Tisza, stranka desnog centra, kojoj je na čelu Peter Magyar, uvjerljivo je slavila na nedjeljnim izborima u Mađarskoj osvojivši dvotrećinsku većinu mandata ispred Fidesza dosadašnjeg premijera Viktora Orbana.
Što Orbanov pad te promjena vlasti u susjednoj državi znače za Hrvatsku, upitali smo Dejana Jovića, profesora na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.
"Tu govorimo o tri dimenzije, a to su bilateralni odnosi, stanje u Europskoj uniji i eventualno unutarnji odnosi u Hrvatskoj", kazao je Jović te pojasnio kako bi se novonastala situacija mogla odraziti na bilateralne odnose.
"Kao što znate, Hrvatska je imala s Mađarskom određenih problema povezanih s MOL-om i kupovinom INA-e. I ti problemi još se zapravo nisu riješili do kraja, odnosno nisu završeni zato što još uvijek imamo Zsolta Hernadija, bivšeg predsjednika Uprave MOL-a, koji nikad nije bio isporučen niti bilo što drugo. Ne znam može li se tu nešto eventualno otvoriti, ali treba voditi računa o tome kako će se odvijati taj proces. A drugo je, naravno, Janaf, gdje je Orban tvrdio kako on nema dovoljno kapaciteta za snabdijevanje energentima Mađarske, i time je zapravo zaoštrio hrvatsko-mađarske odnose.
Tu bi sad moglo doći do promjena jer je to bio sastavni dio te Orbanove srednje politike prema zapadnom Balkanu, gdje je on preferirao Srbiju i Milorada Dodika više nego, na primjer, Hrvatsku. I osjećalo se da je Mađarska u sve većoj ovisnosti od tih energenata koji dolaze kroz Hrvatsku. Paradoksalno je da je u isto vrijeme gradio dobre odnose s Donaldom Trumpom, a jedna od centralnih američkih ideja i ciljeva na zapadnom Balkanu je upravo bila ta povezanost Amerike s energentima i njihovom kontrolom."
Jović je dodao kako je Orban, kad je riječ o ideji Europe, tumačen kao netko tko nije pridonio razvoju, nego zapravo kolapsu Europske unije, odnosno ideji nadnacionalne suradnje i kreiranja jedne veće čvršće strukture u okviru Europske unije i emancipacije EU-a u odnosu i na Rusiju i Sjedinjene Američke Države.
"Te su ideje, njegova bliskost s Putinom i Trumpom, doživjele poraz. I to je jedna moguća, velika i dobra šansa za jačanje EU-a. To je važno za cijelu Europsku uniju, naročito za Hrvatsku, koja se jako integrirala i shvaća da joj je EU vrlo koristan."
Kad je riječ o unutrašnjoj političkoj dimenziji u Hrvatskoj, Jović je kazao da su se oni s političkog spektra desnije od HDZ-a prilično oslanjali na Orbana i na Trumpa.
"Vidjeli smo zadnje izjave iz Domovinskog pokreta o tome da se Hrvatska čvršće poveže s Trumpom. Mislim da ne postoji zemlja u Europi koja bi bila čvršće povezana s njim od razine na kojoj su to bili Mađarska i Orban. Vidjeli smo da je Trump čak osobno sudjelovao u izbornoj kampanji u zadnjim trenucima, direktno podržavajući Orbana. Ovaj izborni rezultat mogao bi i u Hrvatskoj dodatno oslabiti te vrlo desne strukture. Jer one često tvrde kako vode suverenu i samostalniju politiku, ali zapravo se oslanjaju na strane faktore.
Druga stvar je, naravno, taj odnos između predsjednika i premijera. Kao što smo vidjeli entuzijastičnu podršku premijera Andreja Plenkovića za novog pobjednika, to će sigurno dati dodatni kredibilitet njegovoj vanjskoj politici. Ali čekamo da vidimo i kakva će biti reakcija predsjednika Zorana Milanovića i hoće li se te reakcije razlikovati."
Jović je dodao da će biti zanimljivo vidjeti i kako na promjenu vlasti gleda i Robert Jankovics, utjecajni predsjednik Demokratske zajednice Mađara Hrvatske.
"Kao što znamo, Orban je jako inzistirao na pitanju Mađara izvan Mađarske i jako je podržavao mađarsku zajednicu u Hrvatskoj. Treba vidjeti hoće li se taj kurs i ta politika nastaviti pod novom vladom. Sad, ja ne očekujem velike promjene, ali ipak očekujem da će možda Peter Magyar biti manje zainteresiran, da tako kažem, etnički vođenu mađarsku politiku od samoga Orbana. Što onda ima konsekvence potencijalno i za hrvatsku etničku vanjsku politiku, jer potencijalno i Hrvatska jako inzistira na Hrvatima izvan Hrvatske u okviru svoje vanjske politike. Tako da mislim da ovo ipak može imati neke posljedice. Ali, još je rano jer nije formirana ta vlada. S velikim zanimanjem pratim što se tamo događa jer to može imati direktan utjecaj na samu Hrvatsku."
Još je kazao kako je ideja direktnog interveniranja u izbore sada poražena.
"Mi nemamo izbore prije 2028., a to je zadnja godina Trumpova mandata. Da ih imamo ranije, možda bismo imali direktnu Trumpovu intervenciju u naše izbore i unutrašnje stvari. To je sada propalo u Mađarskoj, pa ne očekujem da bi se moglo dogoditi kod nas. S obzirom na to da će navedena godina biti zadnja u Trumpovu mandatu, ne vjerujem da će biti dovoljno jak ili dovoljno zainteresiran da se time bavi."
Jović se i na svom profilu na Facebooku osvrnuo na američku intervenciju na izbore u Mađarskoj.
"Poraz Fidesza (Orbana) je poraz ideje i prakse američkog interveniranja u izbornu volju građana zemalja članica Europske unije. Nije uspjelo, a vjerojatno je dodatno pomoglo Magyaru. Takvo interveniranje je predviđeno i najavljeno u novoj američkoj strategiji nacionalne sigurnosti (iz studenog 2025.). Danas je teško biti američki prijatelj – kao što je teško biti ruski. Oni koji pokreću ofenzivne ratove gube prijatelje.
Povratak Mađarske u europsku političku maticu jest pobjeda ideje Europske unije i nova šansa za EU. Koliko god bili s njom povremeno nezadovoljni (iz niza, uglavnom opravdanih, razloga), Unija ostaje najbolje strukturirana veza između malih nacionalnih država na svijetu – regionalni eksperiment ("sui generis") u kojem ima najviše poretka. Povrh toga, Europska unija je ostala privržena demokratskim vrijednostima, a ni u jednoj njenoj članici nije prevladao trend de-demokratizacije ili trampizacije. Tamo gdje su postojale takve tendencije, poražene su na izborima. (To ne znači da će se tako i nastaviti, ali zasad je tako.)
Važno je da EU iskoristi promjene u Mađarskoj da bi ojačala sebe – a to se može bolje postići zagovaranjem mirovnih rješenja u ratovima u Ukrajini i na Bliskom istoku, nego zagovaranjem daljnjeg ratovanja. Ratovi slabe one koji u njima sudjeluju – iscrpljuju ih ekonomski, a (ako postoji ikakva alternativa) degradiraju moralno i politički. Ne treba dati za pravo Orbanu, koji je cijelo ovo vrijeme tvrdio da bi njegov poraz značio dodatno uvlačenje Mađarske (i Europe) u rat u Ukrajini. Dakle, EU se treba orijentirati prema stvaranju mira, istodobno jačajući svoje unutarnje sigurnosne mreže kako bi se dodatno emancipirao i od Rusije i od SAD-a. Stvaranje mira danas je ne samo potrebnije nego ikad ranije nego je i kao opcija realnije sada kad su obje strane u tom ratu iscrpile svoje snage i više ne postižu nikakve veće uspjehe na bojnom polju", naveo je Jović.
Dodao je kako će se Orbanov poraz vjerojatno reflektirati i na odnose sa susjednim zemljama.
"Za Srbiju: bliskost Orbana i Vučića, uključujući i koaliciju SNS-a sa strankom vojvođanskih Mađara (SVM), jest unaprijedila mađarsko-srpske odnose. Orban jest zagovarao brz ulazak Srbije u EU. Bilo bi dobro da se ti odnosi ne pokvare zbog nove situacije. Vučić je, sa stajališta srpskih dugoročnih interesa, bio preblizak Orbanu, pa će održanje dobrih odnosa sada biti teško. No, izbori u Srbiji (sada vjerojatnije početkom sljedeće nego krajem ove godine) mogu možda (kažem: možda!) promijeniti aktere u tom odnosu, a stoga i karakter odnosa.
Bosna i Hercegovina: Orban je gradio prijateljstvo s Dodikom, tako da je Dodik (što god on trenutačno bio u formalnom smislu) izgubio važnog saveznika i (donekle) "pokrovitelja". Sjeverna Makedonija: pitanje Nikole Gruevskog (za koji SM trenutačno ne pokazuje veliki interes) moglo bi se opet otvoriti", naveo je i zaključio:
"S velikim interesom pratimo dalje zbivanja u Mađarskoj, u koju će se, nadam se, vratiti CEU, izgnano sveučilište koje je sada u 'egzilu' u Austriji. Povratak CEU-a u Budimpeštu bio bi trijumf pameti nad uskogrudim nacionalizmom."
