Tko su nevidljiva djeca i s kojim problemima se nose? O ovim bolestima nekima je zabranjeno govoriti

U svijetu postoji 350 milijuna psihički oboljelih osoba, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije. EUFAMI (Europsko udruženje obitelji psihički oboljelih) govori o velikoj brojci djece i mladih, koje nazivaju nevidljivom djecom.

Bez obzira na to što ta djeca i mladi čine dio sustava - predškolskog, školskog, zdravstvenog, sustava socijalne skrbi, ali i obiteljskog, nerijetko ne dobivaju skrb i pomoć zajednice kojima bi se odgovorilo na njihove potrebe. 

Psihička bolest roditelja može biti okidač za izolaciju, siromaštvo, strah, separacijsku anksioznost, obiteljske nesuglasice, teškoće u obrazovanju djece, stigmu, a za neku djecu i mlade to može značiti smještaj u alternativni oblik skrbi.

Mladi koji odrastaju sa pshihički oboljelim roditeljem ili roditeljima se trude prilagoditi s obzirom na situaciju. Nerijetko se teškoć opuštaju ili zabavljaju, boje se biti bolesni, zabrinuti su za svoje zdravlje, previše su odgovorni te su tjeskobni kada pomisle na budućnost obitelji.

Ono što je zabrinjavajuće jest činjenica da neka djeca nisu ni upoznata sa psihičkim bolestima pa već i tako tešku situaciju zapravo čini još  nesigurnijom. Nekima je bilo i zabranjeno govoriti o bolesti roditelja izvan najužeg obiteljskog kruga, što stvara posramljenost.

Pročitajte i ovo 10 posto se nema kome obratiti za pomoć Istraživanje pokazalo: Polovica ljudi u Hrvatskoj nezadovoljna je svojim životom, psihičkim i fizičkim zdravljem

Većina se stručnjaka slaže da je za osobnu sreću i zdravo odrastanje potreban barem jedan dobar odnos kao zaštita i snaga. To može biti i susjed/a, netko iz šire obitelji, obiteljski prijatelji, član vjerske ili civilne organizacije, profesor ili stručna služba u školi/na fakultetu, psihoterapeut, obiteljski liječnik ili netko drugi.

Bitno je da bolest roditelja nije tabu oko kojeg se gradi osjećaj srama i/ili krivnje.

Odrasli koji su kao djeca i mladi odrastali sa psihički oboljelim roditeljima opisuju kako su se većinu vremena svog odrastanja osjećali usamljeno, kako u svojoj obitelji, tako i nepovezano s vršnjacima i zajednicom u kojoj su živjeli. Govore o osjećaju izolacije i ignoriranja njihovih potreba za roditeljskom ljubavlju, sigurnošću, brigom, skrbi, pažnjom i zaštitom, pišu Pukotine.hr.

Pročitajte i ovo Dobna granica sve niža Alarmantni podaci: "Porast teških dijagnoza, samoozljeđivanje mladih postalo je ogroman problem"

S obzirom na to da djeca roditelja sa psihičkom bolesti predstavljaju više od jedne trećine sve djece svijeta, može se reći kako je riječ o jednom od vodećih javnozdravstvenih problema koji zaslužuje biti prioritetom javnozdravstvene politike.