Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Na dojmljiv način susrećemo se u Svetoj godini milosrđa sa svetim Leopoldom Bogdanom Mandićem, koji je život posvetio ispovjedničkoj službi i koji je snagom otajstvene Božje Prisutnosti ponovno među svojim narodom, ali ne da bismo ga gledali, nego da bismo po njemu vidjeli i susreli Boga, istaknuo je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u srijedu, u homiliji prigodom svečanoga dočeka tijela toga sveca.


Kardinal Bozanić je u nagovoru ispred Zagrebačke katedrale u nazočnosti mnoštva vjernika i svećenika ukazao na činjenicu da "tijelo svetoga Leopolda Bogdana Mandića sada dolazi u blizinu zemnih ostataka blaženoga Alojzija Stepinca koji je prvi u našoj domovini počeo širiti njegovo čašćenje".,

Vezani članci Kardinal Josip Bozanić Kardinal Bozanić: ''Obitelj se u ovim vremenima otkrila kao temeljna stanica društva i mala Crkva'' Prosjakinja traži novac od mitropolita Porfirija ''Nemam, majkemi, nemam, ženo Božja'': Porfirija pred katedralom dočekala prosjakinja sa zanimljivom idejom

"Ta blizina iste svetosti, očitovane u raznim životnim i crkvenim poslanjima, poziva nas da promatramo svoj život i jasnije otkrivamo komu nas Bog šalje i na koji ga način možemo najviše proslaviti", poručio je zagrebački nadbiskup.

Istaknuvši kako se "ne smije previdjeti da je sakrament pomirenja, zajedno s euharistijom, živo srce kršćanstva", kardinal Bozanić rekao je kako je "danas pred nas postavljeno propadljivo i slabašno tijelo poniznoga hrvatskog kapucina Bogdana Mandića iz Herceg-Novog, o sto pedesetoj godini njegova rođenja, da se ne obeshrabrimo i da u slabosti prepoznamo Božju jakost, da vidimo iz čega se Crkva rađa i radi čega smo pozvani biti živi članovi Crkve".

'Sveti Leopold pokazuje kako i najskrovitiji život postaje predivan život u kojemu se objavljuje sam Bog'

Vjernike je kardinal podsjetio na činjenicu da u odnosu čovjeka prema Bogu te čovjeka prema čovjeku postoji i kušnja da vidimo samo izvanjsko i po tome prosuđujemo, da se zaustavimo na sjaju zemaljskoga. Sveti Leopold pak, istaknuo je, "u krhkosti svoga tijela, u skromnosti svoga života i djelovanja, u neznatnosti svojih prohtjeva i u redovničkoj ljubavi, siromaštvu i poslušnosti Bogu, pokazuje kako i najskrovitiji život postaje predivan život radosti i slobode u kojemu se objavljuje sam Bog".

Podsjetio je kako je sveti Leopold gotovo trideset godina satima bio u ispovjedaonici - maloj sobici, dočekivao i slušao ljude te služio opraštanju kojim je Bog vraćao ljude u život, obnavljao snagu i liječio rane.

"Koliko li je samo veličanstvenih ljudskih djela nestalo s pozornice svijeta i ušlo u zaborav, koliko li je samo sjaja i ljudskih veličina potamnilo, ali ta mala sobica svetoga Leopolda ostala je privlačna i i njoj se ljudi dive više negoli svemu bogatstvu", rekao je Bozanić.

Sveti Leopold nije se osvrtao na prigovaranja da je previše blag, a sam je živio sveti strah pred Bogom

Zagrebački nadbiskup spomenuo je kako se sveti Leopold nije osvrtao na primjedbe, koje su nekada bile šaljive, nekada zlobne, a dolazile su i od njegovih najbližih, te na prigovore da je previše blag, da ima 'široke rukave', da ne razlučuje pozorno u postupanju prema grješnicima. Podsjetio je kako je i sam Svetac govorio: "kažu mi da sam predobar ali, ako netko dođe i klekne pred mene, nije li to dovoljan dokaz da želi primiti oproštenje od Boga". Bozanić je dodao kako je sveti Leopold svojoj subraći tumačio da "nam je Isus dao primjer i da nismo mi umrli za duše, nego je On prolio svoju božansku krv za sve ljude", te da je subraći znao, šaleći se, reći: "kada bi mi Isus prigovorio zbog širokogrudnosti, odgovorio bih mu - ali taj loš primjer dao si mi ti Gospodine! A ja još nisam došao do stupnja ludosti da umrem za duše".

Premda bi se zbog takvih pristupa, rekao je kardinal, moglo pomisliti i na lakomislenost, ovaj skromni kapucin, koji je svima naviještao i očitovao neizmjerno Božje milosrđe, sam je istodobno živio sveti strah pred Bogom, svjestan Božje veličine i svetosti, ponizno govoreći da teško ne griješi i da ima djetinju dušu, dobro je poznavao svu ljepotu i dramu sakramenta pomirenja.

Kardinal Bozanić rekao je kako, svjedočanstva govore da je sveti Leopold u svojim zadnjim godinama, a osobito u trenutcima umiranja "poput Isusa u Maslinskome vrtu, duboko proživljavao otajstvo samoće i samo je riječ njegova ispovjednika bila dovoljno snažna da prožme njegovu muku, a to pokazuje da je i on, koji je u sakramentu ispovijedi, Božjim milosrđem, tolikima vratio svjetlo u životnu tamu , i sam trebao milost Božje blizine koja na nas silazi u sakramentu svete ispovijedi".

Molitvu Večernje kardinal Bozanić završio je riječima: "Sveti Leopolde, zagovaraj nas da vidimo Božje Milosrđe, da mu pristupimo i da živimo i njegovoj milosti". Svečano euharistijsko slavlje u nazočnosti brojnih vjernika predvodio je u Zagrebačkoj katedrali sisački biskup mons. Vlado Košić. (Hina)