Čini se da je retorička scena hrvatske politike dobila nekog čije će se govore isplatiti slušati

Pripreme za predizbornu kampanju su započele, a jedno od pitanja na koje se očekuje odgovor jest s kim će HSS u koaliciju. No, to pitanje ne bi bilo ni upola toliko zanimljivo sa starim vodstvom stranke.

tri vijesti o kojima se priča Kriva procjena Katastrofa tijekom kontrolirane eksplozije zaostale bombe: "Neki će morati Božić slaviti negdje drugdje" Uključena i prijateljica Užas u bolnici: Medicinski tehničar optužen za silovanje pacijenata pod anestezijom, sve snimao 060 9000 U bolnici Merkur vodi se tiha bitka za život: Zaklada Ana Rukavina daje pacijentima novu nadu

Branko Hrg, bivši je predsjednik koji je rijetko kada ostavljao dojam u javnosti (ne samo dobar dojam, neko ikakav dojam), a čak i najbolji poznavatelji domaće politike teško će se sjetiti nekih njegovih upečatljivih riječi, izjava koje su privukle pozornost, govorničkih nastupa koji su potaknuli na razmišljanje ili na bilo kakve promjene.

Stranka čiji je osnivač i najistaknutiji predsjednik, Stjepan Radić ostavio traga kako u hrvatskoj politici tako i u hrvatskoj retorici, posljednjih je godina marginalizirana. Budući da je retorika samog predsjednika stranke bila mlaka, nezanimljiva, neprimjetna i neupečatljiva, takva je im je bila i politička pozicija. No, čini se da je došlo vrijeme za promjene.

'HSS više neće biti dizači ruku i pokorno slušati što netko drugi govori'

Posljednjih dana sve su češći javni nastupi novog predsjednika stranke Kreše Beljaka, a svi naravno vezani uz pitanja o političkoj budućnosti, mogućim partnerima i ambicijama ove, donedavno, gotovo nevidljive stranke.

Gledajući ga i slušajući njegove izjave sasvim je sigurno da je retorika novog predsjednika potpuno drugačija od njegovog prethodnika.

I sasvim je sigurno da Zoran Milanović s jedne strane, i eventualno Andrej Plenković s druge strane, dobivaju ravnopravnog sugovornika u političkim raspravama.

Retorika predsjednika HSS-a daleko je od bilo kakve neodlučnosti i mlakosti, a izbjegavanje konkretnog odgovora na konkretna pitanja (s kim će na kraju koalirati) ipak je nešto vještije nego što smo navikli slušati od većine političara.

Gostujući u Dnevniku Nove TV, Krešo Beljak ostavio je dojam odlučnog političara koji se vrlo dobro snalazi suočen i s ponekim neugodnim pitanjem. Odgovore daje bez zamuckivanja, zastajkivanja i oklijevanja (očito anticipirajući moguća pitanja i očito pripremljen za razgovor).

Stavovi koje iznosi su jasni, koncizni i potkrijepljeni (razočaranje pozicijom HSS-a u Domoljubnoj koaliciji, odnos između toga što je HSS koaliciji dao i koliko je primio zauzvrat je neproporcionalan).

HSS više neće biti dizači ruku i pokorno slušati što netko drugi govori - rečenica koja je zasigurno imala najviše odjeka u ovome razgovoru, pridonijela je uvjerljivosti cijelog intervjua, a Krešo Beljak svojom je govornom izvedbom tijekom cijelog intervjua pokazao odlučnost, vjerodostojnost i sigurnost u ono što govori.

Njegova je kritika postojeće situacije oštra (Bilo bi pošteno da svi unaprijed kažu s kim će koalirati, a ne da idu kod javnog bilježnika pa da onda gledamo ovo što smo gledali proteklih mjeseci), međutim, izrečena suptilno, i kao „onako usput“.

Taktika je to kojom je pokazao oštrinu s jedne strane, ali i nevoljkost da se „retorička energija“ usmjerava isključivo na kritiziranje i diskreditiranje. Također, retorički vrlo vješto je iskoristio taktiku retorsio argumenti, odnosno iskorištavanje tuđeg argumenta u vlastitu korist.

Ministar Horvat je rekao da je potreban kontinuitet ovoga što je bilo posljednjih nekoliko mjeseci. To što je bilo posljednjih mjeseci, Krešo Beljak koristi kao argument da je potreba promjena, a ne kontinuitet (jer je to bilo sve samo ne dobro).

Iako je u razgovoru dominirala racionalnost, ipak je neposredno na svoje birače, a posredno i na širu javnost, emotivno djelovala rečenica da Stjepan Radić nije išao po svoje mišljenje niti u Beč niti u Budimpeštu niti u Beograd pa neću ni ja ići po svoje mišljenje u Bruxelles.

Apelirajući na ponos i članova stranke, ali i svih građana, pokazao je kako namjerava voditi stranku. Dobra kombinacija racionalnog i emotivnog u sadržaju, dobra govorna izvedba, odlučnost u gesti, glasu i primjerena ekspresivnost pridonijeli su tome da se nakon odslušanog razgovora može reći: čini se da je retorička scena hrvatske politike dobila nekog čije će se govore isplatiti slušati.

Dr. sc. Gabrijela Kišiček radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje na diplomskom studiju fonetike predaje Govorničku argumentaciju, Povijest govorništva, Govorništvo za nastavnike i Neverbalnu komunikaciju. Suautorica je knjige "Retorika i društvo" te autorica niza znanstvenih i stručnih radova iz područja retorike. Predsjednica je Odjela za fonetiku HFD-a te članica međunarodnih udruženja retoričara.