Čelnici Narodne koalicije (Petar Glebov/PIXSELL)
Čelnici Narodne koalicije (Petar Glebov/PIXSELL)

Narodna koalicija potpisala je sporazum o suradnji i ukratko predstavila svoj politički smjer, „siguran smjer“ kako su ga nazvali. Međutim, već i tim kratkim nastupima pokazali su i retorički smjer kojim će ići ova predizborna kampanja.


Sažetak prvog zajedničkog nastupa Narodne koalicije mogao bi biti: tri frajera i Silvano Hrelja.

I Zoran Milanović i Ivan Vrdoljak i Krešo Beljak imaju jednu zajedničku notu koja ih povezuje: samouvjeren nastup i retoričku vještinu te sklonost ismijavanju političkih protivnika, govorenju „s visoka“ i podrugljivom tonu kojim će diskreditirati neistomišljenike. Svakako će biti zanimljivo vidjeti sučeljavanja i retoričke „obračune“ s novim predsjednikom HDZ-a koji, barem za sada, nije pokazivao takve retoričke predispozicije. No, kakve su poruke poslane s konferencije Narodne koalicije?

Ne mnogo više od uobičajenih političkih parola o važnosti budućnosti Hrvatske, njezinom napretku, razvoju, boljem životu.

Slušajući predizborne političke poruke treba obratiti pozornost na količinu takvih već pomalo klišejiziranih fraza i floskula: što ih je više, manja je retorička vještina govornika. Naime, svatko bez imalo pripreme i talenta mogao bi doći ispred kamere i „izverglati“ nekoliko rečenica kako je važno raditi na razvoju gospodarstva u Hrvatskoj, povećati investicije, omogućiti građanima viši standard i bolji život, kako je važno zadržati mlade u zemlji jer su oni njezina budućnost i kako je važno osigurati ljudima da žive dostojanstveno, sigurno…. Najskloniji takvim izjavama među četvoricom predstavnika Narodne koalicije jest Silvano Hrelja koji smatra da treba izgraditi „Hrvatsku po mjeri građana“.

Zoran Milanović postao je iznimno vješt

Figura je to koja se ponavlja iz izbora u izbore, prelazi iz usta jednog u usta drugog političara i već postaje toliko istrošena da bi je zaista svaki političar koji drži do sebe trebao obavezno izbjegavati. Mrvicu bolji (ali ne sadržajno nego prije svega izvedbeno) je Ivan Vrdoljak koji ističe važnost obrazovanja, znanosti, kurikularne reforme (koja će se u ovoj predizbornoj kampanji iskoristiti do maksimuma). No, i dalje je to nešto što su građani tisuću puta čuli: važnost obrazovanja temelj je budućnosti. Ipak, uvodi Vrdoljak i još jednu ideju koja nije toliko često iskorištavana, a to je preuzimanje „političke odgovornosti“. Što pod time podrazumijeva u kontekstu političkog programa koji koalicija nudi, trebalo bi pojasniti i obrazložiti. Jer ako iza toga stoji spremnost na podnošenje ostavki u slučaju neizvršenja obećanja, tada je to poruka koju svakako vrijedi komunicirati.



Međutim, retorički najzanimljiviji u ovoj kombinaciji su Zoran Milanović i Krešo Beljak. I to iz dva razloga: Zoran Milanović je gotovo uvijek retorički bogat figurativnošću i originalnošću (naravno, to retoričko bogatstvo nažalost seže i u fond uvreda, osobnih napada, tzv. ad hominem argumenata za kojim poseže kada mu ponestane argumenata). Govori o „zaglušujućem topotu negative koji će oni arhivirati“, govori o „nadmetanju idejama i sadržajem“, a HSS uspoređuje s „omekšivačem i u nastupu i u sadržaju“. Prigodno ubacuje i humor o tome kako ga neka pitanja „duboko, emocionalno potresaju“, svjestan i sam kako je „umjerenost u kampanji“ nešto čime se ni sam ne može pohvaliti. Tijekom godina obnašanja visokih političkih funkcija, Zoran Milanović je zaista postao retorički iznimno vješt. Ipak, čini se kako je glavni razlog tomu što zapravo, nakon odlaska Ive Sanadera s političke scene, i nije imao pravu konkurenciju.

Beljak neće biti omekšivač

U svom je obraćanju Milanović pogriješio u jednoj stvari. HSS, barem s Krešom Beljakom na čelu, neće biti omekšivač njegove retorike. Ni nastupom ni sadržajem. Beljakov napad na MOST i pokušaj da ih politički diskreditira bila je najoštrija izjava koju smo do sada čuli. Izravno prozivanje za nepoštenje (Trebali bi biti dovoljno pošteni pa da o svojoj suradnji s HDZ-om unaprijed obavijeste birače) MOSTA tj. svojih dojučerašnjih partnera, pokazuje da HSS zaista namjerava ići u drugome smjeru. Retorički, HSS će se sasvim dobro uklopiti u Milanovićevu retoriku (koja valjda po načelu copy paste postala retorika SDP-a). U svakom slučaju, čini se da će predizborna kampanja pred nama biti bez omekšivača.

Dr. sc. Gabrijela Kišiček radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje na diplomskom studiju fonetike predaje Govorničku argumentaciju, Povijest govorništva, Govorništvo za nastavnike i Neverbalnu komunikaciju. Suautorica je knjige "Retorika i društvo" te autorica niza znanstvenih i stručnih radova iz područja retorike. Predsjednica je Odjela za fonetiku HFD-a te članica međunarodnih udruženja retoričara.

'RETORIKA I POLITIKA' - OVDJE PROČITAJTE SVE KOLUMNE GABRIJELE KIŠIČEK