Jesu li Hrvati najlakovjerniji narod u Europskoj uniji? Doznajte kako prepoznati je li istina ono o čemu čitate na webu

Galerija 0

Pročitajte i ovo Dezinformacijske kampanje HAKOM-u stigla prijava zbog lažnih vijesti u slučaju časne sestre Oglasio se Turudić Slijede li kazne za lažne vijesti o časnoj sestri? "Ovakvo huškanje i mržnja moraju prestati"

tri vijesti o kojima se priča Potraga u tijeku Autobus s turistima propao kroz led najdubljeg jezera na svijetu: Samo jedan se uspio spasiti Donosi Provjereno Ivana je nepokretna, živi sama i ne ovisi o državi, razlog je samo jedan Prekipjelo im Kaos zbog nevremena, stanovnici su očajni: "To je tragedija... Mnogi su upali u more. Ljudi su ispalili na živce!"

''Budući da većina naših građana prima informacije na taj način i vjeruje njima onda zaista vidimo da imamo velikih problema u području medijske pismenosti. Neka druga istraživanja pokazuju da informacije koje se dijele neselektivno i bez provjere, u velikoj mjeri nisu ni vjerodostojne'', rekao je Igor Kanižaj s Fakulteta političkih znanosti.

Lažne vijesti nisu izum ovoga stoljeća, niti hrvatska posebnost. Postale su ključnim oružjem u trenutku kada je zapadna elita izgubila globalni monopol nad informacijama, a usavršile su se tijekom posljednje kampanje za američke izbore. Zaraza se širi dalje.

''Znamo kako su završili izbori u Poljskoj, u Mađarskoj, u Njemačkoj, umalo se nije dogodilo da je Marine Le Pen u Francuskoj pobijedila i to naravno političkom establišmentu nikako ne odgovara i upravo kroz kontrolu informacija želi kontrolirati izborne procese, time i budućnost Europe'', kaže Jadranka Polović, sa Visoke škole za međunarodne odnose i diplomaciju.

Utrka za dva cilja

Nije opravdanje, ali mediji se globalno danas utrkuju za dva cilja: brzinu objave vijesti, gdje istinitost gubi utrku, i za financiranje. Državno je financiranih medija sve manje, a na tržištu novac diktira informacije. Kada se u igru ubaci i treći igrač, politika, sa svim svojim interesnim sferama, dobivamo koktel prilično jasnih posljedica.

''Uvodi se jedna nova cenzura, možemo reći da čak i velike korporacije i internetske platforme tipa Googlea, Facebooka, Twittera, pristaju na pravila koja postavlja politika pomoću nove legislative kojima se na primjer kontrolira oglašavanje, konkretno, Facebook i internetske platforme više neće sudjelovati u primanju oglasa od strane recimo Russia today ili Sputnik'', objašnjava Polović.

''Problem je kada svi tu priču o lažnim vijestima preusmjeravamo prema političkoj konotaciji. Zapravo ima tu jako složenih mehanizama koji se tu odvijaju, imamo ekonomske interese koji stoje iza toga, postoje točno određene tvrtke koje proizvode informacije kojima je cilj da zavaraju i to je ono što je prepoznala i visoka ekspertna grupa Europske komisije kada je u tom konceptu informacija naglašavala to zavaravanje'', smatra Kanižaj.

Kako se oblikuje javno mnijenje svjedočili smo i u primjeru Agrokora. Javnost je većinu informacija uzela zdravo za gotovo, vjerujući da je sve što se servira s vrha – autentično.

''Često volimo dok aktivnost traje reći: to je ta pozadina, a vidite kad pričekamo dva-tri dana onda i sami prepoznamo da nije, da ima još nekakva varijabla, još nekakav izvor koji je nastojao utjecati na taj proces. Ono što je pokazao jest da vidimo tu neke elemente vjerodostojnosti, znači kojem vi mediju vjerujete, koliko provjeravate informacije koje dolaze kroz taj medij, tko su izvori, ili možda najvažnije pitanje: što je izostavljeno'', ističe Kanižaj.

''Prva fake news je mantra koja se stalno promiče kroz medije a to je da Vlada čini sve to u interesu radnih mjesta i očuvanja velike nacionalne kompanije. Ono što je presudno jest da je iz fokusa medija, time i šire javnosti, Agrokor postupno prelazi u ruke stranih korporacija'', kaže Polović.

Provjera vjerodostojnosti

U vrijeme kada je važno biti prvi nema vremena za najvažniju stvar – provjeru vjerodostojnosti informacija. Nekada su novine imale posebne odjele koji su se bavili provjerom izvora i dok vijest nije prošla kroz to sito, ne bi se objavila.

''Sad kada pogledate koliko su naše redakcije investirale u to, koliko mi imamo redaktora koji provjeravaju ono što će biti objavljeno, odlaze na to izvorište informacija i na koji način se to zapravo radi. Tu smo izgubili jedan važan dio, i tu postoji prazan prostor koji razvojem tehnologija netko drugi popunio, s točno određenim ciljem'', rekao je Kanižaj.

Novine i portali danas nemaju ni lektora, kamoli redaktora. Jedina je varijabla koja se računa – zarada.

''Ne možemo sve prepustiti tržištu, mi trebamo medije kao javno dobro, informaciju koju netko ne može platiti a potrebna mu je, znači taj klasični argument da je informacija roba, ona nije roba, informacija je javno dobro koju zaslužuju svi dobiti u određenom trenutku'', kaže Kanižaj.

Bitka za istinitu informaciju neće tako brzo završiti, pa kako u međuvremenu biti siguran u točnost vijesti? Kako znati kome vjerovati?

Bitka za istinu

''Kako ćete vi svojim gledateljima pružiti informaciju o hrvatskoj stvarnosti jako utječe na kreiranje politike, time naravno i ekonomije, na određene interesne skupine. Ja pogledam sve službene mainstream medije, a nakon toga vrtim se oko alternativnih izvora informacija i time kreiram svoju sliku stvarnosti'', kazala je Polović.

Dva su ključna alata s kojima možemo u bitku za istinu. Iako bi se prema društvenim mrežama, na kojima mnogo obrazovanih pokazuje da je vjera u političke laži veća od potrebe za provjerom vijesti, obrazovanje je ipak nužan korak u borbi za istinitost informacija. A negdje smo po putu zaboravili i na temelje izvještavanja – etiku.

Emisiju 'Informer' pogledajte besplatno na novatv.hr!