Skakutanje po ljestvicama jedna je od omiljenih tema u medijima i javnosti, a skala sreće jedna je od onih koja visoko kotira. Međutim, koja su mjerila, a prije svega što je uopće sreća, pitanja su duboko podložna raspravi u kojoj je ipak sve jasnije da novac nije univerzalno jamstvo kvalitete života koliko god veliku ulogu u njoj imao.
Na tom tragu izuzetno je važna subjektivna dobrobit, pojam koji se u psihologijskim istraživanjima i literaturi odnosi na to kako ljudi doživljavaju i procjenjuju svoje živote, određena područja života - odnose s obitelji, prijateljima, svoj posao, svoje zdravlje, roditeljstvo, susjedstvo i slično te svoje aktivnosti.
Ranije se dobrobit mjerila gotovo isključivo objektivnim pokazateljima kao što su materijalni resursi i prihod obitelji ili domaćinstva, akademsko postignuće, okolinski uvjeti života, gospodarska razvijenost zajednice. No, pokazalo se da oni nisu ključni u razumijevanju koliko su ljudi zapravo sretni i koliko se dobro osjećaju ''u svojoj koži''.
Iako postoji značajna pozitivna povezanost između čovjekovog dohotka i njegove sreće, te varijable nisu linearno povezane i to se naziva Easterlinov paradoks prema Richardu Easterlineu, ekonomistu sa Sveučilišta u Pennsylvaniji, koji je otkrio da ako su zadovoljene osnovne životne potrebe pojedinca, povećanje materijalnog bogatstva neće značajno utjecati na subjektivnu mjeru kvalitete života.
''Jedno od objašnjenja je i u samom ekonomskom rastu uzimajući u obzir negativne učinke gospodarskog rasta, kao što su: zagađenje, nejednakost, kriminal i stres. Upravo je brz ekonomski rast, bez adekvatnog zbrinjavanja njegovih posljedica, doveo do alarmantnog stanja okoliša koje je danas značajna tema na globalnoj razini. Svi ovi događaji pretvaraju naše okruženje u sve manje dobrodošlo za životinjske i biljne vrste, a onda i za ljude. Zbog toga, pitanje kako sačuvati okoliš i time ljudski osjećaj dobrobiti, postaje jedan od važnih predmeta istraživanja sreće'', objasnile su u jednom od svojih tekstova psihologinje Zagrebačkog psihološkog društva Marina Trbus i Linda Rajhvan Bulat.
Kada govorimo o osjećaju subjektivne dobrobiti, jedna od najvažnijih briga je zaustavljanje degradacija zelenog okruženja. Dolazi to često do izražaja u gradovima gdje već sada živi većina stanovništva i gdje je urbano zelenilo nezamjenjivi element gradskog krajobraza i preduvjet za zdrav, ugodan i lijep život. Stoga struka, pogotovo krajobrazni arhitekti, često upozoravaju da je urbano zelenilo jedini prirodni, živi element, urbane strukture i nipošto ga ne smijemo zanemariti, ugroziti i 'žrtvovati', a javno dostupna besplatna pitka voda je komunalni, javnozdravstveni i civilizacijski standard.
Mnoge studije, naglašavaju psihologinje, jasno pokazuju da je degradacija okoliša ozbiljna prijetnja ljudskoj sreći i zdravlju, a da su koristi koje daje zelenilo višestruke potvrđuju i rezultati sve češćih istraživanja i u domeni urbanog šumarstva, istaknuo je za DNEVNIK.hr Fran Poštenjak, kojega nakon magisterija sveučilišnog studija Arborikulture i Urbanog šumarstva u Velikoj Britaniji često nazivaju i prvim hrvatskim ''doktorom za dreveće''.
Sreća je zelene boje
''Potrebno je razlikovati koristi koje su generirane čovjekovom percepcijom okoliša, koje je teže monetarno kvantificirati jer su zasnovane na osobnim preferencijama i dojmu, primjerice to su: estetski dojam - ljepota i diferencijacija određenog dijela grada, a na što zelenilo može imati značajan utjecaj, te kulturološka i religijska vjerovanja vezano uz ulogu određenih vrsta u određenim kulturama pa je tako lipa simbol starih Slavena, a u religijama je kićenje božićnog drvca kao simbol slavlja novog života i u kršćanstvu rođenja Isusa Krista''.
''Tu je i dokazani utjecaj na poboljšanje zdravstvenog stanja pojedinaca koji borave u prostorima okruženim zelenilom – primjerice, smanjenje stresa, povećanje koncentracije, smanjenje mentalnog zamora, skraćivanje postoperativnog oporavka pacijenata čije sobe gledaju na zelenilo te posljedično i povećanje vrijednosti (i visine mjesečne rente) nekretnina koje se nalaze uz velike parkove i veće elemente urbanog zelenila. A tu je i produžavanje boravka i iznosa potrošnje kupaca u šoping centrima koji imaju kvalitetno uređeno i uklopljeno zelenilo u interijeru i eksterijeru'', pobrojao je Poštenjak.
Koristi koje možemo lakše kvantificirati koristeći modele monetarne procjene su, kako je objasnio, koristi interakcije urbanog zelenila s okolišnim čimbenicima: ''Neke od najvažnijih koristi koje spadaju u tu domenu su zasjenjivanje površina te dodatno i izbjegavanje trošenje energenata za rashlađivanje zasjenjenih prostora koje upijaju radijaciju sunca i griju okoliš, transpiracija vode kroz lisnu masu čime se rashlađuje neposredni okoliš oko stabala, usporavanje otjecanja oborina - smanjenje erozije tla i smanjenje mogućnosti poplava u urbanim sredinama, uklanjanje zračnih lebdećih čestica (polucija i CO2) te uklanjanje svjetlosne i zvučne polucije interferencijom''.
Poštenjak posebno naglašava i ulogu zelene infrastrukture u podržavanju bioraznolikosti: ''Posebno starih stabala što je iznimno važna tema u okolnostima koje sve više uzimaju maha - prenamnažanje pojedinih organizama u gradovima koji mogu negativno utjecati na život ljudi, a o čemu je također potrebno voditi brigu''.
Razotkrivanje ''zelene prevare''
No, pitanje je koliko je u Hrvatskoj razvijena svijest da zelene površine i drveće uvelike utječu na kvalitetu života, odnosno da imaju i ekološke i društvene uloge.
Poštenjak misli da se povećala, ali upozorava na jednu drugu stvar: ''Vidljivo je da zbog poplave "zelenih rješenja" koji imaju negativan utjecaj zelenu infrastrukturu treba raditi na edukaciji svih dionika kako bismo izbjegli najgore scenarije koji nam slijede. Zagledajte se malo u stabla po gradovima kako se održavaju i općenito u kakvom su fiziološkom stanju - nije to kritika komunalnih poduzeća nego ogroman problem s greenwashingom i podkapcitiranosti na svim razinama kako bismo mogli sprovesti kvalitetne i održive projekte''.
Greenwashing je, naime, marketinški spin kojem je cilj uvjeriti potencijalne potrošače kako brend ili tvrtka radi više kako bi zaštitila okoliš nego što je to zaista istina, odnosno, umjesto da zaista rade na održivosti više vremena i novca ulažu u marketing svojih “zelenih” proizvoda.
Pročitajte i ovo
Poštenjak ističe da je dio građana izričito zainteresiran i angažiran oko zelenila: ''I to treba prihvatiti i pružiti mogućnost participativnog održavanja koje je u nekim zemljama svijeta normalno i poželjno tako da bi politika trebala na to reagirati i pružiti mogućnost ljudima da se koordinirano uključe te da im se omogući osnovna edukacija. Mi smo konkretno radili na takvim projektima javne edukacije u suradnji s udrugom Zasadi stablo, ne budi panj''.
Udurga organizira nacionalne kampanje sadnje stabala na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini u Hrvatskoj, a započela je kao građanska inicijativa 2019. kako bi sudionici u svojim mjestima u cijeloj zemlji zasadili što više stabala te ozelenili svoje životne i radne sredine. Inicijativa je pokrenuta s idejom da svatko može zasaditi stablo i tako pridonijeti u borbi protiv klimatskih promjena.
Bijeg u zelenilo
I prije pandemije koronavirusa, koja je donijela bijeg iz gradova u zelenilo, kod mnogih je jačala želja da se ''dočepaju'' svog komadića zelenila kako bi protegnuli noge, udahnuli svjež zrak, odmorili se od zabrinutosti i stresa, prepuštajući se zelenoj moći prirode. Nažalost, ne može si to svatko priuštiti, a ima i zabrinjavajuće posljedice.
''Nakon prvog lockdowna dogodila se zanimljiva pojava da su ljudi željeli provoditi više vremena u parkovima zbog rekreiranja i poboljšanja osobnog zdravstvenog stanja tako da je to bila pozitivna posljedica'', ističe Poštenjak, ali i naglašava da bismo trebali funkcionirati proaktivnije.
Pročitajte i ovo
''Stručnjaci na klimatske promjene intenzivno upozoravaju od sredine prošlog stoljeća, a mi ni dan danas ne radimo što bismo trebali. Klimatske promjene ne djeluju samo na ljude nego i na urbano zelenilo te u kombinaciji s lošim projektima, koji uzimaju sve više maha dogodit će se tzv. negativne spirale uvjetovane propadanjem urbane zelene infrastrukture koje su evidentirane u istraživanjima u naprednijim državama'', upozorava Poštenjak.
''Kada dolazi do betonizacije i propadanja parkova i drvoreda ti urbani dijelovi gube na atraktivnosti za život što rezultira migracijom ljudi s najvećom platežnom moći u druge kvalitetnije održavana gradove. Posljedično migriraju i ljudi koji pružaju usluge navedenim društvenim skupinama i već samim time ima manje novca koji se uprihođuje u porezima i prirezima što rezultira smanjenjem budžeta za zelenu infrastrukturu i tako kreće nova runda iseljavanja korisnika prostora te ljudi koji im pružaju usluge dok ne dođemo do slumova'', upozorava Poštenjak.
Pročitajte i ovo
Iznimno je važno ovdje istaknuti da je veliki dio osjećaja subjektivne dobrobiti pozitivno povezan, iako ne linearno, s boljim upravljanjem. Dobro upravljanje možemo definirati kao postojanje transparentnosti te sudjelovanje građana u donošenju odluka, otvorenu vlast i efikasno upravljanje sredstvima i proračunom neke zajednice ili države.
''Ako građani imaju osjećaj vladavine prava i da su njihova sredstva i resursi dobro korišteni i čuvani, uz očuvane zelene površine, sigurniji smo da ćemo imati i zdravije i zadovoljnije građane'', ističu psihologinje, a Poštenjak poručuje: ''Na našoj je generaciji da se uhvati u koštac s problemima jer ako to ne napravimo, kasnije ispravak neće biti moguć''.
