Stvar je jednostavno principa! Poduzetnici su primorani njima davati novac, a vidjeli su gdje je završio kada je na čelu Hrvatske gospodarske komore bio Nadan Vidošević. Na safariju, u skrivenom bunkeru prepunom skupocjenih umjetnina. I dok to suđenje ni nakon pet godina - još uvijek nije počelo, poduzetnici su cijelo to vrijeme primorani i dalje na silu svakoga mjeseca uplaćivati u njihovu blagajnu.

Galerija


Pojedinačno, to nije velik novac... No kada se skupi po 40 ili 50 kuna od preko 120.000 članova - dolazi se do pustih milijuna, koji se troše za biznis klase, domjenke, plaće tatinih sinova.

Vezani članci Trebat će nam godine kako bismo vratili svoju gospodarsku sliku na vrijeme prije pandemije Gospodarstvo budućnosti: Evo čemu se trebamo okrenuti kako bismo pokrenuli hrvatsku ekonomiju Zlatna kuna Burilović: Unatoč svemu, biznis ne smije i neće stati

U sklopu racionalizacije, od njih 550 zaposlenih, 150 dobilo je otkaz. Ali, nisu među njima, recimo rodbina i bližnji visokopozicioniranih HDZ-ovih dužnosnika i uglednog liječnika koji je i sam član Komore...sve je to ne tako davno zaposlen kadar. Oni su prijeko potrebni toj organizaciji. Otkaz su dobili viškovi, poput Jagode, žene koja je radila 27 godina, visokokvalificirana je, govori nekoliko jezika...Za nju tamo nije bilo mjesta. O svemu tome htjeli smo razgovarati s predsjednikom Burilovićem, no on nije stao pred naše kamere. 

"Priča se o smanjenju troškova dok s druge strane predsjednik nabija putne troškove tako što svaki dan putuje u Tučepe gdje stanuje a za to dobiva putne troškove“, otkriva naša anonimna sugovornica.

"Ja sam na bolovanju i na bolovanju mi je uručen otkaz, putem javnog bilježnika i to u koverti koja je bila neobilježena tako da nisam ni znala što sam preuzela“, objašnjava bivša zaposlenica Jagoda Vlahov.

Drugi su pak članovi. Koji to ne žele biti. Poduzetniku Lucijanu Cariću javili su da je u konkurenciji za nagradu Zlatna kuna..

"Mi smo zahvalili na časti. Ne želimo nikakve nagrade niti želimo konkurirati za njih", kaže Carić.

"Ja sam osam godina u poslu i od HGK nisam dobio ništa, ni uslugu, ni savjet, ni dokument, dio prije pojave koronakrize, nisam dobio ni mail", govori poduzetnik Marko Slišković.

Nikakve koristi od HGK za 99% korisnika

Da ste vi oni o kojima govore, sigurno vam ne bi bilo baš svejedno. Ovo su samo neki od stavova, mišljenja, na kraju krajeva i činjenica.
Svi oni povezani su s komorom. Onom gospodarskom. Vlahov je bila zaposlena u komori u Šibeniku 27 godina. Bez propusta i prijestupa, i prva zaposlenica u Šibeniku.

"99 posto poduzetnika po mom mišljenju bi prestalo plaćati komoru jer po mom mišljenju nemaju nikakve koristi od nje“, kaže Slišković.

Jer zakon je takav. Tko ima tvrtku, kolika god bila, automatski je član Komore. Samim time i njezin financijer. Pa se tako od hrvatskih poduzetnika na godinu skupi oko 180 milijuna kuna. To je oko 70 posto ukupne svote koju HGK uprihodi. Za što taj iznos troši, pitaju se isti ti platiše.

Iz HGK na naš upit nisu htjeli odgovoriti. Pitali smo može li nam predsjednik Luka Burilović reći kako, zašto, u čemu je problem. Odbijaju. Nudimo bilo koji dan, bilo koje vrijeme. Opet kažu, nije u mogućnosti. Što zapravo i nije istina. Jer dok o ovome ne želi govoriti, za druge teme ima vremena.

Novac troše na plaće i putovanja

Još početkom godine, pokrenuta je inicijativa stop plaćanju članarine Hrvatskoj gospodarskoj komori. Nešto o čemu se govori godinama, ali nikako da ugleda svjetlo dana.

"HGK svojih 55 posto prihoda koristi se na plaće zaposlenih, u komori je bilo oko 550 zaposlenih, 5 predstavništava u svijetu, u svakoj županiji imate svoje predstavništvo, direktora, tajnicu, vozilo, neke prostore, to je neki golemi pogon koji godišnje troši 250 milijuna kuna“, govori Dražen Oreščanin iz Glasa poduzetnika.

Pa se poduzetnici pitaju, je li postojanje HGK samoj sebi svrha? "Mislim da je članarina obvezna i postoji zato da bi se moglo putovati i trošiti na plaće tih istih zaposlenika“, govori Slišković. Isto misli i Oreščanin. "Kada su neke delegacije komore išle u UAE ili Australiju, direktori i poduzetnici su išli u ekonomskoj klasi, a komora u biznis“, govori.

Šesnaest tisuća članova već je potpisalo peticiju za ukidanje obvezne članarine. Oporba je progurala to pitanje na saborsku raspravu. Došlo je i do Vlade. No premijer se s time nije složio rekavši da komora radi poslove od javnog interesa. Oreščanin mu poručuje da onda istu financira iz proračuna ako je od javnog interesa.

"HGK jest produžena ruka vlade i ministarstava i HDZ-a i jest taj jedan dio koji je namijenjen zbrinjavanju kadrova koje negdje treba zbrinuti“, govori Slišković.

Jedan kadar stranke zamijenjen drugim

Najveća i još nezavršena afera priča je o bivšem šefu Nadanu Vidoševiću. Afera Remorker. I izvlačenje 32 milijuna kuna iz Komore. Za koju je Vidošević tvrdio da ništa nije znao. "Sve je moguće, kaže se da muž uvijek zadnji sazna“, rekao je još davne 2013. godine.

Njega 2014. nasljeđuje Luka Burilović koji na to mjesto dolazi s pozicije šefa uprave županjske Sladorane. Prijašnji je HDZ-ov zamjenik načelnika općine Nijemci u Slavoniji, ali i pomoćnik ministra poljoprivrede u vrijeme također uhićenog Čobankovića. Problemi o kojima se govori danas, bili su isti i tada.

On je najavio da će biti neovisan i napraviti čistku. Istina, bilo je i tada otpuštanja, no i zapošljavanja. Slišković tvrdi, otišao je jedan ešalon, a došao drugi.

Jagoda je dobila otkaz dok je, kaže, bila na bolovanju. Kaže, nije politički angažirana. Kaže, to joj je možda i presudilo. 27 godina radila je u komori. S visokom stručnom spremom, poznavanjem stranih jezika radila je na poslovima međunarodne suradnje. Ljetos su joj rekli zbogom. Njezino je mjesto trebalo ostati prazno, ali nije.

"Znam da se u međuvremenu prijavila kolegica koja je bila stručni referent u području od posebne državne skrbi u Kninu gdje je Laća bio šef. Taj je ured zatvoren, odlukom predsjednika Burilovića zbog racionalizacije“, objašnjava.

To su bila djeca političara, a nama otkaz

Oni gube radno mjesto, no ne zadugo. Zbrinjavaju se. Oni u Šibenik,
Jagoda - na cestu. Nije jedina. 150 ljudi je dobilo otkaz. Cijeli popis ljudi koji imamo, a njih desetak smo i kontaktirali. Na samu temu, odmahuju glavom. Mnogi vode sporove. Kažu, imali bi svašta za reći. "Krajnje netransparentno, nekorektno, i da se u stvari nisu poštivali nikakvi poslovni postulati niti rezultati“, govori bivši zaposlenik.

Pitali smo i kako je tekla racionalizacija. U splitskoj podružnici kažu bivše djelatnice otišli su oni sa visokom stručnom spremom i dugogodišnjim stažom. A ostali oni koji su očito imali nešto više od puke sreće. "Jedan dan smo došli na posao i došao je jedan mladi gospodin i kad smo mu rekli dobar dan, šta trebate, on je rekao ja tu radim“, prisjeća se bivša zaposlenica.

Nije bio jedini. Bivši zaposlenici kažu – to su bila djeca političara. Bili su pripremljeni za njihove otkaze. Kada su krenule, figurativno, padati glave, njihove su ostale postojano na ramenima. "Da je to nekako išlo nekom pravednom odlukom, da je jednostavno takva situacija, povukli bismo se svi, naravno“, govori bivša zaposlenica. Njihova je sudbina, ali i put do otkaza sličan Jagodinom.

"Ja ne mogu govoriti o svih 150 ljudi jer ih ne poznam sve. Ali znam da su neki dobili otkaz koji su godinama radili savjesno svoj posao“, tvrdi Jagoda Vlahov.

To nije članarina, nego danak

HGK poručuje da su svi zaposleni imaju uvjete te da politika i rodbinske veze nemaju veze ni sa čim. Poduzetnici koji su se borili na neki način za racionalizaciju, nisu sretni ovim ishodom. Kažu, netransparentna otpuštanja nastavak su onog protiv čega se bore, netransparentnog ubiranja i trošenja novca kroz kojekakve naknade.

"Uopće nije članarina već je čisti danak. Slično je sa doprinosom za šume gdje doprinosimo neradu i netransparentnosti i javašluku po toj instituciji. Ja stvarno ne vidim razlog zašto bi neka IT firma plaćala doprinos za šume“, istaknuo je poduzetnik Lucijan Carić.

Kažu, plaćanje nije stvar financijskog opterećenja već i principa. Sam Oreščanin, koji se bori protiv prisilnog plaćanja, kaže, da je dobrovoljno, plaćao bi i dalje. Sudjelovali su, dodaje, prethodnih godina u nekoliko zajedničkih odlazaka na sajmove i edukacijama koje organizira komora, tako da smatra da ono što plati na neki način dobije natrag.

Skandinavske zemlje, Velika Britanija, pa i Slovenija nemaju obvezno članstvo. No imaju u Njemačkoj i Austriji. Zemljama s kojima se volimo uspoređivati. A u kojima su BDP, porez i ostala opterećenja u odnosu na Hrvatsku neusporedivi. "Nikada se ne uspoređuje s neovisnosti pravosuđa ili stopom korupcije s Njemačkom, ali zato će reći eto ima obvezno plaćanje članarine“, ogorčen je Oreščanin.

Postojanje komore nema smisla

Zajednički stav poduzetnika je da ono zbog čega Komora postoji, promicanje i potpora poduzetništvu, kako velikom tako i manjem, jednostavno ne funkcionira. Slišković poručuje, da su radili svoj posao, ne bi ni nastala udruga Glas poduzetnika.

"Naš je stav da prisilno plaćamo članstvo, ne želimo to i ne vidimo tu smisao. Nismo jedni od onih koji privatno pljuju po njima, a javno idu na evente i primaju nagrade, nas ne mogu kupiti za par kanapeića i freixenet, taj film ne budu gledali", kaže Carić.

Niti jedno pitanje nismo uspjeli postaviti Buriloviću. Prošlo je već deset dana. Oni koji ih financiraju traže odgovore. Oni koji su otpušteni preko suda. Dok komorin PR nastoji ispeglati loš imidž, predsjednik i dalje šuti.

Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno

Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr