Njemački specijalci (Foto: AFP)
Njemački specijalci (Foto: AFP)

Nova i nepredvidiva vremena već su počela. Neka od pitanja poput - kako dalje i jesmo li sigurni, sve se češće postavljaju posljednjih nekoliko mjeseci. Pitanja su to koja nam prošlog ljeta nisu bila na umu.


Napadi u Belgiji, Francuskoj, Nizozemskoj i Njemačkoj, neizvjesnost zbog Brexita, Frexita i nepoštivanje uredbi i direktiva Europske unije, samo su neki od problema s kojima se suočavamo u posljednje vrijeme.

Radikalni islam i neobuzdani nacionalizam nezaustavljivo se šire Europom kojoj je potreban novi Dan D, operacija spašavanja od prijetnji čije razmjere nitko nije mogao predvidjeti. Stravično ubojstvo svećenika u francuskoj crkvi, stegnulo je još čvršće, uže koje obavija našu zajednicu, . Europa više ne može disati, to uže joj se urezuje u vrat sve dublje i dublje.

Napad na redakciju satiričkog lista Charlie Hebdo, napad na Pariz 13. studenog, eksplozije u zračnoj luci i metrou u Bruxellesu, tragični dan u Nici, a onda i dan prije ubojstva svećenika u crkvu kod Rouena, bombaš samoubojica na rock koncertu u Njemačkoj u kojem je, na sreću, mrtav samo bombaš samoubojica. Imali smo sreće.

Realnost europske sigurnosne borbe

Kada je IRA (Irska republikanska armija) 1986. pokušala raznijeti hotel u kojem se nalazila britanska premijerka Margaret Thacher, poručili su kako je njima 'potreban samo jedan trenutak praćen srećom, dok će njoj sreća trebati u svakom trenutku'.

Danas se europske službe sigurnosti bore upravo s tim problemom, osobito na sjeveru gdje, bez obzira koliko napada spriječe, nove se prijetnje neprestano pojavljuju. Snage sigurnosti sve više slabe. Stavljanje jedne osobe pod 24-satno praćenje troši velike resurse, a broj sumnjivih osoba raste iz dana u dan. U cijeloj Europi tisuće mladih muškaraca i žena već su pronašli svoj put prema Islamskoj državi u Iraku i Siriji.

Islamska prijetnja

Ono što smo naučili promatrajući džihadističke kampove za obuku je činjenica da trenirani borci IS-a, po povratku iz 'vojnog kampa' čine snažnu i pouzdanu međunarodnu mrežu džihadističkih saveznika.

Ono što predstavlja najveću prijetnju su takozvani vukovi samotnjaci, osobe koje izvršavaju pojedinačne napade i nisu direktno povezani sa velikim terorističkim organizacijama, no zbog velike težnje da postanu dio neke nihilističke ideologije spremni su dati svoj život. Sve ih je više, a snage sigurnosti ih ne mogu kontrolirati.Taj je problem prožet kroz našu politiku, a to dodatno komplicira pronalazak toliko potrebnih odgovora i rješenja.

Europske migracije

Tko se više sjeća je li prvo bila bomba ili migrant? Nije ni bitno. Činjenica je da i jedna i druga stvar u nama stvaraju strah i nepovjerenje u druge, a čak i nad one najbistrije umove spuštaju tmurne oblake kroz koje je budućnost sve manje vidljiva.

Kada je ponudila dom sirijskim izbjeglicama, njemačka kancelarka Angela Merkel bila je hvaljena, no nedugo nakon toga, njemačka politika otvorena vrata Europi su donijela sve više problema. Posljednjih nekoliko tjedana sav se taj strah manifestirao u obliku nasumičnih napada koji su dosegli maksimum. Posljednji napadi nisu smrtonosni poput onoga u Parizu, no oni imaju svoj cilj koji je postignut - korozija političkih struktura, stvaranje novog svjetskog poretka. Može li gore?, pita se Europa.

'Teroristi su inovativni. Njih je teško pratiti. Oni zapravo napadaju svakodnevan život, a to je najteže braniti. Disperzirali su svoje napade na više zemalja, na pojedinačne ciljeve, svakodnevan život, a to je najteže braniti. Zemlje provode svoje nacionalne strategije u borbi protiv terorizma, kako koja više ili manje uspješno', kazao je nedavno u Dnevniku Nove TV, stručnjak za terorizam, Tonći Prodan.

Jačanje desnice

Nacionalisti od Skandinavije do Sicilije svaki tragični događaj vide kao priliku za jačanje vlastitog ugleda. Ipak, oni su bili ti koji su upozoravali na migrante i izbjeglice, davno ih nazivajući 'lošom odlukom'. Sada smatraju da su oni ti čije su ideje, stavovi i mišljenja jedini ispravni. Žele vodstvo u Uzvraćanje udaraca odvija se sporije nego što možemo zamisliti, a jedan od glavnih razloga je različita vizija vođa zemalja članica. Jedva su se uspjeli sastati s ciljem rješavanja pitanja migrantske krize. Nisu mnogo toga riješili, a već je stigla nova prijetnja u obliku džihadista i islamističkih prijetnji.

Suradnja zemalja članica je nužna. Potrebnija no ikad prije. Protuteroristička suradnja mogla bi biti početak zajedničke borbe, no ne i cilj sam po sebi. Koordinirani pristup problemu ili će definirati Europu budućnosti ili je osuditi na podjelu.

'Raste osjećaj nesigurnosti. Iako očekujete da se to više neće dogoditi, ljudi se osjećaju nesigurno imam osjećaj kao da su geopolitika i interesi u potpunosti odvojeni od građana Europske unije. Kao da se grade neki sigurnosni sustavi koji nemaju veze sa sigurnosti građana već s nekim drugim interesima, Potpuno je jasno da se gradi neki novi svjetski poredak dok se stari još nije urušio. Ljudi imaju osjećaj nepovjerenja prema svojim sustavima sigurnosti', kazala je urednica vanjske politike Dnevnika Nove TV, Ivana Petrović.

Rješenje leži izvan granica

Ključ uspjeha je u pronalaženju načina da se narodi Europe uhvate u koštac sa zajedničkom prijetnjom koja ne poznaje međunarodne granice. Granice joj ne predstavljaju problem, nije joj bitno koje smo nacionalnosti, boje kože, vjere ili socijalnog statusa. Prijetnja ne vidi razliku između Londona, Pariza, Bruxellesa ili Berlina. Nacionalizam i politika izolacionizma nisu odgovor na suvremene prijetnje, one samo vode na put podjela, put prema potpunom uništenju. Zar se više ne sjećamo da smo tim putem već putovali?

'Europska unija je u jednoj velikoj disoluciji. Europska unija 24 godine nakon Maastrichta nema ni k od konsolidirane zajedničke vanjske i sigurnosne politike, ne provode je, nije ju jasno definirala, obavještajne službe unutar zemalja članica ne surađuju onako kako bi trebale osobito na ovim pitanjima terorizma, sve se tu miješa i dolazi do situacije. Europska unija nema odgovor, nema zato jer svaka zemlja članica ipak vodi neku svoju nacionalnu politiku i štiti svoje interese. To sad lijepo funkcionira na papiru kad su dani slave, a kad dođu teška vremena onda dolazi do disolucije i do disonantnih tonova kao što je bio slučaj s migrantskim kvotama. Migrantska kriza je izrazito destabilizirala Europsku uniju. Politički, psihološki i svatko vodi brigu o svojim interesima', komentirala je u Dnevniku Nove TV, Ivana Petrović.

Kad gube, pobjeđuju

Kad IS gubi teritorij na 'domaćem' području počinje propaganda s ciljem novačenja boraca s istim, pogrešnim idealima u drugim zemljama.

'Terorističke su skupine uzele fetvu po kojoj teroristi mogu napadati sve ciljeve. Kao što smo vidjeli u prethodnim napadima, riječ je bila o osobama koje su imale znakove određenih psihičkih nestabilnosti i kao takvi su vrlo podobni za radikalizaciju putem interneta i putem drugih medija', kazao je Prodan te dodao da Islamska država preuzima odgovornost za akte koje nisu počinili njezini borci jer im to ide u prilog.

Brutalno ubojstvo kršćanskom svećeniku u Crkvi, mogao bi biti dokaz pokušaja izazivanja religijskog rata na području Europe.

'Crkva predstavlja identitet svakog naroda, ali i velikog dijela svijeta. Ovdje se zapravo radi o konfesiji kojoj pripada zapadna kulturna civilizacija, pa s te strane ovaj napad ima i tu vjersku simboliku. Simbolički gledano zasigurno se radi o napadu na čitavu Katoličku crkvu', izjavio je u Dnevniku Nove TV stručnjak za terorizam, Tonći Prodan.

Nova zora

Kao što smo se uhvatili u koštac s simptomima ove 'bolesti', potrebno je rješavati i uzroke. Problem nadilazi naše granice, stoga mora i rješenje. Samo u jedinstvu ćemo dorasti problemu. Neka se odvoje naše gospodarske politike, no ne smijemo dozvoliti da se podijelimo kao ljudi. (CNN/Dnevnik.hr)