Hrvatska Miss Facebooka: Previše volim skidanje i dobru ševu

Isusa ti boga, pomislih, kada sam prvi puta ugledala izrast na glavi te djevojke koja je vječno u prekratkim suknjama i neobičnim šeširima. Voli i pokazivati noge, pa čak i skidati se gola, a kaže kako i u fotoaparate rado gleda. Nedavno je ponijela titulu Miss Facebooka, a potom bila i proglašena jednom od najboljih blogerica. Skinuli su je u Kliku, a onda i u auto oglasniku.

Pročitajte i ovo Kao u romanu Ljubavna priča Freda Matića: "Svetlanu sam kroz barikade otpratio za Beograd, a onda se dogodilo čudo" Kaj briješ? Sonja Kovač: Ozbiljna cura koja cucla lizalice za naslovnice

Zanimljivo je promatrati izraz lica onih koji ugledaju djevojku u kožnim čizmama, kariranoj minici i kravati s Pajom Patkom, poblajhane kose samo da joj ne sprži mozak, dugih crvenih noktiju i pogledom ispod šešira. Svašta će čovjek pomisliti kada ugleda takvu djevojku, koja bi stilom odgovarala ili cajkuši ili, pak, prolaznici na londonskim ulicama. Svatko po svojem ukusu. Većina je ili zakolutala očima ili stiskala trubu u automobilu, a ona se uredno svima nasmijala i mahnula.

>> Seksi blogerica zvijezda veljače

Priča je o Ivani Katić, 24-godišnjoj informatičarki iz Gajnica proglašenom jednom od najboljih blogerica, koja je nedavno ponijela i titulu Miss Facebooka.

Pored toga što je drže inteligentnom i zanimljivom, sudimo li po komentarima čitatelja, Ivana je mnogima intrigantna zbog slobode u tjelesnom izražavanju. Osim što se skida iz vlastitog zadovoljstva, u čemu neminovno nalazi svoju seksualnost, dovoljno je spretna da tu slobodu iskoristi kako bi navukla ljude da 'skrolaju' po njezinom blogu i pročitaju što im želi reći. Ili barem dio njih, dok će ostali 'skinuti' fotografije, gurnut ruku u gaćice i riječi prepustiti nekome drugome.

Ajde da i to nekoga pitam, kaj briješ ti?

Ivana Katić: Krećemo s floskularnim uvodom prikaza 'Plaviskijus trebiskijus glupiskijus dobrius za jebus'. Noge, standardno ispod pazuha i vjevericu. Onak', da liči na Brucea Willisa, nekak' mi ne odgovara vjeverica kitnjasta repića, a i zamisli kako se 'potencijalni korisnik' može hvaliti. Koliko njih može u birtiji uz šank ponosno reći da je ševilo Bruca Willisa u glavu i pritom su oboje uživali.

Fotografiranje, pogledi, to te pali?

Ivana Katić: Postoje različite vrste pogleda, oni koju pružaju podršku i oni koji osuđuju. Onima koji pružaju podršku zahvaljujem uz poruku kako ću se nastaviti truditi još i više, a onima koji osuđuju nek' osuđuju, to je njihovo pravo. Ipak, s vremenom se navikneš. Kad to u jednom danu potrube ili zazvižde pet puta upamtiš gdje i kad se to dogodilo. Kad to učine stotinjak puta jednostavno se privikneš.

Primjećuješ li ljubomoru kod žena?

Ivana Katić: Nađite drugu, 'ko vas je**, ja sam budala samo za sebe.

Pokazuješ li tijelo na blogu kako bi te ljudi 'čuli'?

Ivana Katić: Furam svoju 'poblajhanu sintaksu višeznačnih metafora'. Ljudi su prvenstveno vizualna bića, prva reakcija dolazi od onoga što vidiš. Bježati od vlastite pojavnosti ekvivalent je laganju samog sebe. Uostalom, živimo u društvu prilično iskrivljenih sustava vrednovanja. Činjenica je da je ljudska potreba za seksom urođena, isto kao potreba za hranom ili pićem.

Ono što želim reći je kako potreba za redovitom papicom nije ništa važnija od potrebe 'da ti ga kvalitetno i redovito stavljaju ili 'da ga stavljaš redovito nekome'. Problem nastaje kad proradi naša prljava mašta i sklonost olakom karakteriziranju na prvi pogled ljudi o kojima pojma nemamo. Uz to se uključuje pregršt nametnutih kriterija, pravila kojima se često podvrgavamo bez da se upitamo za smisao. Svidjelo se to nama ili ne, kad su se sreli Adam i Eva pala je prva službena ševa. Dakle, tko shvati, shvatio je.

Pišeš blog koji je proglašen jednim od najboljih..

Ivana Katić: Blog! Blogić! Blogina! Njegovo veličanstvo beskrajnog internetskog prostora apsolutno je najveći izum čovječanstva. Prvo blog, zatim kurton, pa vatra, kineski upaljači sa seksi naljepnicama, Golf VR6 iz kojega vijori platinasto-plava kosa, kotač, noćni bus sa Črnomerca... Nedvojbeno najdemokratskiji medij. Ne postoji niti jedan drugi oblik izražavanja, bio to pisani oblik, tv ili radio koji nudi toliku mogućnost slobode govora. Sve blogarice i blogeri su anonimni. Iako nisam pristalica anonimnosti, što se može vidjeti, pohvalna je ponuđena mogućnost.

Kad smo kod demokracije i naroda, kako stojiš s lažnim moralom kojem nerijetko svjedočimo?

Ivana Katić: Lažni moral, dvostruka mjerila, sve su to posljedice općeg stanja jednog društva. Usporedimo našu prekrasnu zemlju s nekom od zemalja, primjerice, Skandinavije, primijetit češ da su u Hrvatskoj top vijesti u takvim zemljama marginalne ili uopće nisu vijesti. Idiotizam koji se često upotrebljava u našem društvu glasi: moralna vertikala.

Koja je*** moralna vertikala? Kako jedan čovjek ili skupina ljudi može iscrtavati moralne granice? Tko su ti stričeki i tete koju mogu 'zakonski proklamirati' jedan od najindividualnijih vrijednosti kao što je moral? Neka ljudi donose postupaju nakon vlastitih zaključaka, kad odvažu argumente.

Što radiš u slobodno vrijeme, imaš li dečka?

Ivana Katić: Bavim se informatikom, u stvari mogla bih reći da na neki način hakiram život. Hobiji su fotomodeliranje i pisanje. Ako pod pitanjem 'imam li dečka' smatraš imam li nekoga kome moram odgovarati i objašnjavati svaki svoj postupak, odgovor je ne. No, pitaš li me da li se s nekim redovito i kvalitetno ševim, odgovor je da s jako dugim i uzlaznim a.

Kakav je tvoj stav o braku, vidiš li se u skoroj budućnosti kako guraš kolica?

Ivana Katić: Kome odgovara, samo naprijed. Kao Bata u 4. ofenzivi, nek' izvadi mitraljez s preostala dva metka, stane pred diviziju do zuba naoružanih mrskih neprijatelja i poviče: Pucajte kučke agresorske!

Padaš li na zlatne dečke? Sponzoriraš li se?

Ivana Katić: Istovremeno zavidim takvim osobama i žalim ih, jer mislim da vanjsko blještavilo i glamur teško mogu zaliječiti rane koje dobiješ na duši tako motiviranim davanjem. Zavidim im, jer mogu tako jednostavno odustati od dobre ševe koja teško može biti garantirana defaultno.

Osobno sam u dosta prilika bila da sam mogla pristankom na seks riješiti dosta egzistencijalnih stvari, ali ne mogu. Ne zato jer sam svetica, naprotiv junf sam izgubila još u inkubatoru, bil je na susjednoj gazi jedan tak slatki mali... Previše volim dobru ševu da bih služila nekome za povremeno grčevito trzanje.

Mjesto za fotografiranje si odabrala cementaru, Dinamov grafit i kafić u kvartu. Zašto?

Ivana Katić: Birtija je to u kojoj sam došla do nekih ovojih najveselijih i najtužnijih spoznaja. Atmosfera 'nepokorenog kvarta', sjajna kava i mjesto u kojemu u 7.45 sati ujutro s konobarom raspravljaš recimo o važnosti redovitog seksa za funkcioniranje ljudskog bića.

Dinamov grafit - naglašen lokalpatriotizam sa sjetom za istinskom strasti, borbom urbane gerile protiv svih onih, kako god se zvali i u čije zastave se kleli, koji su nas doveli tu gdje jesmo. Budimo iskreni, imenujmo pravim imenom situaciju u kojoj se nalazimo, u tri pi*** ma***, i koliko god bile vulgarne riječi nikada neće bezobraština vokabulara moći parirati govnima u kojima plivamo.

Cementara - zapravo, ruševina nekada ogromne cementare. Ideja da se prikaže seksipil koji povezuje gomilu asocijacija. Istovremeno dajem seksi fotografiju okruženu ruševinama koja pita: o, jeb***, napaljuje me, ali zašto su ove ruševine ovdje. Tko je kriv zašto se ovaj ogromni objekt raspada? Gdje su ljudi koji su nekada ovdje radili? Zar se nije moglo ovo bolje iskoristiti? I puno sličnih pitanja. Nešto kao; radnička klasa odlazi u raj. Pokušaj zamisliti.