U zgradi Hrvatskog sabora danas poprilična gužva. Održana je sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost. Na njoj su se prvi put sastali predsjednica države i predsjednik Vlade.
Pročitajte i ovo
Može li se iz ovog prvog susreta predsjednice i premijera zaključiti kakvo je stanje u sektoru naše nacionalne sigurnosti? Na ovo pitanje odgovorila je reporterka Nove TV Ivana Petrović:
'Ponajprije trebam reći da su predsjednica i premijer jednako odgovorni, politički odgovorni, za stanje u sektoru nacionalne sigurnosti. To su uostalom dvije institucije koje supotpisuju, odnosno imenuju šefove tajnih službi.
Današnji sastanak mene je, moram priznati, više podsjetio na nekakvo stanje u dječjem vrtiću nego na početak jednog konstruktivnog dijaloga o tako važnoj stvari kao što je sektor nacionalne sigurnosti.
Moram priznati da ne razumijem te premijerove, da se kolokvijalno izrazim, fore, tko će se slikat, tko se neće slikat, zbog čega novinari i čak i službeni novinari ne mogu ući i snimiti početak tog sastanka. Moram priznat da mi to stvarno nije jasno i to je posve bespotrebno.
Što se tiče same teme - predsjednica je još tijekom kampanje izražavala duboku zabrinutost za stanje u sektoru nacionalne sigurnost. Premijer pak danas kaže da je on zadovoljan radom tajnih službi.
Činjenica je da se od dolaska gospodina Lozančića, koji je američki đak i stvarno profesionalac, SOA pospremila. To vidimo i mi izvana da se malo strukturirala, da se kadrovski ustrojila, ali istodobno se vidi da hrvatski obavještajni sektor traži i treba sustavne reforme, da on traži pretvaranje u jedan pravi, zapadni, obavještajni menadžment.
Moram reći da se mi stariji novinari još sjećamo 2000. godine kada se to moglo dogoditi, kada je profesor Žunec doista želio provesti jednu ozbiljnu reformu obavještajnog sektora, ali je u to vrijeme to politici nije odgovaralo. Vrlo brzo je smijenjen, a potom se ondašnji premijer Račan i predsjednik Mesić tri godine nisu mogli dogovoriti oko šefova tajnih služni što je ostavilo duboke pukotine na obavještajnom sektoru.
Po mom dubokom uvjerenju i atentati koji su se događali po Zagrebu i slučaj Helene Puljiz, novinarke od koje su obavještajci tražili da špijunira ni manje ni više nego šefa države su izravne refleksije te pukotine.
S druge strane, Zakon o sigurnosnim službama je star. On je napisan 2006. godine. Hrvatska je u međuvremenu ušla u euroatlantske integracije i sigurnjaci se moraju držati tog zakona svjesni da se tim zakonom ne mogu korespondirati sa svojim zapadnim partnerima. To je vrlo teško i to je isto jedna od stvari koja bi se trebala promijeniti.'
Predsjednica inzistira na strategiji nacionalne sigurnosti u sljedećem desetljeću, zašto je ona važna?
'Strategija nacionalne sigurnosti je važna za sve. Posljednja koju smo napisali je bila 2002. godine. Podsjetit ću još jednom - Hrvatska je 2009. godine ušla u NATO, 2013. u EU.
Da ne govorim o izazovima ovog vremena. Ukrajinska kriza, velika previranja, rastući islamski radikalizam. sve su to zapravo veliki, veliki izazovi za nacionalnu sigurnost.
Ta strategija je veliki politički okvir kojim se reguliraju, kojim se definiraju nacionalni interesi RH. Ona je također važna i za energetiku o kojoj se sad malo priča. Hrvatska tu ima velike ambicije - želi graditi LNG terminal, želi postati jedna od bitnih europskih spona za transfer američkog ukapljenog plina, ali ona to očito ne može uklopiti u jednu geopolitičku priču upravo zato jer još nema tu novu strategiju nacionalne sigurnosti.
Jednako je i sa gospodarskom diplomacijom. Ona je prvorazredno pitanje nacionalne sigurnosti. Sa stranim investicijama - evo bit ću konkretna - u zadnje vrijeme imamo dva slučaja, prvi je slučaj vojnih pilota iz Ministarstva obrane za koje nam je stiglo jedno onako lakonsko obrazloženje da su oni piloti koji su revijalni, dakle da nisu piloti zaduženi za borbena djelovanja pa da mogu ići raditi u Oman. Bez obzira što su oni, oni su radili u tom sustavu i vojno-obavještajna služba ih je morala imati pod nadzorom i ona je morala znati da kontaktiraju s nekakvom tvrtkom u Omanu.
Isto tako se možemo pitati i za ove najavljene investicije, odnosno za zaduživanje kod banaka u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Dobili smo tu informaciju, ali nitko nije obrazložio. Doduše nitko niej ni pitao koji je interes Hrvatske, koji je interes prije svega Ujedinjenih Arapskih Emirata da plasira svoj novac u Hrvatsku jer takve stvari se nikad ne događaju iz ljubavi ni iz simpatija nego isključivo i samo iz interesa.
Dakle sve su to pitanja koja se trebaju regulirati tom novom strategijom. Naravno, izazovi vremena su takvi da ona i kad se donese će se svaka tri ili četiri mjeseca modificirati, nadopunjavati i mijenjati.'
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
