Ponedjeljak je ujutro. Novi tjedan i vrijeme za nove školske pobjede. Za mnoge školarce to znači rano buđenje i teške korake do škole. Ali ne i za Gogu. Ova 11-godišnjakinja, jedna je od rijetkih koja odlazak u školu jedva čeka.
Goga je rođena u 30. tjednu trudnoće, 1410 grama. Nakon 21. dana im je aspirirala mlijeko u toplom krevetiću, nastupilo je gušenje, mlijeko je pošlo na pluća. Tri reanimacije, nisu ga uspjeli evakuirati kompletno iz pluća, imala je česte pneumonije, na respiratoru je bila četiri mjeseca i ostale su posljedice.
Cerebralna paraliza, 4. stupnja. Prognoze nisu bile obećavajuće.
"Goga je bila ta koja je bila hipotono dijete koja nije čak ni jela ni pila, apsolutno ništa", prisjeća se Magda Knego, Gogina mama.
Danas Goga, ne samo da jede i pije. Već i govori, uči čitati, a bome ni matematika joj nije strana.
"Oni su nam davali razno razne mogućnosti, smještaja u ustanove i sve, ali ja sam rekla ona je naša i borit ćemo se do zadnjega atoma zraka za nju", govori Gogina mama.
Tada je i ona bila drugačija. Bez ograničenja koja joj je život donio.
"27.11. prevezla me hitna do dubrovačke bolnice. Tad je u večer bila amputacija četiri prsta s noge. Mislili su da će tu stati, ali jednostavno, izmicala se iz dana u dan pod nožem. Išlo je sve naprijed i naprijed. 13.12. je došlo do toga da se treba amputirati potkoljenično", prepričava Magda.
Gogino stanje i njezina amputacija samo su prva i posljednja nesreća koje su im se dogodile.
"Zamišljate kao i svaka mlada osoba. Životnu bajku, ponekad teškoće, ali ne ovolike", kaže Gogina majka.
A životna bajka počela je 2014. kad su ona i njezin Pero u korčulanskoj katedrali izrekli sudbonosno da. Zajedništvo im je dalo snagu da prebrode sve prepreke: tešku dijagnozu i borbu za život njihove Goge, koja je počela još od njezinog rođenja.
Brinuli su o njoj, svakodnevno vježbali. Magda je radila kao medicinska sestra hitne pomoći, a Pero kao vozač saniteta. Živjeli su u Dubrovniku, voljeli se, gradili budućnost.
"Boli me to zato što smo išli ono rad, rad, rad i nekakva budućnost da se stvara nešto. Toliko plenova, zamišljanja, svega. A onda vam sve u tren se samo raspe", sa sjetom će Magda.
Sve želje i planovi pali su u vodu tog kobnog jutra 2018. godine.
"Dva puta sam ga zazvala i samo sam čula duboki udisaj i izdisaj. I to je bilo to. Pukla je moždana aneurizma", isprićala je Magda.
14 dana Pero je bio u dubokoj komi, a onda ih je u 40. godini života zauvijek napustio. Baš kao i život i ona je morala krenuti dalje. Zbog svoje Goge.
I tek što je život postao malo lakši, a tuga i bol izdržljivija, stigao je novi udarac.
"2022. u 12. mjesec doživjela sam infarkt. Zastoj je bio na lijevoj strani srca gdje su ugradili balon i stent uz medikamentoznu terapiju. To je bilo nešto katastrofa za mene. Taj strah. Kuda i kako će Goga", prisjeća se Magda.
I to je Magda preživjela. U rodnu kuću na Korčuli, preselile su kada više same u Dubrovniku nisu mogle. Sreća u nesreći je on. Magdin otac, Gogin djed, odnosno dida.
"Najteže mi je pala smrt pokojnog zeta. Mlad čovjek, ona mlada, dite s posebnim potrebama, to me je najviše ubilo. Ali sam se jednostavno trgnuo i rekao, Branko, nema posustajanja", govori Gogin dida Branko.
I tako je on postao stup obitelji.
A koliko velik stup, pogledajte u inpirativnom i dirljivom videoprilogu.
-
nova obvezaVelika promjena za strane radnike! Vlada donosi novi zakon: "Oni koji imaju kontakt s ljudima morat će..."
-
Najbliže ZemljiNoćas se događa nešto posebno na nebu: Nekima će to smetati
-
Upitna kvalitetaNove kuće se raspadaju: Banovina je obnovljena, ali - kako? Provjereno istražilo stanje na terenu
