"NEDOSLJEDNA I NEODLUČNA" Predsjednica se teško snalazi u situacijama kada postaje metom kritika

Na izmaku 2016. u javnosti se potežu pitanja ideoloških simbola i natpisa, ustaša i komunista, agresora i ratnih žrtava, domoljuba i mrzitelja Hrvatske. I opet se postavlja pitanje, pa kako je moguće da se stalno i uvijek u Hrvatskoj o tome raspravlja.

Pročitajte i ovo Prvo poluvrijeme kampanje Komunikacijska stručnjakinja: "Neke stranke su u problemu zbog dvije bitne stavke. A Milanović? On je predvodnik..." Analiza Gabrijele Kišiček Tko bi pobijedio u sučeljavanju Milanovića i Plenkovića: "To bi bilo napeto gledati, međutim..."

Odgovor je vrlo jednostavan: političari kad god o nečemu nemaju pojma, potežu ideološke teme. Jer, eto, sjede u Saboru pa se od njih očekuje i da nešto govore. Teško se pripremiti za dnevni red, proučiti zakone i prijedloge zakona, predložiti amandmane. To zahtijeva rad, pripremu, intelektualni napor. A potegnuti ideološka pitanja? Pa to može bilo tko, bilo kada. Arsen Bauk u raspravi o alternativnim govorima u Saboru, jasno ističe kako o „toj temi nema pojma, ali će malo govoriti tek toliko da kamera snimi njega i njegov natpis“ kojim poručuje što misli o natpisu HOS-a u Jasenovcu.

Očekivano bi bilo (u politički civiliziranom i razvijenom svijetu) da se zastupnik pripremi za rasprave koje su na dnevnom redu Sabora. A ako je već to propustio napraviti, pokrit će se ušima, šutjeti i nadati se da nitko ne primjećuje da on sjedi, prima plaću, a da pojma nema o čemu se govori. Ali ne, u Hrvatskoj se takvo što ne može dogoditi. On ustaje, javlja se za repliku, javno priznaje da nema pojma o temi i time se još i ponosi. U bilo kojoj drugoj situaciji to bi bilo neprihvatljivo pa čak i sankcionirano. Primjerice, zamislimo da se tijekom poslovnog sastanka u tvrtki netko javi za riječ i pred direktorom i suradnicima kaže kako nema pojma o temi o kojoj se raspravlja. Što bi se takvom zaposleniku dogodilo, ne treba puno nagađati.

No, nije samo problem u političarima koji nedorasli svojim funkcijama potežu ideologiju, već je problem i u široj javnosti koja se tako spremno hvata na bačene udice. Natpis na grbu HOS-a, jezična formulacija u TV kalendaru u prilogu o Aleksandri Zec, čokoladice koje predsjednica dijeli. Različite teme kojima je zajednički nazivnik: rasprava o ideologiji. A pri tome usvajanje proračuna postaje sporedna tema, dogovori sindikata javnih službi i Vlade padaju u drugi plan, a o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva gotovo da nitko nije ništa čuo.

Srpske čokoladice bile su top tema proteklog tjedna i izazvale lavinu reakcija političara iz regije. Jer i oni čekaju plodno tlo na koje će uletjeti pokazujući svoju političku dosljednost, odlučnost, spremnost da brane interese svoje zemlje pa da se vlastitim biračima prikažu i pokažu kao dobar izbor čvrstih, snažnih osobnosti. Jer barem su neki izbori uvijek na pomolu.

Predsjednica se krenula ispričavati, pa opravdavati pa onda produbljivati raspravu koju su svi jedva dočekali. Pokazala je pri tome nesnalaženje u, ako to uopće možemo tako nazvati, kriznom komuniciranju. Još uvijek se Kolinda Grabar-Kitarović teško snalazi u situacijama kada postaje metom kritika, nedosljedna je i nedovoljno odlučna. Iako joj diplomatske vještine u brojnim komunikacijskim situacijama itekako pomažu, katkada ti pokušaji da svima udovolji, da „umiruje uzburkane vode“ imaju suprotan efekt. Jer, sada, pri kraju ove „čokoladica afere“, pitamo se: što je ona rekla? Koji je, zapravo, njezin stav o svemu tome? Možda bi i cijela afera i kraće trajala da je predsjednica promptno i odlučno reagirala i presjekla raspravu (potaknutu nezadovoljnim roditeljem!).

Dakle, rasprave o ideološkim temama bit će u Hrvatskoj aktualne sve dok postoje nedovoljno stručni i kompetentni političari, koji su pri tome previše inertni da bi se usavršavali i pripremali za rasprave. I sve dok postoji publika koja će takve teme otvorenih ruku dočekivati. Jer niti je natpis na grbu HOS-a, niti je jezična formulacija u TV kalendaru, a niti srpska čokoladica uzrok malih plaća, velike nezaposlenosti, ovrha i deložacija. A niti će rasprave o takvim temama, probleme riješiti. Samo će se malo medijske pozornosti dati potkapacitiranim političarima koji će reći da su, eto, bili u Dnevniku.

Dr. sc. Gabrijela Kišiček radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje na diplomskom studiju fonetike predaje Govorničku argumentaciju, Povijest govorništva, Govorništvo za nastavnike i Neverbalnu komunikaciju. Suautorica je knjige "Retorika i društvo" te autorica niza znanstvenih i stručnih radova iz područja retorike. Predsjednica je Odjela za fonetiku HFD-a te članica međunarodnih udruženja retoričara.