Vjerovali ili ne, tada su Istarska ulja bila sinonim za najbolja ulja visoke kakvoće s kojima su se uspoređivala sva druga ulja!
Pročitajte i ovo
Jedan od najznačajnijih rimskih pisaca epigrama, Marko Valerije Marcijal (40. - 103.) ostavio je zapisane možda i najljepše komplimente istarskom ulju, veličajući svoju rodnu Kordobu: 'Uncto Corduba laetior Venafro, Histria nec minus absoluta testa'. 'Kordobo, koja si rodnija od uljevitoga Venafra savršena koliko i ulje iz Istre'.
Novu priču o Istarskim maslinicima i najkvalitetnijem malinovom ulju na svijetu posljednjih godina priča Denis Ivošević, pročelnik upravnog odjela za turizam u Istarskoj županiji.
Kako je nastala ideja stvaranja ceste maslinovog ulja?
Vizija projekta je nastala u Italiji i to u restoranu kod mojeg jako dobrog prijatelja, prigodom jedne degustacije gdje smo se poigrali s dva različita maslinova ulja. Nedugo nakon toga nastao je projekt 'Olio secondo Veronelli'; koji je brandirao monosortna maslinova ulja i preradu bez koštica. Upoznao sam njenog idejnog začetnika i jednog od najutjecajnijih ljudi u Italiji po pitanju enogastronomske scene u najširem smislu riječi, gosp. Luigi Veronellia, koji mi je predstavio filozofiju projekta.
U nekoliko naših zajedničkih susreta vjerojatno je u meni prepoznao onu istu iskricu strasti koja je i njega vodila, te me je uputio na njegovog managera koji je upravljao projektom.
Posjetio sam svih 12 talijanskih maslinara uključenih u taj projekt i ubrzo uvidio da bi i mi mogli nešto slično odraditi. Projekt je bio jako dobro zamišljen, no njegova realizacija je imala određene propuste. Iako danas, na žalost taj projekt više i ne postoji, meni je jasno i mjerljivo se pokazao potencijal koji se može razviti kod nas u Istri.
Od gospodina Veronellia sam jako puno naučio, i da je danas živ i da je u mogućnosti vidjeti razvoj maslinarstva u Istri i njegovu primjenu u turizmu, vjerojatno bi bio jako ponosan.
Koliko su ceste maslinovog ulja danas prepoznate kao važan i atraktivan Istarski turističko - edukativni sadržaj?
Osnovna misija i ideja vodilja bila nam je revitalizirati naše najatraktivnije resurse, oplemeniti ih i staviti ih u funkciju razvoja turizma. U ovom slučaju to je- extra djevičansko maslinovo ulje. Radi se o jednom sustavnom i dobro promišljenom procesu oživljavanja Istre kao rezultat strateškog repozicioniranja i sa željom da se Istra u narednom, petogodišnjem periodu nametne kao prepoznatljiva, konkurentna i kvalitetna lifestyle destinacija.
Naše su ambicije fokusirane isključivo na kvalitetu servisa i usluga, koja će biti u stanju našim gostima pružiti jedinstveni doživljaj, nezaboravno iskustvo te pozitivne i tople emocije. Ta nova istarska realnost pokušava dostići kvalitetu naših etabliranih konkurenata, što znači da mi zapravo imamo posla sa definicijom branda Istre, baziranom na iskustvima i emocijama. Brand po nama nije više samo garancija kvalitete, već skrojena priča koju želimo prvo prenijeti samima sebi, zatim je usvojiti kao dio našeg određenja, a nakon toga je tek podijeliti i s našim gostima.
U dosadašnjem periodu repozicioniranja i restrukturiranja ostvarili smo izuzetno pozitivne rezultate. Mnogobrojni novi gosti, koji danas dolaze u Istru po prvi put, a 'za divno čudo' ne radi mora i kupanja, već radi otkrivanja ljepota tzv. zelene Istre. Prepoznali su vrijednosti koje smo ugradili u mnogobrojne priče te nam potvrđuju opravdanost našeg izbora.
Prepoznatljivost nije postignuta samo na nacionalnom nivou. Do nedavno niti jedan relevantan svjetski opinionmaker ili novinar nije ni znao da se u Istri, a tako i u Hrvatskoj proizvodi extra djevičansko maslinovo ulje. Danas je situacija sasvim drugačija. U svim specijaliziranim vodičima, revijama i časopisima govori se o Istri kao regiji koju treba slijediti i kopirati naša dostignuća. S takvom reputacijom moramo moći i znati to dugoročno iskoristiti i kvalitativno unaprijediti taj naš status.
Što posjetitelji moraju doživjeti kada posjete nekog od Vaših maslinara? Kakva se priča nudi turistima?
Vjerujem da svi ili većina maslinara u Istri drži da našim gostima moramo prezentirati priču kako je Istra najjača destinacija u svijetu koja je extra djevičansko maslinovo ulje ugradila u turističku i lifestyle priču.
Ta ideja morala bi za sve nas postojati kao općeprihvaćeni konsenzus i saznanje da na tome radimo i da svake godine u tom našem saznanju organski rastemo.
Pored educiranih i ponosnih maslinara, izuzetno kvalitetne palete različitih proizvoda, atraktivne ambalaže, jasnih poruka vizualnog identiteta, prekrasnih sala za degustaciju, dojmljive prezentacije proizvoda te dodatne promocije u ponajboljim istarskim restoranima- mjerljivo oslikava i poručuje svima da cijela priča ima logiku postojanja za naše goste, ali i ekonomskog smisla za naše proizvođače.
Kvalitetnih ulja možemo naći i u mnogim dijelovima Italije i Španjolske! I njihova ulja znaju biti skupa, no nigdje nije postignuta takva sinergija kvalitete proizvoda, osviještenosti maslinara te na kraju razvijena turistička priča o istarskom maslinovom ulju kao svojevrsna atrakcija i zaštitni znak regije. Svakom gostu koji posjeti maslinarske itinerere u Istri moramo u prvom redu predstaviti osnovnu filozofiju osviještenosti kvalitete i zajedništvo u promociji. Nakon toga se predstavlja svaki maslinar na svoj način. Važno je da pored vrhunskog proizvoda uspijemo prenijeti i tu strast svakog maslinara da želi uspjeti i to svoje zadovoljstvo podijeliti s gostima koji ga posjećuju.
Kako to obično biva u većini 'Hrvatskih priča'- u mnogim segmentima, tako i u proizvodnji maslinovih ulja, pretpostavljam da su mnogi maslinari, one druge shvaćali konkurencijom?! Na koji ste način pomirili takav način razmišljanja da bi se danas mnogi maslinari doslovno udružili i zajedničkim snagama sada pišu jednu romantičnu priču o najkvalitetnijem ulju na svijetu?
Pozitivnih primjera svakako ima, no mislim da smo tu tek na početku procesa i da imamo svi skupa još jako puno posla. Više nego ikada do sada potrebna je zajednička suradnja i međusobna ispomoć svih kvalitetnih proizvođača maslinova ulja. Potrebna je umreženost znanstvenika, stručnjaka iz sektora maslinarstva, ugostitelja, trgovaca, novinara te opinion makera i opinion leadera u Hrvatskoj. Time bi se trebao postići toliko važan konsenzus oko primarnog zadatka, a to je promocija kvalitetnih maslinovih ulja. Jer, stotinjak proizvođača maslinova ulja iz Istre nisu jedni drugima konkurencija, a također nisu ni istarska ulja dalmatinskima, kao ni hrvatska talijanskim ili španjolskim!
Naš bi fokus interesa trebao biti da se izdignemo nad susjedskim, lokalnim pa i regionalnim jalom koji u ovoj našoj priči ne može nikome pomoći. Potrebna nam je kvalitetna edukacija i proces osvješćivanja važnosti maslinova ulja za široku publiku.
U svijetu je udio konzumacije maslinova ulja u ukupnim masnoćama koje čovječanstvo koristi u svojoj prehrani na razini manjoj od 3%. To je podatak koji nam s jedne strane govori o ogromnom potencijalu, razvojnim šansama i mogućnostima Istre i Hrvatske da u budućnosti taj negativan i poražavajući trend preokrenemo u korist dobrobiti čovječanstva, pa makar svoj uspjeh mjerili samo na regionalnoj ili nacionalnoj razini.
Po mom dubokom uvjerenju naše razvojne šanse danas imaju i kvalitetu i prepoznatljivost za svjetsko tržište, a u narednom periodu očekujemo i veće količine maslinova ulja tako da bi uz jednu ciljano osmišljenu i odrađenu strategiju na nacionalnoj razini sav trud i rad kojega ulažu mnogobrojni, vrijedni i marljivi proizvođači mogao biti višestruko nagrađen. Tek kada to učinimo prepoznat ćemo prave konkurente. Pravi konkurenti su nelojalni konkurenti. To su u prvom redu patvorena i kemijskim putem prerađena maslinova ulja, kojih na svjetskom tržištu, na žalost ima sve više i koja doslovno uništavaju image kvalitetnih extra djevičanskih maslinovih ulja.
Kada govorimo o lancu u kojemu su maslinari, općina, županija, mnogi uredi...... Koliko je važna Vaša inicijativa kao pročelnika u upravnom odjelu za turizam Istarske županije, a koliko je važan faktor 'čovjek'- dakle maslinar, turistički djelatnik, poljoprivrednik koji želi svoje proizvode na drugačiji način plasirati tržištu i od toga dovoljno dobro živjeti?- Ima li napretka bez potpore Vlasti i politike???
U cijelom lancu uspjeha uvijek je čovjek bitan, bez obzira s koje strane stoji. U cijelom svijetu, a pogotovo kod nas imamo bezbroj primjera u kojima postoji slaba karika u lancu i slijedom toga se ne može do kraja cijela priča izgraditi, pokrenuti marketing, realizirati prodaja.
Ima slučajeva gdje je 'politika' odradila puno ili veći dio stvari, ali na kraju kod proizvođača, trgovaca ili ugostitelja nije bila prihvaćena. Također postoje i slučajevi u kojima su pojedinci pokrenuli određeni projekt, a na kraju politika nije odradila svoj dio posla. I u jednom i u drugom slučaju učinak pokrenutih aktivnosti nije potpun i nije mjerljiv na međunarodnoj razini, stoga je uvijek bitna suradnja privatnog i javnog sektora, javnog i javnog kao i privatnog i privatnog sektora.
Ta sintagma je možda pomalo i otrcana, ali u njoj zasigurno leži ključ mogućeg uspjeha ili neuspjeha. Govorimo o destinaciji Hrvatske kao izuzetno gostoljubivoj destinaciji? Uspoređujući se sa pojedinim svjetskim destinacijama, koliko god mi hvalili našu gostoljubivost ona još uvijek velikim dijelom zaostaje u gotovo svim segmentima: dobrodošlica, prvi kontakt s gostom, razina komunikacije s gostima, način isporuke proizvoda i/ili usluge; ugrađeno znanje i profesionalnost u isporuci proizvoda i/ili usluge; pa sve do onih modernijih taktika i vještina koje se u svijetu već odavna percipiraju kao standardan paket gostoljubivosti, a kod nas nažalost još uvijek kao dodatni, suvišni napor, koji remeti neke zadane okvire i šablonizirane procedure rada.
Na kraju krajeva zar nemamo sličnu situaciju i u turizmu. Imamo prekrasne i jedinstvene prirodne uvjete, najljepšu obalu, ali je malo destinacija na našoj obali koje se mogu mjeriti po svjetskim standardima. Zar nije to najeklatantniji primjer i pokazatelj koliko još moramo učiti i naučiti, vježbati i uvježbati, trenirati i pokazati jaku psihofizičku spremnost i kondiciju i tek tako pripremljeni otići na svjetsku smotru/natjecanje?
Koliko su projekti vinskih cesta ili cesta maslinovog ulja primjenjivi i u drugim proizvodno turističkim granama u Hrvatskoj? Kada bi smo npr. imali Ceste kulenove seke u Slavoniji, Ceste kozjega sira u Dalmatinskoj zagori...? Koje su pretpostavke da bi se tako nešto zaista i dogodilo, možda bi bilo dobro kada bi Hrvatska bila premrežena cestama koje bi vodile iz regije u regiju od jednog do drugog domaćeg proizvoda ???
Svaka regija, a da ne govorimo o nekim posebnim, manjim, specifičnim područjima u Hrvatskoj bi morali raditi na podizanju svijesti važnosti i kvalitete određenih proizvoda. Jasno, prvo bi trebalo znanstveno ustanoviti pekulijarnosti navedenih proizvoda te usporediti ih sa sličnima u svijetu. Tek nakon ta dva elementarna testa je moguće krenuti u sustavno kreiranje standarda proizvodnje, kriterija kvalitete i još niz drugih parametara koji su bitni za kreiranje prepoznatljivosti određenih proizvoda.
Trenutačno u okviru projekta 'Ceste maslinova ulja Istre' raspolažete sa sedam različitih Cesta u kojima je uključeno preko 130 proizvođača extra djevičanskog maslinovog ulja na cijelom rodnom području maslina. No kažete ima tu još dosta planova! Kakvi su oni i koja su vaša očekivanja?
Osnovna ideja projekta iz turističke perspektive je bila da se unaprijedi kvaliteta proizvodnje maslinova ulja te da se nakon toga pokrene i ugradi turistička dimenzija, odnosno priča o maslinovom ulju. U najkraćim crtama to bi značilo: odraditi branding istarskog maslinovog ulja na najbolji mogući način, i početi upravljati reputacijom istarskog maslinovog ulja.
Prva faza razvoja je uspješno realizirana, no posla oko brandinga, odnosno upravljanja reputacijom istarskog maslinova ulja ima još jako puno. Naše su ambicije da Istra i u narednim godinama ostane relevantna regija po pitanju kvalitete extra djevičanskog maslinova ulja u svijetu, stoga se od svih nas očekuje da nastavimo permenentno provoditi aktivnosti koje će dugoročno potkrijepiti taj naš status. Naravno, svatko u svom djelokrugu.
Mislim da bi i dalje morali težiti prema kvaliteti i da nas manje zabrinjava količina maslinova ulja jer vidim da mnogi proizvođači obzirom na dosadašnju pozitivnu situaciju brinu o količinama, navodeći da za izvoz imamo premalo količina. O kvaliteti extra djevičanskih maslinovih ulja i izvozu moramo gledati i razmišljati dugoročno!
Osnovno je pitanje koja je to dovoljna količina? Svedemo li se na nacionalnu razinu ukupna proizvodnja je oko 6.000 t ulja. Samo Sjedinjene američke države godišnje uvezu skoro 280.000 t maslinovog ulja, najčešće najniže kvalitete i po cijeni manjoj od 3 Eura po litri. Ako uzmemo u obzir količinu proizvodnje u Italiji i Španjolskoj ili uvoz maslinovog ulja u te iste zemlje vidimo da su količine ogromne, a cijene niže nego što možemo zamisliti, najčešće dvostruko niže od cijene same proizvodnje kod nas.
Stoga ne moramo imati kompleks od manjih količina već ponos na izuzetnu kvalitetu i sve snage, znanja i lobiranja orijentirati na tzv. target izvoz - na posebno odabrana mjesta u inozemstvu gdje znaju cijeniti kvalitetu i gdje će prihvatiti naše, prilično visoke cijene. Takvih mjesta zasigurno ima jako puno, no da bi do njih došli, potrebno je uložiti znatna sredstva u marketing i dati jamstva da je kvaliteta ulja dugoročna, a ne tek uspjeh temeljem sretnih okolnosti koji su se poklopili u datoj godini.
Cijeli projekt se kontinuirano oplemenjuje novim sadržajima, tako da u prosjeku svake godine niknu barem dvije do tri nove sale za degustaciju, po koja nova uljara, a najznačajnija je nova kultura skladištenja extra djevičanskih maslinovih ulja koja obuhvaća inox posude koje imaju ugrađen sustav s argonom, tj. da se maksimalno spriječi mogućnost opadanja kvalitete maslinovih ulja u određenom periodu.
Ta teza nam potvrđuje da postoji veliko zanimanje za maslinovo ulje, ali ne samo kao kvalitetan proizvod, već kao proizvod koji ima turističku dimenziju/priču i koji je od strane naših gostiju izuzetno dobro prihvaćen. Trenutno još nemam cjelovitu sliku koliko gostiju posjeti maslinarske itinerere, ali pouzdano znam da oni itinereri (ima ih barem 20) koji su kvalitetno organizirani i u stanju su kreirati i ponuditi turističku priču o maslinovom ulju, imaju godišnje više od 3.000 posjetitelja svaki. Dakle, maslinarski itinerer može biti jednako interesantan, atraktivan i unosan, poput posjeta muzeju, vinskom itinereru, konobi ili posjeta nekakvom sportskom natjecanju.
