Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Kroz problematiku demografske obnove, koju je Domoljubna koalicija nametnula kao jedan od prioriteta nove Vlade pa će dobiti i svoje ministarstvo, u prvi je plan opet stavljeno pitanje pobačaja.


Udruge za ljudska prava i prava žena već su se digle na noge zbog straha da bi demokršćanska, konzervativna vlada mogla pobačaj iskoristiti kao instrument za poboljšanje pronatalitetne politike. Njihov strah potpirio je kandidat za čelnog čovjeka novog ministarstva demograf Stjepan Šerc, koji je izjavio da Hrvatska ima previše pobačaja. U udrugama su uznemireni i najavama da bi baš ove godine, nakon što im predmet stoji u ladici četvrt stoljeća, Ustavni sud trebao imati na dnevnom redu ocjenu ustavnosti zakona iz 1978. godine kojim je reguliran pobačaj i koji daje pravo ženama da same odlučuju o njemu.

Vezani članci Pro-life protesti u SAD-u koji žele zabraniti pobačaj (Foto: AFP) Tinejdžer tuži kliniku za pobačaje: "Život malene Baby Roe oduzet je zbog profita" Ilustracija (Foto: Getty) Novi njemački zakon omogućava da bolnice informiraju o tome da obavljaju pobačaj

Krenuo estradni rat oko abortusa

Prema tom Zakonu o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, žena može legalno izvršiti prekid trudnoće bez dozvole komisije, ukoliko se radi o trudnoći koja traje do 10 tjedana, i to u registriranim zdravstvenim ustanovama.



'Mislim da su šanse da se krene u izmjene zakona prilično realne. To je jedan od rijetkih zakona koji je ostao iz starih vremena i koji bi trebalo modernizirati. No, s obzirom na iskustva drugih zemalja, npr. Makedonije, i stanaka koje su sada u Hrvatskoj na vlasti, sigurno je da će se pokušati smanjiti prava žena kroz taj zakon, i naše reakcije nisu bez osnova', ističe Mirjana Kučer, koordinatorica Ženske mreže Hrvatske koja je predala dopis Ustavnom sudu u kojem traži da odbaci zahtjev za ocjenom ustavnosti prava na pobačaj.

Jačanje desnice i konzervativnog katolicizma
 

'Svjedoci smo da se opetovano, svakih 5 - 7 godina otvara pitanje prava na prekid trudnoće. Zadnjih godina je to intenzivirano, ne samo u Hrvatskoj, već je povezano s jačim utjecajem desnice i konzervativnog katolicizma i katoličkog fundamentalizma. Kod nas se sada pobačaj povezuje s natalitetom. No, činjenica je da u zemljama u kojima je pobačaj praktički zabranjen, primjerice u Poljskoj, nije došlo do povećanja stope nataliteta', kaže Kučer.

Činjenica je i da je broj pobačaja na zahtjev žene u Hrvatskoj u konstantnom padu u posljednjih 20 godina. Lani ih je napravljeno 3.020 (33 posto od ukupnog broja pobačaja), i to je najmanji broj abortusa od 1994. godine. Prije 20 godina, primjerice, obavljeno ih je gotovo 20.000 i tada su pobačaji na zahtjev činili 75 posto ukupnog broja, a 1986. u Hrvatskoj je izvedeno čak 57 tisuća abortusa.



No, tada su i okolnosti bile drugačije, prvenstveno one koje se tiču kontracepcije koja nije bila toliko lako dostupna kao danas. Nažalost, i 30 godina kasnije, u 21. stoljeću, po korištenju kontracepcije Hrvatska je na začelju Europske unije.

Zabluda je i da pobačaje rade najčešće mlade djevojke, koje nisu udane, koje se još školuju i sl. Prema statistici Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, od svih žena koje su imale prekid trudnoće najviše ih je u dobi od 30 do 39 godina i riječ je o ženama koje već imaju djecu, tako da se, navode u HZJZ-u, iznova potvrđuje činjenica da se prekid trudnoće i dalje koristi kao sredstvo kontracepcije.

Žene se sve više odlučuju za pobačaj pilulom
 

Broj mladih djevojaka do 19 godina koje su u 2014. godini napravile pobačaj bio je 218, odnosno 7,2% od ukupnog broja. Jedna djevojka bila je mlađa od 15 godina, 33 su imale između 15 i 16, a 184 ih je imalo između 18 i 19 godina. Prema županijama najviše pobačaja bilo je u Varaždinskoj (403), Primorsko-goranskoj (354), Istarskoj (350) i Osječko-baranjskoj (315).

No, broj pobačaja veći je o onog koji registrira HZJZ jer se brojne žene odlučuju za zahvat u privatnim ordinacijama, što je ilegalno.

'Žene se odlučuju na to jer su stigmatizirane, jer je pobačaj danas u Hrvatskoj društveno neprihvatljiv, a onda se to ne radi javno. Lakše je otići privatniku i platiti, nešto više nego da se ide u bolnicu', navodi Kučer i dodaje kako bi pobačaj u javnom zdravstvu trebao biti besplatan dok bi kontracepcijska sredstva trebala biti financijski dostupnija.

'Zašto je baš sada iz ladice izvađena ocjena ustavnosti Zakona o pobačaju?', pita Mirjana Kučer.


Naime, iako je pobačaj u Hrvatskoj legalan, to ne znači da je i dostupan - jedan razlog je cijena koja se u bolnicama kreće od 1.500 do 2.500 kuna, a 'na crno' i do 4.000 kuna. Drugi problem u bolnicama je priziv savjesti na koji se poziva više od 70 posto ginekologa zbog čega u nekima nije moguće obaviti pobačaj na zahtjev.

KBC Rijeka drugi je po broju obavljenih pobačaja godišnje sa 401 zahvatom, iza OB Varaždin (456) i KBC Osijek (340). U riječkom centru navode da im 25 posto pacijentica dolazi izvan njihove županije. Cijena standardnog pobačaja u općoj anesteziji je 1.990 kuna, no od travnja prošle godine uveden je pobačaj pilulom pa se posljednjih nekoliko mjeseci udio kirurških prekida trudnoće smanjio na samo 15 posto. Osim što je fizički lakši za žene, i jeftiniji je - plaća se 995 kuna.

DA izmjenama zakona

Pročelnika Klinike za ginekologiju i porodništvo prof. dr. sc. Hermana Hallera upitali smo bi li Zakon o pobačaju iz 1978. trebalo mijenjati?

'Zakon iz 1978. godine pisan je za tadašnji organizacijski ustroj zdravstvenih ustanova, pa ga je svakako potrebno revidirati i uskladiti s današnjom organizacijskom strukturom zdravstvenog sustava i zdravstvenih ustanova, odnosno pružatelja zdravstvenih usluga. Suštinski sadržaj kojim se regulira pravo na pobačaj potrebno je podvrgnuti široj raspravi i uskladiti s postojećim zakonima, etičkim i moralnim načelima, stručnim medicinskim naukom i na kraju sa zahtjevima i stavovima društvene zajednice, posebno ženske populacije', smatra dr. Haller.



U medicinskoj dokumentaciji koja se dostavlja u bolnicu ne navode se razlozi zbog kojih se žene odlučuju na pobačaj, no u riječkoj bolnici ističu da se o pobačaju ne može govoriti kao o sredstvu kontracepcije. Na pitanje zašto se žene najčešće odlučuju za pobačaj odgovor se može dobiti nakon provođenja anketa među ciljanom populacijom, a koje se, prema saznanjima KBC-a Rijeka, do danas nisu provele.

Mnoge žene, prije pobačaja traže odgovore na mnogim mjestima, internetu, a javljaju se i u Kliniku za pobačaje, koja ih savjetuje - da od pobačaja odustanu. Neka iskustava su i objavljena.

'On me 'natjerao'. Ne mogu reći da me silio, ali mi je direktno milijun puta dao do znanja da ne želi to dijete. Imala sam 19. On nije htio ugroziti svoj fakultet i svoj lagodan život. Rekla sam i sestri koja me doslovno prisilila i rekla da tom djetetu nije vrijeme i da ono nema što raditi na ovom svijetu, ne još. Ne mogu vam opisati kakav je to osjećaj, u glavi mi je bio potpuni kaos. Napravila sam to, uslijed pritiska drugih.'

'Kad sam saznala da sam trudna, okolina je reagirala užasno. Od dečka pa do njegovih i mojih roditelja. Pritisak se stvarao sve veći MORAŠ POBACITI! Dečko, naravno, nije bio potpora već se nakon nekoliko dana prestao javljati. Sva izgubljena i savjetovana da moram na pobačaj jer kako ću sama, nemam novaca, bit će mi teško, a tek mi je 21 godina.'

Ženama treba razgovor
 

Mato Tominac iz Klinike za pobačaje navodi da žene prije svega trebaju razgovor, no ponekad se javljaju i očevi. Iako je, kaže, svaka priča individualna, neki se razlozi češće ponavljaju - strah od osuđivanja okoline kod žena koje već imaju dvoje djece, preljub, strah od gubitka radnog mjesta i mogućih zdravstvenih problema, nespremnost za trudnoću zbog godina, a neke žene ne žele biti samohrane majke.

'Pokušavamo ohrabriti majke razgovorom, sagledavamo koliko su realni njihovi strahovi. Dijelimo s njima primjere osoba koje su bile u sličnim situacijama i koje su ih uspješno prebrodile. Također ih informiramo o njihovim socijalnim pravima koja mogu ostvariti kao majke', kaže Tominac dodajući da su primili na desetke poruka žena koje su ipak odlučile zadržati dijete.

Smatra da bi Zakon o pobačaju trebalo mijenjati jer ne uzima u obzir prava negativne učinke pobačaja, očeve koji nemaju nikakvu zakonsku podršku kod odluke, a zbog uznapredovale dijagnostike i praćenja prenatalnog razvoja, kaže, nema više mjesta teoriji da do 10. tjedna dijete još nije živo biće.

Novi ministar zdravlja, HDZ-ovac Dario Nakić, izjavio je da nije za to da se pobačaj zakonski zabrani, ali da se svaka žena prije takve odluke mora savjetovati sa stručnjakom.



Mirjana Kučer smatra kako bi oko izmjena zakona trebalo trezveno razgovarati, provesti široku javnu raspravu te uvažiti ne samo mišljenje medicinske struke i etičara nego i stručnjaka za ljudska prava.

'Inače imamo samo širenje ideološke poruke da žena treba rađati i da joj je mjesto u kući. Zabrane pobačaja nisu nigdje utjecale na povećanje nataliteta. Natalitet se može povećati isključivo poboljšanjem općih uvjeta života za sve - gospodarskih i socijalnih, brigom države za djecu i majke te liberalizacijom društva za što su najbolji primjer zemlje na sjeveru Europe koje nemaju problema ni s natalitetom niti s odlaskom mladih', zaključuje Kučer.