'Kad dođe zlo zagrli ga, može doći i gore'

Dubravko je radio kao dostavljač, imao je obitelj, imao je krov nad glavom. Onda ga je prije pet godina otac izbacio iz kuće, a otada mu je dom ulica. 'Cijeli svijet kao da mi je propao do dna, par dana poslije sam izgubio i posao, i nisam imao više nikud nego na ulicu', priča Dubravko za magazin Provjereno. U ruševnoj, nikad dovršenoj zgradi, u Vlaškoj ulici, u samom centru Zagreba, godinama je spavao, a zajedno s nama je odlučio posjetiti stare prijatelje.

Pročitajte i ovo Provjereno donosi Ni nakon mjesec dana ne može pokopati majku jer čeka nalaz obdukcije: Iz bolnice poslali nevjerojatan odgovor Problem privatnih nekretnina Četiri godine ne žive u svom domu: "Teško mi je što ne mogu tu stanovati, ali Bože dragi..."

Miro je diplomirani inženjer građevine. Imao je svoj obrt početkom 90-ih, no kaže, mnogi za koje je radio ostali su mu dužni. Ima četiri sina i slabo se viđa s njima, a u Vlaškoj već spava godinu i tri mjeseca. 'Kad djetetu ne možeš kupiti hamburger, onda je gadno, bilo gdje bilo što, onda je ono mizerija', kaže Miro. Njihovo skrovište okruženo je elitnim zgradama, u kojima kvadrat stana dođe oko 2500 eura. Ono što Miru danas čini sretnim, jest to što ih nitko ne tjera. Kaže, grije se na svijeću i govori kako dvije svijeće mali prostor dobro ugriju.

Buđenje u krvi i posjet Hitnoj

Upravo na ovaj način stradao je riječki beskućnik prošli vikend. U napuštenu čuvarsku kućicu, skrio se od hladnoće, omotao dekama i upalio svijeću. Kad je zaspao svijeća se vjerovatno prevrnula, a vatrogasci nisu stigli na vrijeme i u dimu vatre, beskućnik se ugušio. No, Miro ne misli o ovome slučaju, više ga brine jutarnja promrzlost u kostima. 'Jesam jednu noć se probudio u krvi, ne znam, iz nosa išla, zbog čega, nemam pojma', kaže Miro. Dubravkov prijatelj krajem prosinca zaspao je na hladnoći, slabo obučen i završio je na hitnoj.

Dubravkov prijatelj prolazio je kroz izraženu hipotermiju. Zbog hladnoće najsitnije krvne žilice, arteriole stisnu se na površini kože i nastaju ozebline. Vrškovi prstiju nemaju cirkulacije i odumiru, a zbog daljnje hladnoće srce je pod povećanim opterećenjem. Dolazi do aritmije, zastoja srca. Na teške ozljede uzrokovane hladnoćom liječnici Hitne Pomoći nailaze gotovo svaki dan. 'Ako ga i nađete živoga, naročito kod starijih osoba može izazvati vrlo teška stanja pa i dovesti i do smrti', rekla nam je doktorica Dubravka Hochstädter, voditelj smjene Hitne Pomoći.

Konstantno stanje pothranjenosti i iscrpljenosti

Beskućnici su rizične osobe jer su, između ostalog, u konstantnom stanju pothranjenosti i iscrpljenosti. Nekad se bolje jelo ovdje, sjeća se Miro, a danas kako netko donese nešto, ispeče se na vatri, pa podjeli. Naša sljedeća stanice jest zagrebački Glavni kolodvor. Za razliku od prostora koji smo vidjeli prije toga, tu je toplije, kava aparati su ovdje i kafić koji praktično radi cijelu noć. Nekad ih tjeraju, nekad ne, priča Radovan i kaže kako je trik je ne stvarati probleme, jer Kolodvor ima svoju čuvarsku službu, koja izbacuje beskućnike. 'Kad je hladnije vrijeme imamo veći problem s beskućnicima jer nam se zadržavaju i u vagonima i u kolodvorskoj zgradi', naglašava Davor Kljalkić, šef Glavnog kolodvora.

No iako bi trebali izbaciti, ponekad se, kako smo se uvjerili i sami službenici smiluju. Beskućnici na kolodvoru nisu rado viđeni gosti i policija ih od tamo često tjera, no ovaj su put i policajci samo prošli i ostavili Radovana i druge na toplome. 'Kad se ekipa potjera tu sa Glavnoga, većina ide na noćne tramvaje, barem da donekle bude na toplome do jutarnjih sati, dok se ne otvori nešto da se može sjesti, pogledati i vidjeti', pojašnjava Dubravko. 'Evo sinoć nam je došao jedan dečko koji čak nema nikakvih dokumenata, što je dosta rizično jer vi primate čovjeka bez ikakvih dokumenata, istina ima nekakvu putovnicu, na pola potrganu, međutim mi i takvoga smjestimo do ujutro, a onda provjeravamo identitet i njegovo stvarno stanje', rekao nam je Milivoj Prugovečki, voditelj prenoćišta.

Zagreb ima 400 beskućnika, a može zbrinuti tek nešto više od 200

Da bi mogao ostati mora imati prebivalište u Zagrebu, u prenoćištu Crvenog Križa, uvjeti su puno gori. No, glavno je ipak, da nismo na hladnoći, započinje priču Safet. Od svoje 15 godine trgovao je nakitom na crno i živio je 9 godina u Rimu, tamo je dobio i kćer. Boluje od shizofrenije, a nakon 17 godina braka, otišao je od doma. Vratio se roditeljima u Hrvatsku, no ubrzo je otišao i od njih te zadnjih godinu i pol spava u prenoćištu. 'Nije sigurno lako i čovjeku je žao kad čuje takve priče da je stradala osoba bio beskućnik ili ne, ali beskućnik se teško snađe, pokušava se skloniti od zime, ali nema gdje', objašnjava Safet.

Kako neslužbeno doznajemo, oronulo prenoćište Crvenog Križa trebalo bi biti zatvoreno do ljeta. Dugo najavljivan, potpuno novi objekt za beskućnike, takozvani 'Hilton za beskućnike', u Novome Zagrebu napokon bi trebao zaživjeti. Dubravko je jedan od 400 zagrebačkih beskućnika i on više ne spava na ulici, ali njegovi prijatelji nemaju svoj krevet u prenoćištu. Grad pak odbacuje optužbe da ih se više od od 200 smrzava. Zagreb u svojim prenoćištima može smjestiti 246 osoba bez doma, Split 21, Osijek 30, a Varaždin 12. Zagreb je u rangu europskog prosjeka tvrdi pročelnica, no u volonterskom centru smatraju da se stanje mora znatno poboljšati.

Drugi razlog za smrzavanje mnogih je, jer prenoćišta ne primaju pijane beskućnike. Nažalost mnogi upravo uz pomoć alkohola pokušavaju zaboraviti svoje probleme, a na hladnoći alkohol stvara lažni osjećaj topline, zbog kojeg se mnogi bude s teškim ozeblinama. 'Najbolje je od jednog kolege mama rekla, kad dođe zlo zagrli ga, može doći i gore, ja to nisam kužio sve, ali zadnjih godina kužim, što su drugi preživjeli, u mene je raj', zaključuje Miro. 'Većina ne zna cjeniti dok ne izgubi, da se možeš umit oprat kao čovjek, a ne da tražiš po gradu fontane gdje se možeš umiti i oprat zube', dodaje Dubravko.