U pola devet dvorana D. Petrovića je bila puna, atmosfera odlična, a ljudi su se drmali na zvukove elektronske glazbe, te je sve slutilo kako nas očekuje jedna izvrsna koncertna večer. 15 minuta kasnije svjetla su se zamračila, a kada su na stage stupili Neil Tennant i Chris Lowe, te su se čule riječi 'Beat, beat, beat, a heart beat! Every time I see you, something happens to me...', all hell broke loose, kako bi rekli Amerikanci, ali u najpozitivnijem smislu tog izraza.
Pročitajte i ovo
Vjerno vaš gore potpisani upravo isfrustrirano bulji u ekran svog kompa i razmišlja koliko je prokleto nezahvalno pisati repor za jedan koncert koji ti je bio toliko savršen da si poželio da traje barem pet sati, što se na žalost nije dogodilo, jer je dojmova toliko puno da ne znam ni sam od kuda početi, a znam i kada počnem da nema šanse da prenesem na 'papir' to što se zbivalo večeras u Ciboni.
Pet Shop Boysi su još jednom ovim koncertom dokazali da je manje zapravo više, jer minimalistički uređen stage, koji se sastojao od velikih bijelih kocaka koje su činile zid, koji se u jednom trenu srušio, pa su ga namještali 'radnici' obučeni kao doktori koji rade na građevini, to jest u bijelim kutama s bijelim kacigama na glavi, doživio je bar desetak radikalnih promjena tijekom koncerta, kao i plesači koji su promijenili bar duplo toliko kostima, a animacije su samo sve to upotpunile.
Neil i Chris su promijenili bar pet različitih kostima, a nakon što su sredinom koncerta 'smirili' atmosferu s nekoliko laganih pjesama, u dvorani je nastao urnebes kada su dvije prateće plesačice stale lijevo i desno od Neila i otkrile svoja lica, te se ispostavilo da su prezgodne blizankinje. Koliko su dobro izgledale najbolje opisuju riječi moje prijateljice Martine koja mi je nakon koncerta rekla, 'E kada bi me one dvije budile svako jutro plešući mi u sobi, to bi bio najsavršeniji alarm koji mogu zamisliti, ne bi mi više nikada bilo teško ustati se...'
PSB-i su odsvirali sve svoje najveće hitove 'West End Girls', 'Suburbiu', It's a Sin', Always on My Mind', 'What Have I Done to Deserve This?', 'Domino Dancing', 'Left to My Own Devices', 'Jealousy', a pred kraj koncerta atmosfera u dvorani je bila uistinu nevjerojatna, svi su plesali i svi hitovi su se pjevali uglas.
Neil i Chris su na žalost izašli samo na jedan bis, svirali su sve zajedno nešto manje od dva sata, no koncert je bio toliko dobar da vjerujem da su svirali i pet sati da bi podjednako teška srca otišao jednom kada bi završilo. Sve u svemu bio je to jedan koncert koji stvarno nije trebalo propustiti, a ako jeste prvu priliku koju ćete imati da pogledate Pet Shop Boyse uživo, iskoristite je, vjerujte da nećete požaliti...
