Danas cijela Imotska krajina priča o 12-godišnjoj djevojčici, golgeterici – Sari Ljubičić, udarnoj igli Mračaja iz Runovića. Jednoj posebnoj djevojčici koja se drznula razbiti stereotip. I o obitelji koja radi ono što obitelj i treba raditi, pomaže joj u ostvarenju njezinih snova.
Pročitajte i ovo
Uz navijanje obitelji, poticaj trenera i očaj suparnika, Sara bez problema parira svim protivnicima na malom stadionu u Turnju pored Biograda na kojemu su emocije na razini Lige prvaka.
Prizor na igralištu, rekli bismo na prvu, kao u svakoj lokalnoj utakmici.
Ali tu smo došli tragom priče o jednoj posebnoj nogometašici. Poznatija kao golgeterica iz Imotske krajine.
Jedinu djevojčicu u muškoj momčadi nitko ne gleda čudno. Trener kaže da ona ostale tjera na treninge, dok njena majka Anđela govori kako ju podsjeća na oca koji je jednako entuzijastičan, a koji ju uvijek bodri i kritizira s tribina.
„Da nje nema, ne bi pola muški ovi igralo, kad bi ona odustala, rekli bi nećemo ni mi onda. Ona je glavna svugdi“ dodaje Sarin brat, Anđelo.
NISU HTJELI RADITI PREKRŠAJE NAD NJOM
Na ovoj utakmici Sarina ekipa ipak nije imala sreće. S igračem manje teško je dobiti utakmicu. Ona kaže kako je puno lakše kada pobijede jer su ovako tužni pošto su mogli odigrati i bolje. No, kaže, idu dalje i poraz podnose sportski.
Dvanaestogodišnja Sara prva je kad treba povesti trening i podići ekipu. Suigrači ju hvale, a bez nje utakmicu više ne mogu zamisliti. No, trebalo je probiti led prvog treninga.
Na prvom su joj se treningu čudili, a onda se ipak opustili. „Pa dosadno mi je bilo jer nitko nije htio pričat ni dodavat, ništa. Čudili su se ono, ne žele udarit, a kad ja njih - onda oni mene, tako“, prepričava Sara svoje prve nogometne korake.
A čuđenja nije bilo samo u klubu, nego i u obitelji. „Ja 6-7 godina, ona kopačke prije mene! Ja gledam šta je ovo?! Ja se igram još igračkama, ona kopačke i udri po lopti“, govori nam brat Anđelo.
Ali to je sve davna prošlost, jer svi se slažu – Sara je zvijezda ekipe.
SVI U OBITELJI IGRALI SU NOGOMET
Sarina majka prisjeća se kako je Sara loptu voljela od mladih dana.
„Čim je prohodala počela igrat s loptom. Lutke nisu došle u obzir, odma kopačke“ kaže.
Prisjeća se kako je jednom išla u grad i ostavila mužu odjeću da obuće kći. Kad se vratila kući, dočekala ju je kći u kopačkama. „Jaoo, ja govorim ono lipo sve majice, hlače, ali neće ona balerinke i sandale, nego kopačke. A vesela je bila, uvik za lopton“ priča nam Anđela.
Imala se na koga i ugledati. U obitelji su svi redom u nekom razdoblju oblačili kopačke. No, i u nju se neki mogu ugledati. Tako trener kaže da Sara utječe na momčad što se tiče ponašanja. „Djeca imaju jezik svakakav, ali ona ne da da se ružno govori, i oni odmah budu mirni“ tvrdi trener.
SARU OTAC PODRŽAVA VIŠE OD SVIH
Najveći Sarin podržavatelj, ali i kritičar čuje se na tribinama. To je otac Anđelo Ljubičić. Kaže nam da ne može samo mirno gledati, nego mora vikati i savjetovati.
„Mi svi koji smo igrali nogomet, mi nismo za gledanje utakmice. Mi moramo biti daleko dalje, tamo u birtiji, mi trzamo rukama i nogama, vičemo. Pa doša sam da vičem, nisam doša da gledam - iša bi u kazalište da je to“ jasno poručuje Sarin tata.
A i nakon utakmice, kaže tata, krv se teško smiruje pa bude i žustrih rasprava. Dodaje da nikada nije završila utakmica bez da je netko ljut, on ili ona. „Ali nikad nije završila utakmica da nije bilo suza, pa ko si ti da mi objašnjavaš“, prepričava.
NAJDRAŽI IGRAČ JOJ JE NEYMAR
Minutu hoda od obiteljske kuće stadion je runovićkog NK Mračaja koji se u svojoj povijesti ponosi s čak četiri kapetana u reprezentaciji. Upravo tu je Sarin drugi dnevni boravak. I prijatelj koji je s njom na terenu od malih nogu.
Njen prijatelj Petar kaže da su oduvijek zajedno igrali nogomet. „Ona je uvijek nasmiješena, dobra i odlična je igračica“, dodaje. Zatim prepričava da si stalno međusobno dodaju i asistiraju jedno drugome. A Petar već odavno zna, kad igraš sa Sarom, nema opuštanja.
Najdraži joj je igrač Neymar jer je odličan dribler. Voli hajdukovog trenera Damira Burića, a izvan Hrvatske navija za PSG.
RUGALI JOJ SE, PA IH RASPLAKALA
„Meni smišno, jedan put na utakmici, odvela je u Vinjane. Tamo znaš, suprotni tim govori: aaaa, doveli ste curu da se igrate, aaaa rugali se. Na kraju ta dica plaču, Sara dala gol, 1:0. Meni to bilo toliko smišno“, prepričava Sarina majka.
Više uopće ne pamti koliko je golova zabila, ali vrlo se dobro sjeća koji joj je najdraži. Njega je zabila na utakmici protiv Zmijavaca, jer je tada zabila za 2:1 i pobjedu. Onda je ipak bila junakinja utakmice.
Njena majka tvrdi da djeca stvarno slušaju Saru i žele biti s njom. „Znaš i sami oni dođu, ajmo Sara! I Sara isto, ajmo se igrati, ajmo na trening, ajmo dolje spustit se na Pojilo, ajmo igrati malo balun i tako“, sretna je majka.
Sara kaže da se često na terenu znaju zakačiti sa drugim timom, no da se nikad ne potuku. Ipak, jednom se potukla s prijateljima jer su je, kako kaže, živcirali.
ŠKOLA IPAK NA PRVOM MJESTU
Vedra i nasmijana, uz četiri do pet treninga tjedno, na školu ipak ne zaboravlja. Kao i svaki sportaš, zna da je disciplina majka uspjeha.
„Pa iđem prvo u školu, dođem kući, ručam, onda na trening, vratim se s treninga, to je oko 5, 4 i po. A onda naučim do šest, i tako dalje“, objašnjava nam kako sve uspijeva uskladiti.
Uči dobro, usput zbraja medalje i ono što je najvažnije, zna da joj obitelj drži leđa. Majka tvrdi da je ponosna na nju te da je uvijek tu za Saru.
„Ona to voli i dokle god bude to voljela, dobit će podršku. A hoće li ona danas-sutra bit neki profesionalni nogometaš, to će bit sve na njoj. Kako ona bude radila, tako bude radila, ali što se tiče nas ima maksimalnu podršku“, uvjerava nas otac u svoju bezrezervnu podršku kćeri.
U sadašnjoj momčadi Sara će ostati još godinu-dvije, dokle bude mogla. Nakon toga, tko zna. Ne planira previše unaprijed, samo obuče kopačke, uzme loptu u ruke i kupi simpatije publike - ali i svojih suigrača.
Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr
