O komunikacijskim vještinama domaćih političara za Dnevnik Nove TV govorila je stručnjakinja za govor Nove TV Gabrijela Kišiček.
Pročitajte i ovo
Predsjednički kandidat
Trump sasuo nevjerojatnu lavinu uvreda, Harris nazvao mentalno poremećenom pa ocijenio: "Ovo je mračan govor"
Analiza Gabrijele Kišiček
Stručnjakinja analizirala Tomaševićev i Škorin govor: Tko koristi neoriginalne fraze, a tko s govornicom - nema problema?
Gabrijela, kakva je, prema tvojoj ocjeni, bila politička komunikacija u prošloj godini?
Rekli bismo da je bilo vrlo loša, a možemo reći i iznimno loša. Prethodnih godina navikli smo kritizirati političare da su rasprave nekonstruktivne, nedostatak argumenata, nepripremljenost, međutim ove godine rekli bismo da su čak temelji civilizirane rasprave poljuljani do mjere da se pitamo imaju li pojedini zastupnici kućnog odgoja. Bilo je tu svega, vidjeli smo vulgarizama, nepristojnog prelaženja na ti, dobacivanja iz klupa pa čak i rubno fizičkih obračuna.
Tko je u političkoj retorici posebno zakazao?
Nekoliko je imena koja bismo trebali spomenuti, svakako bih tu spomenula Željka Glasnovića. Njegove su izjave prepune kvalifikacija, "boljševički komunisti", "sotonisti" itd. Njegovu retoriku mogli bismo okarakterizirati čak i govorom mržnje i zauzvrat je dobio to da novinari bojkotiraju njegovu press konferenciju, što je dobar znak koliko je njegova komunikacija loša i neprihvatljiva. Tu su i Miro Bulj i Stevo Culej, na njih sam mislila kad sam govorila o nedostatku kućnog odgoja. Možemo spomenuti i Ivana Pernara, njegove verbalne i neverbalne eskapade su zapravo način privlačenja pozornosti, ali u konačnici i kompenzacija nedostatka kvalitetnog sadržaja koji bi trebao iskomunicirati.
Ima li i pozitivnih primjera?
Malo. Čini se kao da oni koji bi i htjeli primjereno i argumentirano raspravljati gube volju, kao da imaju osjećaj da se bore s vjetrenjačama. Tu bih možda spomenula Miranda Mrsića ili Božu Petrova, međutim oni koliko god se trude dati razumski temelj raspravama, nekako ostaju nezapaženi.
Kako bi ocijenila retoriku troje predsjednika - države, Vlade i Sabora?
Možemo početi s premijerom. Zapravo je njegova komunikacija bila vrlo optimistična, bio je staložen, smiren, elokventan, fluentan, međutim što je duže na vlasti to su naravno i kritike češće, a tu je glavni problem premijera Plenkovića - da se loše nosi s kritikama. Umjesto da anticipira moguće prigovore oporbe, da na njih odgovara argumentima, on vrlo često pribjegava diskreditiranju onih koji ga kritiziraju pa tu bude izrugivanja, patroniziranja, obraća se svisoka, pa čak i novinarima, čija pitanja često shvaća kao provokacije.
Možemo reći da je u protekloj godini komunikaciju Predsjednice obilježio konflikt, kriza s premijerom, odnosno s Vladom i mislim da je loša komunikacija jedan od razloga za to. Njezin je problem što je u tim kriznim situacijama dosta loša u komunikaciji. Ono što je dobro jest njezina ceremonijalna retorika, vrlo je dobra u svečanim prigodama, u diplomatskim situacijama, i to je njezin retorički benefit.
Što se predsjednika Sabora tiče, on je nekako umjeren, svojevrsna buffer zona između predsjednice i premijera. No ne treba zaboraviti da je kao predsjednik Sabora odgovoran za kulturu i razinu civiliziranosti rasprave u toj instituciji. Dakle, sve ono što zamjeramo zastupnicima, barem djelomično je i njegova odgovornost.
Dnevnik Nove TV gledajte svakog dana od 19:15, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.
Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr