Zoran Marinović, prvi hrvatski fotoreporter koji je ušao u kontrolnu sobu četvrtog černobilskog reaktora, ekskluzivno za Provjereno donosi snimke s najradioaktivnijeg mjesta na svijetu.
Prošle su 33 godine otkako je svijet uzdrmala najveća nuklearna katastrofa na svijetu. Černobilska elektrana koja je nekada stanovništvu osiguravala život i posao, jednim pritiskom na dugme mnogima od njih donijela je smrt. Nekada napučeni prostor pretvorio se u grad duhova zbog razine radijacije koja je opasna po život.
Vezani članci
Unatoč tome, interes za ovaj kutak Zemlje ne prestaje. Zoran Marinović prvi je hrvatski fotoreporter koji je obišao kontrolnu sobu četvrtog černobilskog reaktora, a ekskluzivno za emisiju Provjereno donio je zastrašujuće snimke s najradioaktivnijeg mjesta na svijetu, uz potresne ispovijesti svjedoka černobilske katastrofe.
Dok tisuće turista fotografiraju radioaktivno područje, svjedoci koji su te noći bili u blizini eksplozije prisjećaju se poraza bivšeg režima i ljudske tragedije koju ne mogu izbrisati iz sjećanja.
Neoprostive greške u cijelom slučaju
Kobne noći na dužnosti je bio Moskalenko Timofievič, zamjenik šefa policije Pripjata, koji priznaje da je u cijelom slučaju bilo neoprostivih grešaka. Fotografije i dokumente još uvijek čuva, a detalji katastrofe urezani su mu u pamćenje.
''Četrdeset minuta nakon eksplozije reaktora došao sam kući presvući se kako bih nakon toga otišao u dvoranu za sastanke gradskog odjela MUP-a. Žena mi otvara vrata i kaže da se iz mene osjeti intenzivan smrad. Natjerala me da se skinem pred ulaznim vratima, a nakon toga je tu odjeću odnijela na balkon. Natjerala me i da se istuširam. Vjerojatno sam zahvaljujući ženi ostao živ'', priča Timofievič.
''Ta žena spasila mi je život''
Moskalenko Timofievič kaže da je nakon s drugim kolegama otišao do policijske postaje, gdje su im djelatnici rekli da su im lica jako bijela, kao kad magnezij gori. ''Osjećaj je bio kao da nam lica gore. Poslije smo shvatili da smo dobili opekline lica. No to što me žena natjerala da se presvučem i istuširam vjerojatno je spasilo moj život“, govori Timofievič.
Dok je stanovništvo diljem svijeta svoju djecu sklanjalo u zatvoreni prostor, Timofievič se prisjeća da su u Černobilu djeca veselo skakala po lokvama i čudila se neobičnoj izmaglici: ''Djecu su pustili kući, ali oni nisu otišli, nego su pošli trčati po lokvama. I tu je Civilna zaštita postupila nikako i prije svega bi trebalo kazniti Civilnu zaštitu Pripjata i SSSR za zločin jer se stanovništvo taj dan slobodno šetalo'', kaže Timofievič.
Bolno sjećanje na susret s kćeri
U evakuaciji 60.000 ljudi iz grada bila je i njegova obitelj, koju je u kaosu tražio nekoliko dana nakon nesreće, a najgore mu je sjećanje susret s kćeri. ''Stigli smo i moja kćerkica viče ''Tata, tata!'', hoće u zagrljaj. Znam da je na meni puno radijacije i vičem ženi da uzme kćer, ona plače, a u tom trenutku moj kolega... Njegov sin Roman je tog dana, 27. travnja napunio dvije godine, uzima njega u ruke i viče - "Vasja, ostavi dijete", a kći plače. To je bio šokantan trenutak, jako neugodan, i do danas pamtim to da dijete samo želi zagrljaj. To je sjećanje koje nosim u sebi sve do danas, da svoje rođeno dijete nisam mogao uzeti u zagrljaj'', prisjeća se Moskalenko Timofievič.
Više od 200.000 ljudi umrlo od radijacije
Posljedice katastrofe osjećaju se i danas, a prema neslužbenim podacima, od zračenja je preminulo više od 200 tisuća ljudi. Epicentar katastrofe zloglasni je četvrti reaktor černobilske elektrane, koji danas budi najveće zanimanje turista, a okružen je zaštitnim sarkofagom koji bi trebao izdržati cijelo stoljeće.
Čišćenje radioaktivnih ostataka još uvijek traje, a ulazak u elektranu dopušten je isključivo uz stručno vodstvo i zaštitnu opremu. Iako je teško utvrditi što je točno te kobne noći pošlo po zlu, neispravan i nestabilan dizajn nuklearnog reaktora, loša tehnička procjena i odluka inženjera neki su od razloga koji su doveli do preopterećenja i eksplozije reaktora.
Zastrašujući podaci ne brinu tisuće turista koji sa zanimanjem promatraju mjesto katastrofe. Turisti koji u jednoj ruci drže kamere, a u drugoj mjerače radijacije, prizor su koji se svakodnevno viđa na opustošenim ulicama Pripjata. Ono što je smrtonosno na tom području ljudskom je oku potpuno nevidljivo.
Dok je na jednom mjestu radijacija normalna, pola koraka dalje radijacija raste do razine koja je opasna po život, a boravak u dijelu s najvećom koncentracijom radijacije dopušten je tek nekoliko minuta! Znanstveni centar, turističko hit-odredište, grad duhova i najradioaktivnije mjesto na svijetu – sve je to Pripjat sa svojom elektranom.
Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr
Pravila objave komentara