Međutim, može se podvući i crta retoričke uspješnosti zastupnika novog saziva Hrvatskoga sabora. I može se zaključiti kako komunikacija u hrvatskoj politici nikada nije bila lošija. Ne samo zbog međusobnog neslaganja i očitih problema u međusobnoj komunikaciji članova vladajuće koalicije i ne samo zbog oštrih kritika oporbe već prije svega zbog retoričkog stila koji, nažalost, postaje popularan i sveprisutan u hrvatskom političkom diskursu.
Pročitajte i ovo
Stil je to kojeg se ne bi posramili niti „društveni kritičari“ u lokalnim birtijama nakon koje čašice više. Stil je to koji karakterizira žargon, razgovorni jezik, a odnedavno i vulgarnosti i psovke. Naime, hrvatska politika pamti i neke seksističke izjave (primjerice, riječi Ante Kovačevića), pamti i uvrede (Luka Bebić koji je svojedobno u bradu promrmljao „budalo“ obraćajući se jednom od zastupnika), ali se ne pamte psovke u promišljenim i pripremljenim izjavama za medije. I dok je Anto Kovačević neuspješno pokušao biti duhovit i implicitno uvrijedio žene političarke, i dok je Luka Bebić mislio kako njegov komentar nitko neće čuti ili razumjeti, Ivan Kovačić, zastupnik Mosta, poslao je poruku HDZ-u – jasnu, eksplicitnu, uvredljivu i vulgarnu. Božo Petrov opravdava ga riječima da je to ljudska reakcija i da je rekao ono što mnogi misle. I sad se postavlja pitanje: otvara li se time Pandorina kutija i postavljaju trendovi prema kojima se u javnosti govori načinom, jezikom i stilom koji nam prvi padne na pamet. I po kojem se izjednačava javni i privatni govor? Naime, umijeće komuniciranja političara sastoji se upravo u tome može uputiti oštru, žestoku kritiku, pri tome pokazati odlučnost i sigurnost, ali da to napravi poštujući istovremeno pravila govornog bontona. U suprotnome, političar se ne razlikuje od bilo kojeg nasumično izabranog „društvenog kroničara“ iz, već spomenute, lokalne birtije.
Stil Ivana Kovačića slijedi i Predrag Matić koji braniteljima, kako kaže, poručuje onu poruku, iako je mnogi smatraju prevulgarnom, koju je Ivan Kovačić u ponedjeljak poslao HDZ-u. A prije toga govori kako je vlada branitelje potrošila i odbacila kao potrošeni prezervativ. Pa zar bivši ministar branitelja u svom fondu figura i rječniku nije mogao pronaći primjereniju usporedbu? Ili je, očito postalo popularno biti vulgaran i neprimjeren u javnom diskursu?
Brojni su hrvatski političari govornički nedovoljno educirani i nedovoljno svjesni da javni govor ima svoje zakonitosti i pravila i da pred govornika stavlja obavezu da govori bolje, ljepše, elegantnije, kulturnije i pametnije negoli kad razgovara u neformalnoj, privatnoj situaciji. I jednako su tako nesvjesni da svojim govorom ne predstavljaju samo sebe osobno već i stranku, instituciju (kao zastupnici predstavljaju i Hrvatski sabor), građane koji su ih birali i cijelu Hrvatsku. Jer ako oni, koji vode državu, komuniciraju vulgarnim, uličnim stilom, što očekivati od svih ostalih.
Kultura komunikacije umjesto da se razvija, u Hrvatskoj tone prema dnu. I ako se nastavi u tom smjeru, ako psovke postanu sastavni dio javnih političkih rasprava i obračuna, što nam slijedi? Hoće li uslijediti fizički obračuni poput onih u gruzijskom ili ukrajinskom Parlamentu? Hoće li se politička neslaganja rješavati šakama? Pa će se i to opravdati „ljudskom reakcijom“ koju Božo Petrov može shvatiti?
Kultura komunikacije u javnom diskursu prvi je i najjasniji pokazatelj kulture društva općenito. I to se ne može dovoljno puta naglasiti. Političari su slika društva, a oni koji to društvo žele mijenjati nabolje trebali bi prvo početi od svog načina komuniciranja. Reći Ko vas j… nije pokazatelj pametnog, odlučnog, stručnog i mudrog političara. Pokazatelj je političara koji se očito ne snalazi u svojoj ulozi javnoga, političkoga govornika čije riječi ostavljaju posljedice. I koji nakon svog vulgarnog nastupa gubi kredibilitet bilo kome drugome spočitavati „nepametne izjave“.
Dr. sc. Gabrijela Kišiček radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje na diplomskom studiju fonetike predaje Govorničku argumentaciju, Povijest govorništva, Govorništvo za nastavnike i Neverbalnu komunikaciju. Suautorica je knjige "Retorika i društvo" te autorica niza znanstvenih i stručnih radova iz područja retorike. Predsjednica je Odjela za fonetiku HFD-a te članica međunarodnih udruženja retoričara.
