Bio je to dan svepolitičkog nadnacionalnog i nadideološkog konsenzusa, sloboda za generale označila je slobodu za Hrvatsku. Opravdala temeljne odredbe povelje Ujedinjenih naroda, a to je pravo svakoga naroda na samostalnost, slobodu, a samim tim i na obrambeni rat.
Pročitajte i ovo
Domovinski rat završio je 16. studenog 2012. Počeo je voljom i indolencijom međunarodne politike, završio je voljom te iste politike da otvori i raskrči slobodan put međunarodnom pravu. Stoga ne možemo ni iz ove presude isključiti tu Haagu imanentnu političku komponentu.
Taj dan pozitivnog raspoloženja na trenutak nas je odmanuo od naše stvarnosti. Pada kreditnog rejtinga u kategoriju smeća, rastućeg broja nezaposlenih, zakona o ovrsi s ruba ustavnosti, pada industrijske proizvodnje za gotovo 5 posto i galopirajuće inflacije.
'Ja nisam ovdje da ikoga tješim. Nisam duhovni otac, nisam otac, nego sam premijer', kazao je to naš premijer inače vrlo sklon političkom propovjedništvu - smjeru američke škole političkog govora iz 1962. Kazao je to u lipnju kao komentar na sve lošiji život građana Hrvatske. Tako da se nas baš puno ne tepe. Kad smo mi u pitanju, onda premijer veli da nije duhovni otac, ali kad se Čačića osudi - e onda je i više od toga. Ljetos, dok je u Hrvatskoj žeglo 38 Celzijevih stupnjeva, u neklimatiziranoj sudnici mađarskog sela Kapošvara Čačić je proglašen krivim za nesreću u kojoj je smrtno stradalo dvoje ljudi.
Osuđen je na godinu i 10 mjeseci uvjetno. Čuli smo tada svakakvih bedastoća tipa one da Čačić zapravo nije kriv, već odgovoran. Niti jedan sud na svijetu, niti jedno pravo na svijetu ne poznaje meritum odgovornosti, već krivnje ili nedužnosti.
Premijera je vijest zatekla u Bruxellesu. I dok su svi eurodiplomati razgovarali u demokratskoj kategoriji političkog morala, govoreći kako očekuju Čačićevu ostavku, premijer je bio kao duhovni otac - guru i tješitelj u jednoj osobi. Pozivajući javnost na ljudskost, razumijevanje, empatiju i ostale kategorije primjenjive u privatnim, ali ne i u politički odgovornim relacijama.
I onda 5 mjeseci poslije ipak ostavka. Mađarski Vrhovni sud presudio je da Čačić mora u zatvor. Vijest ga je zatekla na putu iz Katara. Kaznu će služiti u Hrvatskoj. Milanović priča da mu Čačić nedostaje. Iako mu je mandat bio bez rezultata - ni ''z'' od zamašnjaka o kojem je govorio. Čudne su te veze u Vladi - psihološki osigurači svih profila.
>> Čačić ide u zatvor u Hrvatskoj!
Tjedan dana prije konačne odluke za Čačića - pala je u Zagrebu presuda desetljeća. Bivši premijer osuđen je nepravomoćno na 10 godina zatvora zbog korupcije. U slučaju INA-MOL. Sud kaže da je uzeo lovu, ali ne zna gdje je. Nikako da prikaže tijek tog novca. Potvrdi li Vrhovni ovu presudu u Hrvatskoj se stvara opasna sudska praksa. Već postoji presuda Zagorcu za dijamante koje nitko nije vidjeo.
Tako vam se u nas može početi suditi da vam je lovu dao duh Hamletova oca. I ajte onda dokažite da nije. Ali narod k'o narod. U euforiji le Bonove pobune gomile nemisleći viče - lopove, lopove. Narodu uvijek treba Pedro-neka visi. Pa makar to i koštalo hrpu njihovih para koje nemaju. Hrvatska nikako da prihvati model modernih pravosuđa - optuži i osudi ono što stoji i za što se ide na čvrstu robiju, a ne troši novac naroda na skupe i labave sudske cirkuse. U slučaju Sanadera čvrsto je optužena Fimi-media. Ipak najveća sudska avangarda na objavi ove presude bio je sudac Turudić.
>> VIDEO Neprimjeren način iznošenja presude Sanaderu!
Milanović voli miris napalma u rano jutro - napisao je jedan ugledni domaći kolumnist. Aktualac u kojem je ad hominem izvrijeđao sve živo u oporbi nije nam bio simpatičan. Ne volimo kad premijer na taj način izlijeće iz šina. Bilo je to nakon što se proslavio s izjavom o Hrvatskoj kao slučajnoj državi. Šef oporbe Karamarko tada je 5 sati šutio. Iako su mu davali minimalne šanse, a neki se hadezejci i nad njim sablažnjavali - Karamarko je na unutarstranačkim izborima pobijedio svoje protukandidate.
Tog trenutka vijest zapravo nije bila da je Karamarko ''in'', već da je Šeks ''out''. HDZ-ovi mandati postaju glavni argument ove Vlade za svaki njezin neuspjeh, a HDZ se slabo i brani, samo viču da su ovi nekompetentni ne nudeći javno nikakvu analizu ili svoju viziju. Obavještajni klipovi podmeću se s obiju strana kroz dvije najjače tiskovine, kroz afere o tajnim praćenjima novinara i dužnosnika.
>> Turbulentna godina: Sukobi, optužbe, broševi, plagiranje diplomskog rada
Riječju ništa se promijenilo nije. Sve tako poznato i dosadno. U godini na odlasku ipak je riješen jedan misterij - nestanak Antonije Bilić. Pronađeni su njezini posmrtni ostaci. Još nije jasno je li mjesto na kojem je Antonija pronađena i mjesto zločina. Hoće li se to istraživati ili će se ovim slučaj zatvoriti bez da se točno vidi je li Antonija doista ubijena na ne baš pustom mjestu kod Modruša, je li Paravinja imao pomagače -kako, gdje, tko su oni i na koji način.
A u Siriji svakoga dana ginu nedužni, na tisuće ljudi je pobijeno, masovno ginu i djeca. Suze Vladimira Putina nisu suze za pobijene sirijske civile, već radosnice što ga je ruski narod opet izabrao za predsjednika. Za predsjednika je ponovno izabran i Barack Obama. Sirija je ključna stvar oko koje se Amerika i Rusija nikako ne mogu dogovoriti u ovom novom obliku hladnoga rata. Zapadne diplomacije s jedne te Kina i Rusija s druge strane potpuno su se raskolile u Vijeću sigurnosti. Pa stoga ne čudi da su prije svega Amerikanci podržali papin odlazak u Libanon.
To putovanje nije bilo samo ekumensko ili državničko, već i strateško. Bilo je sasvim jasno da je Vatikan pokušao razviti dijalog libanonsko-sirijsko-iranske šiitske okosnice s ostalima te upozoriti Izrael da se u to mora uključiti, a ne pripremati za rat. Ali ništa, Benjamin Netanyahu se mjesec poslije u UN-u pojavio s dijagramom bombe. Upozoravajući na iranske nuklearne programe kao opasano oružje u rukama fanatika. Svega će još biti na postproljećarskom Bliskom istoku. A bogme i u Europi koja se za svake krize zatvara u mrakove svoje prošlosti i predrasuda.
U Grčkoj na rubu propasti u ovoj je godini bio kaos. Grci su permanentno na ulicama, nova vlada nije donijela nikakva pomaka za izlazak iz duboke krize.
>> Eurozona u 2012.: Pad rejtinga, nezaposlenost i recesija, ali i dublja integracija
Kriza muči i Srbiju. Pobjeda Tomislava Nikolića na izborima te izbor Vuka Jeremića na čelo Opće skupštine UN-a - pobjeda je ruske diplomacije na jugoistoku Europe koji dobiva savim novu geopolitičku konfiguraciju. Amerika se stoga vratila u regiju. Naši su, ali nešto nešto malo počeli kužiti oko toga. Onoliko koliko im dopušta vrijeme. Zabavljeni su uzgojem hrvatskog ''lajt'' totalitarizma. Kraj godine dočekasmo ne s polemikom, već pokušajem polemike oko spolnog odgoja u školama.
Bila je ovo godina Olimpijskih igara, Hrvatska se vratila s 3 zlatne, jednom brončanom i dvije srebrne medalje. Apoksiomen izvađen iz lošinjskog podmorja u punoj je muškoj ljepoti zablistao u pariškom Louvreu. Ali ipak ove zadnje minute posvećujemo njima - Micku, Keithu i dečkima. Rolling Stonesi su proslavili 50 godina. Već u godinama, a tako mladi. I dalje odlični, jako, jako seksi i jako, jako svoji - zato ih i volimo.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
