Prije dva tjedna je podignuta optužnica protiv muškarca koji je godinama silovao vlastitu suprugu. Žena je o svemu šutjela jer joj je prijetio batinama i smrću. Tek kada je ispričala prijateljicama kroz koji horor prolazi u vlastitom domu, odlučila ga je prijaviti. U slučaju da bude osuđen, muškarca čeka višegodišnja kazna, ali do tada mu je dozvoljeno da se brani sa slobode uz mjeru da se ne smije približavati žrtvi.
Sredinom kolovoza Hrvatsku je prenerazio jeziv pokušaj ubojstva. Muškarac je izbo partnericu i njenog prijatelja u obiteljskoj kući. Samo tjedan dana prije i njemu je određena zabrana prilaska žrtvi nakon što joj je prijetio smrću. Sud je tu odluku smatrao adekvatnom, a općinska državna odvjetnica u Karlovcu Tatjana Šimunić Adamović naknadno je ocijenila da nije učinjen propust te se zapitala "kud bismo došli da se pritvaraju svi obiteljski nasilnici".
Njene riječi naišle su na medijsku osudu, ali su nažalost, samo preslika okrutne hrvatske realnosti. Tromost sustava, potkapacitiranost službi i društvene predrasude tek su dio problema s kojim se žrtve suočavaju zbog kojih čak i neloši zakoni prečesto ostaju tek mrtvo slovo na papiru.
Pročitajte i ovo
Koja je svrha donošenja mjera?
Kada žrtva prijavi obiteljsko nasilje, slijedi procjena nadležnog tijela treba li osumnjičenik biti u istražnom zatvoru ili se može braniti sa slobode. Odvjetnica Anamarija Drožđan-Kranjčec iz Ženske sobe, pojašnjava da bi prema svim standardima trebalo propisati blaže mjere ako mogu postići svrhu. Međutim, osim propusta u procjeni, veliki problem je i reakcija sustava kada se te mjere krše.
"Sud primjerice odluči da je nasilniku dovoljno izreći mjeru približavanja, on je prekrši i što mi u tom trenutku radimo? Naše iskustvo je, nažalost - ništa. Kada se žrtve i obraćaju nadležnim tijelima dok dođe do reakcije, prođe previše vremena,” upozorava odvjetnica i dodaje da je za to dobrim dijelom odgovoran problem u ljudskim kapacitetima.
Društvo opravdava nasilnike
U listopadu ove godine pri Ministarstvu pravosuđa se formirala multisektorska radna skupina koja bi trebala analizirati zašto u praksi ne funkcioniraju čak ni one stvari koje su zakonski dobro propisane. Jedan od razloga su stavovi i ponašanje zajednice, a jasno je da ako osoba koja donosi i provodi odluke ima stereotipan način razmišljanja o obiteljskom ili seksualnom nasilju, u skladu sa svojim stavovima obavlja taj posao, pojašnjava Drožđan-Kranjčec.
Pročitajte i ovo
Iako se načelno ”osuđuju svi oblici nasilja”, dovoljno je pogledati komentare na društvenim mrežama kada neki od ovakvih slučajeva dospije u javnost da bismo shvatili koliko često krivnja pada na žrtvu. Nakon što je jedan portal objavio članak o ženi koju suprug godinama silovao, više desetaka korisnika Facebooka okomilo se upravo na nju. Previše da bi bila riječ tek o devijantnim pojedincima.
Nastranu gnjusna mizoginija i poticanje na nasilje, nastranu u ovom kontekstu čak i negiranje silovanja u braku kao mogućeg zločina. Ono što izaziva posebnu skepsu među dežurnim on-line braniteljima svetosti obitelji koju žrtva sada razara je - zašto je tako dugo bila s nasilnikom, zašto ga nije ostavila ranije ako joj je bilo tako loše?
Demotivirajući sustav
Razlozi za ostanak u nasilnome braku su brojni, a ovakvi komentari koje crno na bijelo vidimo na društvenim mrežama, dok se žrtve s njima suočavaju stalno, tek su jedan od njih.
Ono o čemu se rijetko govori, a također djeluje demotivirajuće za odlazak iz ovakve zajednice je ekonomsko nasilje koje često prati ono fizičko. Žrtvi se onemogućava da upravlja vlastitom imovinom ili joj se zabranjuje da radi kako bi je se učinilo financijski ovisnom o partneru, dovelo u bezizlaznu situaciju. Diljem Hrvatske postoji veliki broj sigurnih kuća kojima se mogu obratiti ako nemaju kamo otići, ali koliko god one bile neophodne i korisne, čini se kao da su žrtve te koje se kažnjava. One moraju napustiti vlastiti dom, one moraju mijenjati okolinu. Prema zakonu se nasilnika može udaljiti iz obiteljskog doma, ali ponovno je riječ o odredbi koja rijetko stupa na snagu.
Naposljetku, čak i kada se žrtva odluči uz sve ove prepreke prijaviti nasilje, pred njom stoji dug i mukotrpan proces. "Postupci koji u sebi imaju elemente nasilja trebali bi biti brzi, efikasni i više usmjereni na samu žrtvu. Kod nas je situacija u potpunosti drugačija. Na odluku suda se čeka dugo, žrtva tijekom procesa mora opetovano prolaziti kroz proživljenu traumu, a naposljetku su presude u prosjeku u donjoj trećini propisane kazne," kaže nam odvjetnica.
Ohrabrivanje je ključno
Iz Ženske sobe unatoč svim poteškoćama rade na ohrabrivanju žrtava da prijave nasilje i napuste zlostavljače. Osim njihove organizacije tu su brojne druge koje djeluju diljem Hrvatske, a mogu im pomoći i u pravnom i ekonomskom smislu. Jer jedna stvar je sigurna, nasilnik se neće promijeniti, za njegovo ponašanje nema opravdanja i žrtva baš nikad nije zaslužila što joj se to događa bez obzira što god itko rekao o tome.
