Martina Bolšec na Novoj TV je od studentskih dana. Otkriva što joj je bilo najteže, a što najupečatljivije u radu

Martina Bolšec na Novoj TV je još od studentskih dana. Osim školstva, prati i zdravstvo. Otkrila je što joj do sada bilo najteže u radu. 

tri vijesti o kojima se priča Objavljeni detalji Sin poznate hrvatske pjevačice završio u istražnom zatvoru: Napao indijske dostavljače, ukrao im bicikle i novac "učinimo Europu velikom" Trump ima novi plan: Ove četiri države želi odvojiti od Europske unije! HO! HO! HO! Evo kolike će božićnice dobiti zaposleni u državnim tvrtkama: Neki se vesele, neki hvataju za glavu

• Na Novoj TV si još od studentskih dana. Sjećaš li se svojih prvih dana u redakciji, što si radila, kakav je bio osjećaj?

Sjećam sam da sam bila zbunjena i uplašena, da sam mislila da ja to ipak ne mogu, i imala sam plan ostati mjesec dana, iz pristojnosti, i onda otići. I eto, prošla su 134 mjeseca, ili 11 godina, a još sam tu :). U početku sam radila posao dežurnog novinara, pisala krol, provlačila priloge iz dopisništva, pisala čitance.

Posao dežurnog novinara me naučio stvarno jako puno toga, odlična priprema za pravi posao. Prvo snimanje mi je bilo izjava Zorana Milanovića kao šefa SDP-a, a prvi prilog bio je, sasvim slučajno, ali iz meni dragog školstva, o e-imenicima. Tada su bili najavljeni kao čudo tehnologije, eto koliko dugo sam tu.

• Godinama si pratila teme školstva, pa i kroz rubriku Zemlja znanja. Tvoja priča o OŠ Nikole Andrića potencirala je i njezinu obnovu. Kako si se osjećala kad si nakon toliko godina izvještavanja ( u suradnji s kolegicom Marinom Bešić Đukarić) ove godine se javila iz obnovljene škole?

Bila sam presretna, sigurna sam da se to vidjelo i u javljanju uživo. I ponosna svakako, pogotovo kada su učenici te škole u govoru na otvaranju zahvalili medijima, a pogotovo Novoj TV jer nam nisu bili "samo jedna novinarska priča".

Ideja rubrike Zemlja znanja bila je pokazati na rupe u obrazovnom sustavu, ali nisam očekivala da ćemo naići na rupe od gelera u zidovima neke škole. Sjećam se, kad sam prvi put došla u školu, obećala sam da ćemo se vraćati u Vukovar dok god ju ne obnove. Tako je i bilo, neoprostivo dugih 6 godina.

• Teme u kojima te najviše vidimo u posljednje vrijeme, osim školstva je i zdravstvo. Što ti je do sada u izvještavanju o zdravstvu bilo najupečatljivije (neki događaj, izjava intervju, anegdota…)?

Bilo je snimanja izjava koje se prekidaju jer liječnik mora na hitnu intervenciju. Snimali smo noćna dežurstva, tišina bolnice noću se teško zaboravi. Zdravstvo ima super priča, uspjeha vrijednih ljudi, ali često radim problemske priloge, od listi čekanja, reforme zdravstva, nelogičnosti sustava .

To je često zatvoren sustav, koji funkcionira kroz priopćenja i pisane odgovore, dakle sve ono što nama kao televiziji ne treba i zato je posebno izazovno.

• Promo spot snimala si u KB Dubravi, mjesto koje je tijekom pandemije bilo i covid bolnica… Koliko je bilo izazovno pratiti te teme?

Najteži period moje karijere do sad. Potpuno podijeljeno društvo, od umornog građana do umornog zdravstvenog zdravstva. Sve u svemu, presretna sam jer opet mogu snimati normalne priloge u školama, i jer mogu u bolnici snimati običan prilog o mjerenju tlaka.

• Što je bilo najteže u dosadašnjem putu i radu?

Izvještavala sam o jednom djetetu, sumnja na zlostavljanje zbog koje je završilo u bolnici. Nakon nekoliko godina prepoznala sam to dijete u domu za nezbrinutu djecu. Jako često ga se sjetim.

• U redakciji ali i na Novoj radiš s dugogodišnjim prijateljicama Paulom Klaić Saulačić i Majom Blažević, s kojima si prijateljica još od fakultetskih dana. Koliko vam to znači? Koliko utječe na vas?

Paula i ja znamo se još od srednje škole i Govorničke škole, kada smo zajedno prošle audiciju za voditeljicu. Onda smo se srele na prijamnom ispitu FPZG-a, i zaključile da ćemo jednog dana sigurno i raditi zajedno. Doduše sada smo 600- tinjak kilometara udaljene, ali svejedno održavamo redovne telefonske kolegije nekoliko puta na dan.

Paula je sjajna novinarka, nema puno novinara kao što je ona. Ima nevjerojatnu mogućnost rezoniranja i brzinu reakcije na kojoj joj zavidim. Zato nam telefonski razgovori i traju tako dugo, dok prođemo kroz sve dnevne, pa onda i privatne događaje.

Maja radi u redakciji Zadovoljne, pa s njom ne pretresam 5 puta na dan sve minute Dnevnika, kao što je slučaj s Paulom. Baš zato što ima dobar odmak od užurbane informative, uvijek kad zagusti ju pitam za mišljenje, da vidim što trebam možda dodatno pojasniti, zanima li ta neka tema bas svakog.

Inače, Maja je u našoj ekipi članica najtalentiranija za pisanje.
Kraljica je rođendanskih čestitki koju nitko ne može skinuti s trona, a bome i moja najdraža šoping savjetnica.

Četvrti član našeg tima s faksa jedina ne radi na Novoj. Ivana Krajinović je zaposlenica Bundestaga, i nitko od nas ne bi bio sretniji da nam se i ona jednom pridruži.

• Inače si s Krka, što ti najviše nedostaje od tamo?

Mama i tata, prijatelji, more. Odrasla sam u malom selu Vrh na Krku, navikla sam na tišinu, u usporedbi s glasnim Zagrebom. Ipak, Zagreb obožavam pa sam zapravo u idealnoj situaciji, jer mi je Krk stvarno blizu. Nigdje se s obitelji ne odmorim kao kod svojih, jer se mama i tata pobrinu za sve.