DVD i kino preporuka Gorana Jovetića

KINO – POKOJNI

Pročitajte i ovo Pomogli mu mediji 'Elvis je zbog negativnog publiciteta postao kraljem rock'n'rolla' Vole Kralja Rock'n'Rolla VIDEO: Japanci slave Elvisov rođendan

Režija: Martin Scorsese, Uloge: Leonardo Di Caprio, Matt Damon, Jack Nicholson, Mark Wahlberg

Konačno pravi Scorsese! «Pokojni» na svu sreću baš nema previše veze s monotonim i beskrvnim «Bandama New Yorka». Iako je uloga Lea Di Capria prilično slična u ta dva filma. U «Bandama New Yorka» glumi Irca koji se uvlači u redove «engleske» bande kako bi osvetio oca, a u novom filmu kao policajac na tajnom zadatku ubacuje se u redobe bostonske irske mafije kako bi ju razotkrio.

Usprkos trajanju od 150 minuta «Pokojni» u niti jednom trenutku ne čini razvučenim, dosadnim i sporim filmom. Štoviše, sekvence jure filmskim platnom strahovitom brzinom, tako da film traži koncentriranog gledatelja. Paralelna priča o dobrom policajcu (Di Capriu) i lošem policajcu (Matt Damon), od njohovog školovanja pa do stupanja ne specijalne zadatke, uistinu je majstorski režirana.

Posebna vrijednost Scorseseova filma su odlične sporedne uloge. Jack Nicholson je uvijek odličan kada glumi gada, ali inače poslovično mlaki Martin Sheen i Alec Baldwin su ovoga puta vrhunski odradili svoj posao. Mark Wahlberg je vrlo efektan kao policajac lakih živaca i teške ruke, te je njegova uloga vrlo slična onoj u hororu «Slagalica strave 2».

Osnovni zaplet za «Pokojne» Scorsese je uzeo iz hvaljenog honkonškog krimića «Pakleni poslovi». Ipak, to ne umanjuje kvalietu ovog filma kojeg preporučujemo svima željnima pravog Martina Scorsesea, onakvog kakvog smo voljeli u filmovima «Dobri momci» i «Casino».

Ocjena: vrlo dobar (****)

DVD – ELVIS: RANE GODINE

Režija: James Sadwith, Uloge: Johnatan Rhys Meyers, Randy Quaid, Rose McGowan, Carmyn Manheim

Film o Elvisu Presleyju uvijek dobro prolazi. Tako nas svjetske tv kuće svakih nekoliko godina počaste novom biografijom o kralju rock'n'rolla. Lik Elvisa oduvijek je bio izazov za glumce, neki su ga znali dobro «skinuti», a neki baš i ne. U sjećanju svakako ostaje interpretacija Kurta Russella iz 1979. godine. Mlađe se generacije sigurno ne sjećaju tog filma, no za njih je tu Elvis nove generacije Johnatan Rhys Meyers.

«Elvis: Rane godine» ustvari je mini serija spojena u cjelovečernj film, a to se može zaključiti i po trajanju od 165 minuta. Elvisa u ovom filmu pratimo od njegovih glazbenih početaka, pa do 1968. godine i njegovog povratničkog nastupa. «Elvis: Rane godine» ne baca nikakvo nov svijetlo na rock ikonu. Nanizane biografske činjenice ionako smo mnogo puta prije utvrdili.

Ipak, vrijednosti filma su svakako odlična scenografija, kostimografija i gluma. Ukartko Rhys Meyers je odličan Elvis. Nije pretjerao s imitiranjem Elvisovog karakterističnog akcenta, a i odlolio je pretjeranom podizanju ugla gornje usnice. Rhys Meyers odlično otvara usta na playback, a samo gledatelji koji ponešto znaju o sviranju gitare shvatit će da glumac najvjerovatnije taj instrument drži po prvi puta u ruci. 

Naime, Rhys Meyers na gitari konstantno drži A dur. U svakom slučaju lijep je to akord, ali sasvim sigurno ne i jedini koji je pravi Elvis koristio na gitari. «Elvis: Rani dani» iznadprosječana je televizijska produkcija koju se isplati pogledati.

Ocjena: dobar (***)