Stigle su tisuće komentara na kurikularnu reformu. I Vi ste poslali primjedbe - što Vam najviše smeta?
Pročitajte i ovo
Puno je bilo primjedbi, ali htio bih reći kako tu nitko nije protiv provedbe te reforme tako da imamo jedan apsurd. Danas se prosvjeduje protiv zaustavljanja reforme koja de facto ide dalje. Svi se slažemo oko toga, u Hrvatskoj postoji konsenzus, mislim da nitko politički relevantan nije rekao da će zaustaviti reformu. Međutim, ono oko čega se možda neki ne slažu to je da sadašnji sadržaj kurikuluma treba doraditi. I to je to. Ja sam od početka govorio da ne ulazim u metodologiju, nisam neki pedagoški autoritet, ali sam stručnjak za područje Domovinskog rata. I kad sam vidio što je tamo napisano, onda sam reagirao. Znam čitati, još uvijek,pročitao sam stotinjak stranica recenzija.
Što vam najviše smeta kao povjesničaru?
Kao povjesničaru mi smeta odnos prema suvremenoj povijesti, termini koji se upotrebljavaju koji su, za mene, neprimjereni za Domovinski rat. Domovinski rat je bio u Hrvatskoj i BiH, ne na post-jugoslavenskom prosvjedu. Ako ja to moram u Poljskoj objašnjavati tamošnjim voditeljima koji kažu rat u Jugoslaviji, onda vrlo jasno u našem kurikulumu moramo govoriti točno i precizno. Nema pojma, recimo, agresije, okupacije. Ili recimo Drugi svjetski rat na području Jugoslavije, zašto termini Hrvati ili Hrvatska u Drugom svjetskom ratu. To su termini koji nisu najveći problem, koliko mene zabrinjava, a trebalo bi i sve ostale kojima je stalo do Hrvatske, koji imaju odgovornost, pustimo ovaj populizam - treba pročitati recenzije znanstvenika i mislim da se to ne bi smjelo zanemariti. To su recenzije akademika, sveučilišnih profesora koji su kritični prema sadašnjem stanju. To treba doraditi i izgleda da su se u ovom kurikulumu najmanje uključivali znanstvenici. Meni je nezamislivo da se donosi jedan tako važan dokument, o recimo povijesti, a da se ne konzultiraju ljudi s Instituta za povijest. Ili da se u metodološkom smislu ne razgovara s kolegama s Pilara, ili da se govori o jeziku, a da se zanemaruju jezične institucije.
I sami učitelji se bune da se već 25 godina njihov glas ne čuje.
Ne, nije istina. Radilo se i u HNOS-u. Na stotine nastavnika, praktičara je radilo u HNOS-u, radilo se o tri razine, uključujući i znanstvenu.
Znači li to da pojedini mogu, a drugi možda ne mogu sudjelovati?
Pa i ta mantra od početka da je bio javni natječaj - nije bio javno natječaj nego poziv, da je mogao doći tko je htio. Ja sam se pokušao uključiti u drugom dijelu, nije bitno. Odabrana je ekipa, politika ju je odabrala, što je i razumljivo u onom smislu. Nitko ne dovodi u pitanje ljude koji rade na tome. Ja sam zahvalan, nemam problema da se s njima nastavi raditi, ali Hrvatska će imati problem ako bude rob taština ljudi koji ne žele prihvatiti suradnju s drugima, sa znanstvenicima. Mi slušamo stalno da se nameću neki ljudi. Saborski odbor za znanost i obrazovanje donio je odluku da se pojača dosadašnja ekipa. Ja ne znam tko su ti ljudi, ali svi su već protiv, a što ima loše u tome da se uključe novi znanstvenici posebno u onim područjima na temelju recenzija? Za znanost nije ostalo ništa drugo nego na temelju dobivenih recenzija donijeti neku mudru odluku ili neko novo tijelo koje će provoditi recenzije jer to ne mogu isti ljudi. Van znanstvenih kriterija je da isti ljudi provode recenzije. Znači ili će biti neko novo tijelo ili će s dosadašnjim ljudima novi ljudi, znanstvenici, posebno iz tih područja koje nedostaje, to je vrlo očito ovdje. Kome smeta da se ti ljudi uključe i čemu onaj bahati pristup - vi dajte primjedbe, a mi ćemo odlučivati? Ključno je pitanje tko su to 'mi' u ovom slučaju.
Kako komentirate ovoliki odaziv - je li ovo preslika nezadovoljstva općim stanjem u društvu?
Meni je drago da to toliko ljudi zanima. Možda je izraz općeg nezadovoljstva, ali ono što mene brine je, kad sam gledao organizaciju ovog programa, neki od organizatora,ne nastavnici nego ovi iz nevladinih udruga, doslovno su rekli da je problem, da se zadrže na politizaciji, a da ne ulazimo u sadržaj. E, to je pogrešno. Mi moramo ući u sadržaj reforme. Svi je želimo, ali kakav je trenutni sadržaj reforme? O tome moramo raspravljati pa se postavlja pitanje - svi ovi ljudi koji su dobronamjerni moraju znati što je sadržaj.
Treba li Boris Jokić i dalje biti na čelu tog tima?
Meni je svejedno tko će biti na čelu tog tima, važno je da ta osoba bude kompetentna. Hoće li to biti gospodin Jokić ili neki drugi... Činjenica je da mi u Hrvatskoj nemamo samo jednog čovjeka koji to može raditi i zato sam i rekao - nije meni problem raditi ni s kim, ali Hrvatska će biti u problemu ako će biti rob taština nekih ljudi koji ne žele suradnju s drugima. I možda jedna poruka paroli ovoga skupa - ne da može, nego Hrvatska mora bolje, a kad gledamo sadašnji sadržaj moramo biti svjesni da moramo bolje od toga.
