost, kreativno razmišljanje, vještine rješavanja problema, timski rad, povjerenje i stav.
