Dobar dio prošle godine Amerikance i ostatak svijeta su razni analitičari, poduzetnici, novinari, a poglavito političari, kroz gotovo sve medije nesmiljeno opsjedali dvjema riječima, koje su posljedično završile na samom vrhu popularne liste izraza koje bi zbog pretjerane uporabe trebalo zabraniti, a koju pred kraj svake godine sastavljaju na Sveučilištu Lake Superior.
Pročitajte i ovo
Riječ je o već famoznoj 'fiskalnoj litici', izrazu koji je u jednom sasvim drugom kontekstu prvi put osvanuo na stranicama New York Timesa još 1957. godine, a 55 godina kasnije uskrsnuo ga je šef američkih Federalnih rezervi Ben Bernanke opisujući ekonomsku opasnost koja se nadvila nad najjaču državu ovog planeta.
Zahvaljujući finesama pravno-političkog uređenja SAD-a te republikancima i demokratima koji su posljednjih nekoliko godina nerijetko i doslovno jedni s drugima na pas mater, o fiskalnoj bismo se litici mogli naslušati još puno priča.
Što se uopće krije iza tog izraza? Riječ je o gotovo 650 milijardi dolara teškom zakonskom paketu kojim su vječno posvađani republikanci i demokrati sami sebe još 2011. htjeli natjerati na postizanje dugoročnog konsenzusa o ključnim ekonomskim pitanjima, ponajprije o smanjenju visokog proračunskog deficita. Paket je podijeljen na dva dijela - 536 milijardi dolara odnosi se na povećanje stopa poreza gotovo svim građanima, a još 109 milijardi su rezovi u vojnom proračunu Pentagona.
>> The Economist: SAD lošim upravljanjem sve više liči na EU
Dali su si rok do 31. prosinca 2012. za postizanje dogovora, a ako od njega ne bude ništa, 1. siječnja 2013. na snagu bi stupio spomenuti zakonski paket, koji sam po sebi ne predstavlja liticu, nego svojim učincima gura američku ekonomiju prema njezinom rubu. S obzirom da bi porezi narasli svima, došlo bi do svojevrsne lančane reakcije - prosječni bi građani smanjili osobnu potrošnju, što bi općenito dovelo do smanjenja proizvodnje, a zatim i pada cijena energenata zbog smanjene potražnje.
Najveći se dio analitičara slaže da bi se vodeće svjetsko gospodarstvo, nakon dugog, teškog i sporog oporavka od krize, brzo vratilo u recesiju. A kada je Amerika u recesiji, ni ostatku se svijeta ne piše dobro.
Kraj 2012. stigao je brzo, Barack Obama je u međuvremenu osvojio i svoj drugi predsjednički mandat, no političari u Kongresu konsenzus postigli nisu. Prvo su senatori posljednjeg dana roka kojeg su si sami zadali postigli gorak kompromis kojim je ipak zaustavljen rast poreza velikoj većini Amerikanaca (izuzetak su tek oni čija godišnja zarada iznosi najmanje 400.000 dolara). Glasovanje su obavili u gluho doba noći, nakon dočeka Nove godine, a zatim je večer kasnije isti kompromis većinom glasova potvrdio i Predstavnički dom.
Ožujak će biti odlučujući mjesec
S druge strane, pitanje rezova u Pentagonu odgođeno je na dva mjeseca i vrlo će se vjerojatno naći na dnevnom redu sastanaka o još dvjema velikim i teško rješivim jednadžbama - federalnom proračunu i gornjoj novčanoj granici do koje Obamina administracija smije zadužiti SAD kao državu.
Trenutna gornja granica zaduživanja s početkom Nove godine je dosegnuta, a potpuni je kaos zasad izbjegnut isključivo zahvaljujući preslagivanjima prioriteta u državnoj riznici. No, prostora za takve manipulacije ima tek za možda dva mjeseca, nakon čega stvari iznova postaju kompliciranije jer država, bez mogućnosti novog zaduživanja više neće biti u stanju servisirati nagomilane dugove i moglo bi se dogoditi da najbogatija ekonomija svijeta bude prisiljena proglasiti tehnički bankrot.
Povišenje limita u rukama je Kongresa, čijim Predstavničkim domom drmaju republikanci, iz čijih su pak krugova već stigle najave da za povišenje neće dići ruke ako im demokratski tabor i Obama ne daju određene ustupke u donošenju novog državnog proračuna. No, Obama kaže da se u takav scenarij nema namjeru upuštati tako da se već sada zbog mogućeg nedostatka novca naziru mogućnost blokiranja rada svih državnih službi, obustava isplata svih socijalnih davanja te zaustavljanje plaćanja rata kredita koje dospijevaju u ožujku i travnju.
Ako do toga dođe, Amerika bi se uistinu mogla survati niz fiskalnu liticu i baciti sebe i svoje ekonomske partnere u novu recesijsku provaliju. Posljednji put kada je postojala samo naznaka takvog razvoja događaja, u kolovozu 2011. godine, moćna agencija Standard & Poor's po prvi put u povijesti snizila je američki kreditni rejting. Istini za volju, taj je potez imao više negativnog utjecaja na ostatak svijeta, nego na samu Ameriku, koju su najveći globalni igrači uz sve probleme i dalje tada smatrali najmanje lošim mjestom za ulaganje.
No, pitanje je kako bi se postavili u situaciji eventualnog novog snižavanja rejtinga. U svakom slučaju, krene li SAD u ekonomskom smislu prema dolje, ni njezini najjači trgovinski partneri, među kojima prednjači Europska unija u čiji zagrljaj uskoro hrli Hrvatska, neće se lijepo provesti. Dovoljno se sjetiti da je, premda su tada u pitanju bile sasvim druge okolnosti, kriza u kojoj se dobar dio Europe, uključujući Lijepu našu, još i danas koprca, krenula iz SAD-a.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
