Više od dva i pol sata puna dvorana Dražena Petrovića i beogradski glazbenik bili su jedno tijelo i jedan glas.

Galerija


Zagrebački koncert ostat će zapamćen i po tome što se grupi na pjesmama 'Mali slonovi' i 'Jahači magle' pridružio Dejan Cukić kojeg se sjećaju samo oni stariji koji se pratili Bajagu i pohodili njegove koncerte u drugoj polovini osamdesetih.

Prva večer dvodnevne koncertne proslave 25 godina Bajagine samostalne karijere bila je onakva kakvu su iščekivali i željeli i publika i slavljenik. Dvorana Dražena Petrovića bila je dupkom ispunjena euforično raspoloženom publikom koja je pjevala uz Bajagu i Instruktore tijekom više od dva i pol sata nastupa koji je uključivao i dva bisa.

Zagrebački koncert ostat će zapamćen i po tome što se grupi na pjesmama 'Mali slonovi' i 'Jahači magle' pridružio Dejan Cukić kojeg se sjećaju samo oni stariji koji se pratili Bajagu i pohodili njegove koncerte u drugoj polovini osamdesetih. Autoru ovih redaka je to ujedno bio i najsnažniji dio koncerta, upravo zbog jakog šmeka rocka osambesetih i perioda kad se Bajaga u svom stvaralaštvu naslanjao na novi val.

Vezani članci Zagrebačka škola bez dvorane (Foto: Dnevnik.hr) Susjeda stopira izgradnju dvorane: U ovoj zagrebačkoj školi zbog tjelesnog se – lome zubi Momčilo Bajagić-Bajaga (Foto: Dusko Marusic/PIXSELL) Nakon Karlovca, upitan Bajagin koncert na Špancirfestu: Branitelji ga ne žele ni u Varaždinu

Kemija između njega i Cukića i vokalno nadopunjavanje u pjesmi 'Jahači magle' oživjela je pred očima zagrebačke publike. Sve se poklopilo: jubilarna godina, euforijom naelektrizirana dvorana i to još u Zagrebu, gdje je sve počelo koncertom u Kulušiću i naravno činjenica da se Bajaga i Cukić nisu dvadeset jednu godinu nastupili zajedno. No to je bio samo jedan od vrhunaca večeri po mjeri jednog nekadašnjeg klinca koji je na svom rođendanu davne 1984. podozrivo gledao na album 'Pozitivna geografija' (kao i onoga koji mu ga je poklonio, jer ipak je u pitanju bio 'bjegunac' iz Riblje čorbe koja je tada bila u zenitu svoje popularnosti i kvalitete).

Istom tom klincu je taj album zbog pitkosti bio zanimljiv za puštanje na tulumima, dok je na Bajagu ozbiljnije počeo gledati nakon albuma 'Sa druge strane jastuka' i 'Jahača magle'. Naravno ne treba ni sumnjati da je za istog 'Prodavnica tajni' bila izdaja rock 'n' rolla zbog 'Plavog safira'. Bile su potrebne godine da bi se kasnije sagledalo kako se radilo o najkvalitetnijem Bajaginom albumu i kako je taj 'Plavi safir' uistinu dragulj križanja etno zvuka ovih prostora i rocka, koji je postao svjetionik kvalitete naspram kasnije vladavine kojekakvog šunda.

Dva desetljeća kasnije situacija, bar što se tiče Zagreba i hrvatskih prilika je takva da Bajaga ispada kao netko tko brani tekovine urbane glazbe, jer su eto prošla vremena kad je ovaj grad bio poznat po svojim urbanim okupljalištima. Da ne bi bilo nesporazuma, Bajaga je bio na visini zadatka, zajedno s Instruktorima je koncertna institucija koja uživo niže hit za hitom, dok publika sve tekstove zna napamet. U tako naglašenom pozitivnom feedbacku stvarno je bilo teško odrediti tko tu koga ustvari gura naprijed.

Na prvom bisu Bajaga je izašao s akustičnom gitarom, dok je iz benda bio prisutan samo Loki na klavijaturama. Bio je potreban samo prvi akord pjesme pa da cijela dvorana otpjeva 'Ruski voz', na koju se odmah nadovezala 'Tamara'. Atmosfera je bila toliko naelektrizirana da je za kraj '220' bila čisti logičan slijed i najbolji završetak koncerta. Publika se tako razišla uz pjevušenje 'All You Need Is Love', a Bajaga i bend će na istom mjestu danas održati i drugi koncert. Karata još ima, stoga nije isključeno da će se neki odlučiti i za repete.