Pasje vrućine, pa što?

Koliko smo puta proteklih godina tijekom ljeta očajavali zbog nepovoljnog vremena? I, začudo, često se tome nije bio razlog izrazito kišovito i neprilično svježe vrijeme - kako bi se to očekivalo.

Pročitajte i ovo OPROŠTAJ OD KOLEGE "Milan Sijerković bio je jedna vrlo draga i duhovita osoba, pravi zaljubljenik u struku" Širio je radost i toplinu Kolege s Nove TV opraštaju se od legendarnog Milana Sijerkovića

Doduše, gdjekad je bilo i toga, ali je većinu prigovora ipak potaknulo posve drukčije vrijeme. Događalo se to onda kad je vrijeme bilo onakvo, kakvo se mnogima čini idealnim za ljeto! Sunce je nesmiljeno žarilo i palilo, zrak je treperio od vrućine, a nas je oblijevao znoj.

U mislima mnogih kolalo je pitanje: „Kad će napokon prestati ta 'pasja vrućina'? To su pravi „pasji dani“! Jeste li se ikad zapitali što vas je potaknulo na pomisao o povezivanja pasa i neprilično žarkog i vrućeg vremena?

Doduše, mnogi među nama imali su prigodu promatrati jadne pse kako se isplažena jezika, uz čujno dahtanje, lijeno vuku suhim, prašnjavima ulicama, dok „zvizdan„ bliješti na nebu. Oni samo traže lokvicu vode kako bi utažili žeđ ili bilo kakav zaklon, hlad, od neprijateljskih, žarkih sunčanih zraka.

Naravno, uglavnom su posrijedi nesretni psi lutalice bez skrbnoga gospodara, jer se za svoje kućne ljubimce uglavnom dolično pobrinemo te ih i ne izvodimo van pri takvu neprikladnom vremenu.

Činjenica je, međutim, da izraz „pasji dani“ izvorno nema bilo kakve veze s takvim prizorima. Ali, ipak ima sa psima! Podrijetlo naznačenog izraza povezano je s jednim astronomskim događajem i staro je nekoliko tisućljeća te potječe iz civilizacije drevnog Egipta.

Riječ je o zvijezdi Sirius, prividno najsjajnijoj zvijezdi na nebu, koja je najbliža Zemlji, jer je udaljena „samo“ 8,7 svjetlosnih godina. Ona se posebice dobro vidi s južne polutke Zemlje, kao i iz zemalja malo sjevernije od ekvatora.

U našim se krajevima može ujutro vidjeti nisko iznad obzora već potkraj ljeta, ali uglavnom je vidljiva potkraj jeseni i zimi navečer. No, na egipatskom nebu Sirius se zamjećuje svake godine u srpnju i nestaje ispod obzora u travnju ili svibnju sljedeće godine. Ta je zvijezda dio zviježđa Veliki pas.

Tamošnji su svećenici, koji su ujedno bili i znanstvenici, smatrali da pojava Siriusa u sam osvit zore na jugoistočnom obzoru, skoro istovremeno sa Suncem (malo prije njegova izlaska), uzrokuje dodatno pojačavanje njegove snage, te je zbog toga Sirius zaslužan za visoku ljetnu temperaturu.

Činjenica je da se taj astronomski događaj podudarao s najtoplijim razdobljem ljeta i godine u Egiptu. S obzirom na to da je ta zvijezda dio zviježđa Veliki pas, razložno im se činilo nazvati takve dane pasjim, a njihovo pretoplo vrijeme pasjim vrućinama.

Taj su naziv prihvatili stari Grci, a od njih i stari Rimljani. S obzirom na to što je latinski naziv za Velikog psa Canis Maior, to je razdoblje ljetnih velikih vrućina nazvano i „kanikule“. Prisutno je nesuglasje o tome jesu li to dani od 3. srpnja do 11. kolovoza ili od 23. srpnja do sredine kolovoza ili od 23. srpnja do 24. kolovoza.

No, bilo kako bilo, sva se naznačena razdoblja u srpnju i kolovozu na području južne Europe podudaraju s klimatski najtoplijim dijelom ljeta i godine, sa čestim vrućinama, pa se pojam „pasjih dana“ proširio na izraz „pasje vrućine“.

Zanimljiva je pojedinost da se ljetni veliki školski odmor (raspust), između dvije školske godine, u ruskome jeziku naziva „kanikulji“!

Prigoda je upozoriti i na jednu dražesnu pučku pripovijest iz hrvatskih krajeva, a što je povezana s pasjim danima. Na području Samobora, prema bilješkama samoborskog spisatelja i prosvjetitelja Milana Langa, puk je o pasjim danima sročio sljedeću šaljivu pripovijest:

„ Kad je pes po zimi drhtal od zime, rekel je, da bu po letu delal hižu; a kad je došlo leto i nastala vrućina, legel je v konople na hrbet, zdignul je noge visoko i rekel: 'Ki bi vrag tulike rožnice stesal? To su pravi pesji dani!ꞌ“