No to je trenutačno najmanje bitno Zoranu Milanoviću i Tomislavu Karamarku. Njih dvojica vode svoje utakmice života. Europski izbori posljednji su izlazak na birališta prije nacionalnih izbora u prosincu sljedeće godine. Generalna proba. I jedan i drugi zapravo su, koliko god se trudili pokazati ležernost, u smrtnom strahu. Naravno, svaki iz svog razloga.
Ali jedno je sigurno - onaj koji izgubi od njih dvojice, teško da bi mogao preživjeti jesen. Stranačka za sada tiha opozicija mogla bi ustati i reći hvala, doviđenja! Isti oni koji su ih izabrali, u slučaju poraza, Milanovića i Karamarka mogli bi zamijeniti. U SDP-ovu slučaju s nekim tko daje veće šanse za drugi mandat. A u HDZ-u netko tko može prikupiti vise od 20-ak posto i donijeti pobjedu.
Zoran Milanović nema sa svojom koalicijom niti jedan pozitivan rezultata za sada, svojom komunikacijom uglavnom odbija, a ne okuplja. Ako izgubi EU izbore, zapravo to će biti Vlada koja će jednostavno uz nekoliko entuzijasta–ministara prestati raditi. Jednostavno u hladnom pogonu dočekat će izbore. SDP-ovci kao SDP-ovci ponašaju se po onoj narodnoj - najglasniji na šanku, malo tiši na policiji, a ne sjećaju se ništa na sudu. Tako i oni javno zazivaju jedinstvo, a privatno negoduju.
Kolumne Mislava Bage
Nista drugačije nije ni u HDZ-u. Tomislav Karamarko kao kakav biciklistički as obilazi Hrvatsku, svaku večer u drugom mjestu. Kako bi homogenizirao svoje birače, ne preza od najava zabrane zvijezde, straši svoje birače. I sve s jednim ciljem - HDZ-ovci moraju u što većem broju izaći na birališta. Njemu toliko treba ta pobjeda.
Zna Tomislav Karamarko da HDZ ima jako dobro iskustvo odricanja svojih lidera u porazima. Pa i sam se okružio neikima koji su tri puta mijenjali gazdu. I sada će ako treba. Karamarko, ako izgubi EU izbore, teško će moći braniti svoju poziciju. Jer ako sada kada je najgore ne može pobijediti Vladu, hoće li to moći za godinu i pol. Kritičari misle da je to nemoguće. Pa i nisu daleko od istine.
I tako dva lidera u svojim utvrdama sanjaju pobjede. Pobjede koje će njima i samo njima dati za pravo kako su oni nepogrešivi i nezamjenjiviji. Istina, uvijek je lakše mijenjati predsjednika stranke kada si u oporbi, a ne na vlasti. No nije li Hrvatska imala i promjenu predsjednika stranke kada je na vlasti. Možda se netko umori nakon 25. svibnja i poruči - i ja sam svoju dionicu odradio.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
