O raspletu situacije oko Ine: Moguća su dva scenarija, provjerite koliko će svakog od nas to koštati

Galerija 1 1 1 1

tri vijesti o kojima se priča Nestašica Navala na mesnice, a posebno traženog mesa nema: "Ovo uvozno, palcem uzmeš i stisneš. Ako propadne, nije dobro" Nakon napada Ne može se zaustaviti širenje radijacije: Teško oštećena nuklearka Černobil U Indiji VIDEO Stravičan požar progutao noćni klub, više od 20 mrtvih: Žrtve se ugušile, nekoliko umrlo od opekotina

Godinu dana je Banskim dvorima trebalo od spektakularne najave projekta "Ina u hrvatskim rukama", ali sigurno još šest mjeseci nećemo znati kako će se to provesti. I hoće li uopće to na kraju završiti u hrvatskim rukama? 

Ina je u ovom trenutku najveća kompanija sa 49,05 posto u vlasništvu mađarskog MOL-a, a Hrvatska posjeduje 44,84 posto dionica Ine. No važno je napomenuti da Mađari, iako nemaju 50 posto dionica, imaju upravljačka prava kao da su većinski vlasnici, što im je omogućeno svim sporazumima koje su potpisali s hrvatskom državom.

Kolika je u ovom trenutku vrijednost Ine, bolje rečeno mađarskog dijela? Tržišna procjena govori kako je u pitanju 15 milijardi kuna. Još 2014. Milanovićeva Vlada je radila procjenu kada je krenula u pregovore s MOL-om. Tada su konzultanti procijenili kako bi taj mađarski dio vrijedio 10 milijardi kuna, s obzirom da se nije ulagalo u Inu i da je ona više trgovački lanac nego naftna kompanija.

Tu je veliki problem i plinski biznis gdje se Hrvatska tuži s mađarskom stranom. Procjene govore o četiri do pet milijuna kuna, kada se uračunaju i kamate, da je to trošak koji bi, ako Hrvatska to izgubi, morala platiti.

Vlada može uzeti kredit i na taj način kupovati dionice ili nacionalizirati Inu.

Svaki zaposleni građanin bi, kada bi se kupovalo po tržišnoj procjeni, za to izdvojio 10.026 kuna. Kada bi se mađarski dio Ine kupovao po procjenama iz 2014. po svakom zaposlenom bi to iznosilo 6684 kune.

Pred Hrvatskom su dva scenarija. Kada bi Ina bila u vlasništvu Hrvatske, to bi značilo da Hrvatska ima stratešku kontrolu nad tom najvećom kompanijom i nad naftnom kompanijom u ovom dijelu Europe.

S druge strane spor oko plinskog biznisa bi nestao, ali bi nastao jedan drugi veliki problem – stranački uhljebi. Zasigurno bi se otvorila vrata Ine za mnoge sa stranačkim iskaznicama koji bi tamo našli svoje mjesto pod sunce.

U slučaju da Hrvatska ide na scenario sa strateškim partnerom, on bi minimalno tražio 50 posto plus jednu dionicu, odnosno većinski paket, da može kontrolirati sve procese nakon što da taj veliki novac. Važno je i da država u tom trenutku gubi kontrolu. Nema je ni sada, ali tada bi formalno izgubila većinsku kontrolu nad upravljanjem Ine. Mnogi bi bili zabrinuti i oko budućnosti rafinerija, ponajprije Siska, ali i pitanje je kako će funkcionirati rafinerija u Rijeci.

No to ćemo sve doznati tek sredinom sljedeće godine, kada država treba odlučiti hoće li nacionalizirati, pa potom privatizirati najveću kompaniju Inu i završiti tu priču hrvatsko-mađarskih odnosa koji su počeli još 2003. godine.