Prešućeni heroj: Na današnji dan ubijen je čovjek koji je želio mir

Mitovi, heroji, legende.. povijest ih je prepuna. Jedno ime ipak valja redovito čupati iz zaborava. I ne samo 1. srpnja, ali datum je to na koji svakako treba uvijek iznova oživjeti sjećanje na čovjeka kojemu je mir bio životno poslanje. Josip Tvrtko Reihl-Kir.

tri vijesti o kojima se priča Službe na terenu VIDEO Ozbiljan incident na londonskom aerodromu: Heathrow preplavile hitne službe, ima ozlijeđenih Stručnjaci upozoravaju Težak slučaj trovanja: Umrla jedna osoba, nekoliko ljudi završilo s oštećenjem jetre, među njima i djeca Traje potraga Razbojnik hara Trešnjevkom: U pola sata napao dvojicu muškaraca, a na meti su mu bile ove stvari

U nastavku stoga podsjećamo i na seriju tekstova u kojima je DNEVNIK.hr razgovorao s ljudima koji pamte, čuvaju i prenose sjećanje na čovjeka koji je u teškim ratnim vremenima bio na strani mira i riječju i djelom, a za to je platio svojim životom.

Pozadina (ne)poznata

Premda je ime Josipa Reihl-Kira upisano u povijest, nju se nerijetko selektivno čita pa ne čudi zapravo da ni danas, nakon više od 30 godina, mnogi elementi njegova ubojstva nisu razjašnjeni.

Na dužnost zapovjednika policije u Osijeku Reihl-Kir je postavljen nakon prvih demokratskih izbora 1990. godine, a u nastojanju da spriječi otvoreni rat u istočnoj Slavoniji često je sam i nenaoružan odlazio na barikade srpskih pobunjenika oko Osijeka ne bi li ih privolio na razgovor i odgovorio od neprijateljskog djelovanja.

Reihl-Kir ubijen je 1. srpnja 1991. na punktu hrvatske policije kad se uputio na pregovore s pobunjenim Srbima u Tenji. Osim njega, ubijeni su i potpredsjednik osječkoga Izvršnog vijeća Goran Zobundžija te osječki skupštinski vijećnik Milan Knežević, a preživio je tada jedino predsjednik Mjesne zajednice Tenje Mirko Tubić, koji je teško ranjen.

Pričuvni pripadnik nrvatskog MUP-a Antun Gudelj, nakon što je u odsutnosti osuđen te primjenom Zakona o općem oprostu aboliran, pravomoćno je u svibnju 2009. godine, nakon ponovljena suđenja, osuđen na 20 godina zatvora. I to nakon političko-pravosudne sapunice, obilježene nizom bizarnosti u doba vlada različitih stranačkih provenijencija.

Od početka se sumnjalo da Reihl-Kirovo djelovanje nije odgovaralo gospodarima rata na istoku Hrvatske i vrhu ondašnje vlasti. Sumnja je živa i dalje s obzirom na to da nalogodavci njegova ubojstva nikada nisu pronađeni i pravomoćno osuđeni. 

Pitanje nasljeđa

Iako je Reihl-Kirovo nasljeđe univerzalno i svevremensko, a rat je uvijek tu negdje - premda ni mir nije samo odsustvo rata, institucije javne vlasti ne rade gotovo ništa kako bi oživjele sjećanje na Kira, barem ne dalje od suhoparnih deklarativnih riječi.

Nasuprot institucionalnom zanemarivanju, tu su organizacije civilnog društva koje kontinuirano rade na očuvanju njegova djelovanja na početku sukoba u Hrvatskoj devedesetih godina.

I dok u Osijeku postoji barem ulica koja nosi Reihl-Kirovo ime, u zagrebačkoj Gradskoj skupštini još uvijek stoje odavno predani prijedlozi Inicijative mladih za ljudska prava da se i u glavnom gradu Hrvatske jedna od ulica ili park imenuje po Reihl-Kiru. Njegovo ime jest u Fondu imena iz kojeg se imenuju javne površine, ali nejasno je gdje je zapelo.

S druge strane, ovoga je proljeća došlo do proglašenja Josipa Reihl-Kira pravednikom i postavljanja ploče s njegovim imenom u Vrtu pravednika svijeta u Milanu, a važnu odluku o proglašenju donijela je Udruga za Vrt pravednika u Milanu, koju čine Zaklada Gariwo, Unija talijanskih židovskih zajednica (UCEI) i Grad Milano na prijedlog Udruge veterana Domovinskog rata i antifašista (VeDRA) iz Hrvatske.

Tu je i roman ''Gdje je nestao Kir'', koji je napisao redatelj, scenarist, glumac i pisac Elvis Bošnjak i u kojem se tematizira Josipovo ubojstvo, kao i dokumentarni film o Kiru novinara i filmskog redatelja Ivana Ramljaka i istraživačkih novinara Hrvoja Zovka i Drage Hedla. 

Drugi pogled

Formalno, najjača moralna i antiratna figura hrvatske moderne povijesti je u zapećku. U službenom narativu o ratu za njega se rijetko nađe mjesta. Deklarativno uglavnom, tu i tamo. Dođe dobro ponekad ''pohvaliti se'' i tim nekim stvarima koje (su) međunarodnoj zajednici nešto nekad znač(il)e – Kir, mirovna reintegracija, Antiratna kampanja…

Ali nisu to heroji koje Hrvatska preferira. Premalo krvi, previše znoja, nimalo rana po kojima se može kopati u domoljubnom bunilu u društvu u kojem se održava prešutni konsenzus da istina o Domovinskom ratu zna se i da svako preispitivanje dolazi iz subverzivnih, neprijateljskih namjera

Koga zanima drugi pogled i više detalja o tome zašto je Reihl-Kir prešućeni heroj mira, poput kamenčića u cipeli i tko se i zašto njega uopće (ne) sjeća još, zašto za njega nema mjesta ne samo na ulicama, nego i u udžbenicima, kao i što je to arhitektura mira, može pročitati u seriji ranije objavljenih tekstova na DNEVNIK.hr-u:

Pročitajte i ovo TKO SU NALOGODAVCI? Prešućeni heroj mira: ''Reihl-Kir je poput kamenčića u cipeli, da nas podsjeti da je rat nekima trebao, za političke, ali i kriminalne ciljeve''

Pročitajte i ovo Ostavština za budućnost Reihl-Kira tko se sjeća još? U ratnom ozračju koje je prethodilo krvavim sukobima jedan je čovjek bez oružja tražio mir

Pročitajte i ovo Zalog za budućnost Arhitektura mira: "Josip Reihl-Kir ostaje dokaz da uvijek postoje pojedinci, ili više njih, koji mogu vidjeti onkraj podjela"

Pročitajte i ovo 25 GODINA OD MIRNE REINTEGRACIJE Zašto Hrvatska s figom u džepu gleda na jedan od najvažnijih događaja u svojoj povijesti? ''Gušimo se u vlastitoj pobjedi u ratu''

Pročitajte i ovo Arhitektura mira Dan kada je razum pobijedio oružje: Hrvatska se upisala u svjetsku povijest, a isto bi mogla i danas - ''Mogućnost izgradnje bolje budućnosti nije nikada izgubljena''