Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Na novom samizdatu u režiji one man banda Ante Perkovića očekujte neočekivano, 'skulirani' Iggy Pop odaje počast francuskoj šansoni, a Renato Metessi nudi još jedno zanimljivo viđenje zagrebačkog novovalnog razdoblja, koje je posvetio Draženu Vrdoljaku.


Ante Perković 'Duplo dno: Najveći hitovi', Ocjena: 7/10
(Ćato Record, 2009.)

Prvo su ga potiho ismijavali kad se iz rock novinarstva odmetnuo u Djecu, zatim je na početku solo karijere proglašavan osobenjakom i čudakom, a danas mu se tepa da je istaknuta ličnost domaće underground scene, alter-popa, indie-rocka, lo-fi produkcije i tko zna čega sve ne...

Vezani članci Slika nije dostupna Jinx, Bombaj štampa i Iron Maiden Slika nije dostupna Joke, Seal, Phil Collins i Ibis

A činjenice su vrlo jednostavne - Ante Perković zadnjih godina živi svoj mladenački san i stvara muziku 'u najboljim godinama za to', što god mi mislili o tome.

Nakon prvijenca naslovljenog potpuno lažnom tvrdnjom 'Svi me vole dok me ne upoznaju', gdje je pohranjeno nekoliko dobro skrivenih pop hitova, štogod briljantnih poetskih trenutaka i poneka naznaka ludila, Ante je Perković, lider svog jednočlanog benda, na 'Duplom dnu' svom snagom nasrnuo na nezaštićenu pop pjesmu.

Kršenje važećih zakona pop forme, sabotiranje vlastitih melodija i nekoliko pokušaja stvaranja anti-pjesme (ili, bolje rečeno, ante-pjesme), rezultiralo je još jednim Perkovićevim uratkom samo za one koji imaju 'oslobođene' uši i ne postavljaju suvišna pitanja.

'Duplo dno' započinje hard core poetikom 'Jebat će te', poststudentskom pjesmom otrežnjenja, nastavlja se falsettom u 'Reliju' te odlazi u garage rock u znakovitoj 'One Man Band'. 'Babuška' predstavlja suvislog Antu, koji nastupa u maniri Lou Reeda, dok se destrukcija u službi pop pjesme najbolje očitava u 'Molim te'.

Indirektna duhovitost jak je adut Perkovićeve solo karijere, što se možda na pretežno akustičnom 'Duplom dnu' najbolje vidi u naslovnoj skladbi, a dotaknuo se i aktualnog gospodarskog trenutka u egzistencijalno-turobnoj 'Krizi'. Osobna drama je ostavljena za sam kraj albuma, kada se u pjesmi 'Zadnja cura' u stihovima: 'Nekad pio sam pivo, a sad pijem samo vino', Ante valjda pita je li izdao osobni rock'n'roll ili je jednostavno ostario.

Odgovor na to pitanje krije se možda i u činjenici da je Ante Perković svoj novi album objavio isključivo na vinilu. Bez brige, unutar omota čeka vas i CD verzija.

Iggy Pop 'Preliminaires', Ocjena: 8/10
(EMI / Dallas Records, 2009.)

Tko bi mogao pomisliti da će glazbenik, koji je još 1980. Tomu Snyderu dao TV intervju u kojemu je bio bez zubi, zdrave pameti, a većinom i bez svijesti, jednog dana snimiti album koji će biti inspiriran djelom Michela Houellebecqa.

Novela 'Mogućnost otoka' govori o smrti, seksu i izumiranju ljudske rase, što je dobrog starog Iggyja, s dobrim novim zubima, oduševilo te ga nagnalo na mračan, sporogoreći i primamljivo tmuran album 'Preliminaires', kojega je snimio u suradnji s multiinstrumentalistom Halom Craginom.

'Cohenovski' raspoložen Iggy, kakvog smo rijetko imali prilike upoznati, album otvara i zatvara uglazbljenim pjesmama Jacquesa Preverta, tipičnim francuskim šansonama koje predvodniku obnovljenih Stoogesa leže iznimno dobro. Mio, staložen i dobrohotan, Iggy se počeo veseliti jednostavnim stvarima, poput šetnje po žalu, što je opjevao u 'lambchopovskoj' 'I Want To Go To The Beach', a njegov oduvijek sugestivan vokal do punog je izražaja došao u 'King Of The Dogs', koja zvuči kao da je nastala na festivalu trubača u Guči.

No, atmosfera na Iggyjevom albumu 'Preliminaires' ne sugerira da se glavni junak ploče šeta po plaži po sunčanom danu i razdragano igra sa psima. Više je to kišno poslijepodne u okruženju odrpanih pasa lutalica. Dašak ne toliko potrebnog optimizma donijela je Lucie Aime, gostujuća pjevačica na 'Je Sais Que Tu Sais', ogoljenoj skladbi u kojoj su sami sebi dovoljni samo bas i bubanj. Na još jedan poetični odlazak u Francusku logično se naslonila 'Spanish Coast', sljedeća stanica na Iggyjevom glazbenom putovanju po Starom kontinentu.

Samo da dokaže da se ništa bitno u njegovoj glavi nije promijenilo, snimio je 'Nice To Be Bad', gdje je sebi dao oduška; raspalio distorziju da mu draška bubnjiće i pustio glasu na volju. Već u narednoj 'How Sensitive' staje na loptu i nudi nam nostalgični pop prizvuk. Tempo se ne pojačava niti u pjesmi naziva 'Party Time', gdje se poigrava sintetičkim zvukovima, no s kolikim entuzijazmom pjeva o zabavi koja mu slijedi, znamo da je umoran već i dok razmišlja da mora otići na nekakav party.

Da je Iggy u izuzetnoj stvaralačkoj formi, iako je odustao od utrke s novovjekim rock idolima, dokazuje i šarmantna, poludemo snimka'He's Dead/She's Alive', zatim hermetična ljubavna skladba 'A Machine For Loving' te odlična, potpuno pojednostavljena, repetitivna 'She's A Business'.

Iggy Pop i dalje stari dostojanstveno, nadamo se samo da će proces starenja potrajati...

Metessi Mondo Bongo 'Duh iz boce', Ocjena: 6/10
(Dallas Records, 2009.)

Prihvatiti se stvaranja novih verzija pjesama iz miljea zagrebačkog novog vala, posao je koji je u pravilu unaprijed osuđen na propast. Ipak, kad je Renato Metessi u pitanju, situacija je malo drugačija. Nekadašnji predvodnik Patrole i Zvijezda, koji tvrdi da se njegov rad nikako ne može svrstati pod novovalnu scenu, dan danas govori, živi i ponaša se kao da osamdesete nikada nisu prošle.

Budući da ima dovoljno iskustva da zna da se s albumom 'Duh u boci' nalazi na skliskom terenu, popularni Renči napravio je logičaj potez - snimio je pjesme koje nikada nisu bile u prvom planu, izuzev 'Mjesto pod suncem', velikog hita Zvijezda, no ta je ionako njegova.

Album otvara 'Pametni i knjiški ljudi'. Naravno, Johnny će poludjeti kad čuje, no jedna od ponajboljih pjesama rane Azre izuzetno je dobro 'sjela' Metessiju. Producent albuma Žan Jakopač dosta se držao izvornika, jedino je greška što je Metessiju dopustio da pjesmu nepotrebno rastegne na preko pet minuta.

Uz potporu mnogočlanog benda, Renato Metessi nije upropastio ni Haustorovu 'Tko je to', šarmantno je otpjevao 'Neke moje prijatelje' Prljavog kazališta, a u stilu Chrisa Ree odradio je i Hourinu 'Veze i poznanstva'.

Nepravedan podsmijeh Štulićevih fanova sasvim se siguno izazvati i obrada 'Jablana', koji mu, ovoga puta opravdano, neće blagonaklono gledati ni na 'Slučajan susret', u kojoj je ničim izazvan Metessi mikrofon prepustio članu pratećeg benda Toniju Kumerleu. Još jedan gost pojavio se na albumu, u liku Hane Blažević, kćeri prerano preminulog Krešimira Blaževića. Ona je korektno otpjevala očevu 'Iza ogledala', nekad veliki koncertni adut Animatora.

Jura Jupiter i njegov Film zastupljeni su pomalo monotonom 'Mi smo pali s Marsa' te nadahnutom izvedbom 'Dijete ulice'. Našlo se tu mjesta i za Arsena Dedića, koji je pristao s Renčijem podijeliti mikrofon u vlastitoj 'U ime ljubavi'.

Renato Metessi ipak se najbolje snalazi na svom terenu. Iskoristivši ovaj projekt da malo promovira zapostavljenu Patrolu i kudikamo uspješnije Zvijezde, glavni junak ove ploče s guštom je izveo ponešto izmijenjene 'Ljeto u gradu', 'Čekaonicu' i slavnu ''Ne pitaj za mene', kao i smirenu verziju hita 'Ne pitaj za mene'.

Neuništivom rokeru u duši, Renatu Metessiju, sasvim se sigurno ne može prigovoriti da je u ovaj projekt ušao samo zbog para. Ako ste ikada vidjeli Metessija u akciji, znate da se on s iznimnim poštovanjem odnosi prema našim najjačim rock autorima i njihovom djelu, te i dalje proljeva znoj na pozornici s veseljem na licu...

Prijašnje recenzije: Placebo, Urban & 4 i Zlatko Sudac