LIJEPE SU, ALI I POTENCIJALNO OPASNE Neobičnih riba u Jadranu sve je više

Budući da smo svjedoci sve češćih ulova neobičnih vrsta u Jadranskom moru, istinu o njihovoj učestalosti i potencijalu da se invazivno razviju te ugroze autohtone vrste potražili smo na Institutu za oceanografiju i ribarstvo u Splitu.

Pročitajte i ovo Trovanje divljih životinja Nije priča s filmskog platna, nego svijet u kojem živimo: ''Ako primijetite, nemojte samo gledati'' Duga čak 25 cm Iznenađujući ulov: "Ovo je najveća kozica iz Jadrana koju smo vidjeli u 22 godine"

To je prava adresa za odgovore na pitanja koliko je naše more ugroženo od prekrasnih šarenih, tropski plavih i sličnih, ne toliko lijepih, ribljih vrsta koje ljudi ulove, a ni sami ne znaju o kakvim se vrstama radi. Jer u takvim se slučajevima, između ostalog, oni koji znaju da odgovore trebaju potražiti na pravom mjestu, kako ne bi npr. pripremom ribe o kojoj pojma nemaju ugrozili zdravlje svoje obitelji, također se jave upravo Institutu.

'Osim zatopljenja, koje je sve očitije, sve značajniji utjecaj ima i proces lesepsijskih migracija (migracije iz Crvenog u Sredozemno more). Nakon otvaranja Sueskog kanala 1869.g., omogućen je prelazak organizama iz jednog u drugo more. Tako su neke invazivne vrste iz Crvenog mora postale dio sredozemnog ekosustava te imaju ozbiljan utjecaj na ekologiju, a neke vrste ugrožavaju lokalne i endemične vrste. Sve to dovodi do promjena unutar ekosustava', objasnio nam je prof.dr.sc. Jakov Dulčić, znanstveni savjetnik, voditelj Laboratorija za ihtiologiju i priobalni ribolov s Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu.

'Utvrđivanje uzroka promjena predstavlja težak zadatak za znanstvenike. Osim upliva novih vrsta tu su i promjene koje se odražavaju kroz povećanje ili smanjenje brojnosti nekih autohtonih vrsta riba. Sve te promjene mogu imati dramatične socioekonomske učinke po ribarstvo, ali i po hranidbeni lanac, a mogu proizvesti i nestabilnost morskog ekosustava', dodaje prof. Dulčić.

Nedavno smo pisali o blogeru koji je uhvatio neobičnu crno-bijelu ribicu. Budući da dotad takvu ribu nikad nije vidio, javio se Institutu kako bi saznao o kojoj se vrsti radi.

I nije morao dugo čekati. Iz Instituta su došli po njegov ulov, a uskoro je uslijedio odgovor i objašnjenje.

Primjerak kojega je ulovio bloger iz Rijeke dug je svega 10 cm pa je, s obzirom da je do sada najveća zabilježena dužina 80 cm, a težina čak 6.4 kg, kod riječkog ulova zapravo riječ o mlađi. Rima je ulovljena u vrši za škampe u Riječkom zaljevu, krajem studenog prošle godine. Njezin je engleski naziv The barred knifejaw, The striped beakfish, a tim sa splitskog Instituta 'krstio' ju je i hrvatskim imenom – Prugasti kljunaš.

Radi se o, kako su objasnili s Instituta, bentopelagičnoj vrsti koja naseljava priobalna grebenska područja na dubinama od 1 do 10 m. Njezin prirodni okoliš je sjeverozapadni dio Tihog oceana i to u vodama Japana, Koreje, Tajvana, te u istočnom dijelu Tihog oceana oko Havajskog otočja. U tim područjima ima gospodarski značaj zbog izuzetne kvalitete mesa, a popularna je i u sportskom ribolovu.

Na Institutu su zaključili da je najvjerojatnije u Jadran dospjela antropogenim unosom (transport brodovima, najvjerojatnije teretnim ili tankerima, putem komora u brodovima tzv. „sea chest“ ili putem balastnih voda). No, napominju kako ne mogu isključiti niti druge mogućnosti.

'Do sada je za Jadransko more zabilježeno 14 vrsta riba lesepsijskih migranata (od ukupno oko 40-ak novih vrsta riba zabilježenih za jadransku ihtiofaunu). Od njih su potencijalno invazivne i s velikom sposobnošću uspostave svojih populacija u Jadranskom moru zasigurno ribe plavotočkasta trumpetača Fistularia commersonii, srebrnoprugasta napuhača ili četverozupka Lagocephalus sceleratus i Siganus luridus, te rakovi plavi rak Callinectes sapidus te lakonogi rak Percnon gibbesi (koji su dospjeli u Sredozemlje, a naknadno i u Jadran preko Gibraltarskog tjesnaca). Iako se u većini slučajeva radi o 'zalutalim' jedinkama koje još nisu spremne za 'kolonizaciju' Jadranskog mora, postoje indikacije da su neke vrste postale uspješni ili potencijalno uspješni 'kolonizatori' poput upravo navedenih vrsta', objašnjava nam prof. Dulčić. 

Zabilježeno je i nekoliko vrsta koje su u Jadransko more isključivo dospjele putem balastnih voda no zasada nema nikakvih naznaka da su te vrste bile u mogućnosti uspostaviti svoje populacije (poput patuljastog patkoglavca Elates ransonnettii i prugastog kljunaša Oplegnathus fasciatus). Osim toga prof. Dulčić nam potvrđuje ono od čega i sami pomalo strahujemo. 'Strane vrste riba svakako su čimbenik koji u ovom trenutku narušavaju ekološku i biološku ravnotežu svih zajednica Jadranskog mora. Poznato je kako su strane invazivne vrste već prepoznate kao jedna od najvećih prijetnji biološkoj, ekološkoj i krajobraznoj raznolikosti. Svaka je vrsta potencijalna opasnost i može uzrokovati trajne i štetne promjene koje mogu imati nesagledive i nepopravljive posljedice po okoliš u cjelini, ali i po socioekonomsko stanje nekog područja. Osim toga, invazivne vrste su danas prepoznate i kao drugi razlog ugroženosti biološke raznolikosti, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj', potvrđuje prof. Dulčić.

Više je takvih vrsta, a profesor nam navodi neke primjere. 'Fistularia commersonii je izraziti grabežljivac koji može imati direktni utjecaj na lanac ishrane (hrani se srdelom, girom, bukvom…), a nema svog prirodnog grabežljivca u novom ekosustavu, što bi dovodilo do regulacije njene brojnosti.'

'Vrsta Lagocephalus sceleratus u svom tkivu sadrži izuzetno jaki termostabilni otrov tetraodotoksin te postoji mogućnost trovanja (pa i smrtni slučajevi) uslijed nepravilne pripreme mesa za konzumaciju. Inače je unutar EU zabranjena konzumacija mesa svih vrsta koje su svrstane u porodicu Tetraodontidae, dok je u zemljama dalekog istoka recimo meso ovih vrsta dozvoljeno i predstavlja pravu deliciju (zahtjeva posebnu obuku kuhara za pripremu!!). Istovremeno ova vrsta uništava ulove te trga mreže stajačice u priobalnom ribolovu (small-scale fisheries) svih zemalja istočnog Sredozemlja uz istovremenu dominaciju u njihovim lovinama.'

'Neke od vrsta (poput Siganus luridus) su u kompeticiji za hranom potpuno potisnule te u znatnoj mjeri smanjile brojnost autohtonih vrsta (kao recimo salpe Sarpa salpa).' To je zasigurno, objašnjava prof. Dulčić, znak da vrste koje potječu s nekih drugih područja mogu imati ili već imaju veliki utjecaj na ribarstvo tih zemalja.

'Zajednički učinci klimatskih promjena, intenzivnog ribolova i drugih čimbenika (balastne vode, bijeg iz marikulture…) u budućnosti će zasigurno igrati važnu ulogu u oblikovanju flore i faune mora. Proširenjem Sueskog kanala kao i otvaranjem novog svakako će se omogućiti i sve veći priliv novih vrsta u Sredozemno more, ne samo iz Crvenog mora, već i iz Indijskog oceana. Za očekivati je da će neke od njih, kao već neke prethodne, isto tako uspostaviti svoje populacije i na taj način svakako utjecati na, prije svega, lanac ishrane u novom staništu', objašnjava prof. Dulčić.

Ulovite li neku od neobičnih vrsta nemojte se upuštati u dugotrajne rasprave unutar obitelji o tome o kojoj se vrsti radi. Javite se što je prije moguće Institutu na slijedeće e-mail adrese: dulcic@izor.hr, brankod@izor.hr ili na broj telefona: 021/408 013 i nemojte nikako eksperimentirati s egzotičnim kuharskim receptima. Neke su, kao što smo rekli, vrlo ukusne, a priprema nekih može biti po život opasna.