86. obljetnica smrti Stjepana Radića

Stjepan Radić osnivač je Hrvatske pučke seljačke stranke koju je zajedno s bratom Antunom osnovao 1904. godine. Na sjednici Narodnog vijeća Države SHS suprotstavio se hegemonističkom ujedinjenju s Kraljevinom Srbijom, a u prosincu 1918. bojkotirao je rad Privremenoga narodnog predstavništva u Beogradu. Tražio je samoopredjeljenje hrvatskog naroda, zbog čega je bio i uhićen. 

Pročitajte i ovo Puniša Račić Atentator na Radića dobio spomenik u rodnom selu, HSS: "To je uvreda za cijeli hrvatski narod" 'Trnovit put' Prisjetili se Radića: 'Vladati znači učiniti da narod nigdje i nikada ne bude gladan'

Na skupštini održanoj 1920. godine u zagrebu, Hrvatska pučka seljačka stranka (HPSS) mijenja ime u Hrvatska republikanska seljačka stranka (HRSS).  Stjepan Radić bio je izabran za predsjednika Hrvatskog bloka u svibnju 1921. godine, a njegov je cilj bila politička borba protiv unitarističko-centralističke politike Karađorđevića i osporavanje prava Ustavotvornoj skupštini da donosi ustav za Hrvatsku. 

Bila je jedna od najznačajnijih hrvatskih političarka

Nakon odlaska u London, Beč i Moskvu, radić je HRSS uključio u Međunarodni seljački savez (Seljačka internacionala). Vratio se u kolovozu 1924. , a u veljači 1925. godine je uhićen u zgradi Seljačkog doma. Iz zatvora je pušten nakon što je 25. ožujka 1925. godine Pavle Radić u ime stranke pročitao izjavu kojom se priznaje dinastija Karađorđevića i Vidovdanski ustav. Tada je i stranka promijenila naziv u Hrvatska seljačka stranka te je sastavljena Pašić-Radićeva vlada "narodnog sporazuma" u kojoj je Stjepan Radić od studenoga 1925. bio ministar prosvjete.

Nakon dvije godine HSS je napustio koaliciju s radikalima i prešao u opoziciju prihvaćajući suradnju s Pribićevićevom Samostalnom demokratskom strankom (SDS), čime je u studenome 1927. osnovana Seljačko-demokratska koalicija (SDK) kao opozicija prema beogradskom režimu. Ubrzo su radikalski zastupnici u Narodnoj skupštini počeli prijetiti ubojstvima HSS-ovim zastupnicima što je kulminiralo 20. lipnja 1928. kada je u beogradskoj skupštini radikal Puniša Račić ubio zastupnike HSS-a Đuru Basaričeka i Pavla Radića, a ranio Ivana Pernara, Ivana Granđu i Stjepana Radića.

Svoj posljednji politički čin Stjepan Radić izveo je 27. srpnja 1928. zahtijevao je raspuštanje Narodne skupštine, nove izbore i reviziju Vidovdanskog ustava. Umro je od posljedica rana zadobivenih u atentatu.

 DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook