Mladić koji je usmrtio osječkog glumca priznao krivnju, kroz suze molio oprost: "Nije mi palo na pamet da se vratim, bojao sam se što ću vidjeti"

Sudsko vijeće odlučilo je da će prvostupanjsku presudu objaviti 8. svibnja.

Tužiteljstvo Smiljanića tereti da je 21. prosinca 2019. u Osijeku izazvao prometnu nesreću, iako je bio svjestan da nema potrebno znanje i vještine, a niti važeću vozačku dozvolu te da uslijed toga može ugroziti druge sudionike u prometu.

Optužen je da je osobni automobil vozio brzinom od oko 64 kilometra na sat, što je 14 kilometara brže od ograničenja na tom dijelu ceste te da dolaskom do raskrižja s kolnikom Vijenca Ivana Meštrovića, prednjim dijelom vozila udario 45-godišnjeg Bogdanovića, koji je u prelazio preko vidno obilježenog pješačkog prijelaza.

Potom se udaljio s mjesta nesreće, bez da je ozlijeđenom Bogdanoviću pružio pomoć i bez da je obavijestio Hitnu pomoć ili policiju.

Glumac Bogdanović je u nesreći zadobio višestruke teške tjelesne ozljede od kojih je, unatoč intenzivnom liječenju, umro 25. prosinca 2019. u KBC Osijek.

Nakon priznanja krivnje Smiljanić je, iznoseći obranu, kazao kako uslijed mraka i kiše nije na vrijeme uspio vidjeti Bogdanovića, da bi mogao zakočiti te da je, nakon što ga je udario vozilom bio uplašen i u šoku i da nije znao što da radi.

Nakon što je malo usporio, nastavio je voziti te je skrenuo u Zagrebačku ulicu kada je njegovu zaručnicu, koja se s njim nalazila u vozilu, nazvala njezina majka i rekla da ih traži policija, koja ih je ubrzo pronašla u toj ulici.

Ustvrdio je kako mu zaručnica nije sugerirala da napuste mjesto nesreće, već da je tako postupio "u strahu i panici", a da se na mjesto, na kojem je udario Bogdanovića, nije vraćao jer se "bojao što će tamo vidjeti".

"Osjećam se jako krivim. Neopisivo mi je žao što sam upropastio život supruzi preminulog i njegovoj djeci i što sam se uopće odlučio na tu glupost da sjednem u auto. Svaku noć sanjam tu nesreću i nikada si to neću oprostiti. Molim da mi njegova obitelj oprosti, ako ikako mogu", kazao je u svojoj obrani Smiljanić.

Tužiteljstvo je u završnom govoru predložilo da se Smiljanića primjereno kazni, jer svi dokazi upućuju da je počinio ova kaznena djela, a i ranije je prekršajno kažnjavan, zbog vožnje bez položenog vozačkog ispita.

Tužiteljstvo smatra kako bi svaki vozač u tome trenutku osjetio paniku i strah, ali da unatoč tome ima moralnu, humanu i ljudsku obavezu vratiti se na mjesto nesreće te sudjelovati u pružanju pomoći osobi koju je ozlijedio, što se u ovome slučaju nije dogodilo.

Ne osporavajući Smiljanićevu krivnju, koju je priznao, obrana je u završnom govoru upozorila kako se i pješak, prije stupanja na pješački prijelaz, po zakonu mora uvjeriti da to može učiniti na siguran način.

Obrana smatra kako su glavni uzroci nesreće zakašnjela reakcija vozača i brzina, a ne činjenica da Smiljanić nije imao vozačku dozvolu, jer i vozači s položenim vozačkim ispitom, koji voze prebrzo, mogu prouzročiti ovakvu nesreću.

S obzirom da okrivljenik nema nikakvu imovinu branitelj Krešimir Arambašić je predoložio da troškovi sudskog postupka idu na teret državnog proračuna te da se Smiljanića pusti iz istražnog zatvora. (Hina)