Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Nije izvanredno stanje, ali nije ni normalno. Nije izvanredno stanje kada mjesec dana ulicama gradova prosvjednici traže odlazak Vlade, ali nije baš ni normalno. Nije izvanredno stanje ako je državna administracija blokirana istragama, ali situacija nije normalna, bolje reći - zabrinjavajuća je.


Vezani članci Vladin plan štednje - 2 Slijede li otkazi zbog novih mjera štednje? "Nedostaje nam pojašnjenje" Ministar Davor Filipović Filipović o mjerama štednje: "Vozite bicikle, stavljajte različite temperature po sobama…"

Zato i nije normalno stanje ako predsjednica Vlade na sve to šuti danima ili poziva one koje je postavila na te dužnosti da rade svoj posao. Jer Vlada i činovnici koji rade za nju nisu pjevački zbor dragovoljno okupljen. To su ljudi koji imaju siguran posao, često i preplaćen u odnosu na one koji rade u privatnom sektoru. I onda ih se još moli i preklinje da rade.

Nije izvanredno stanje ako sindikati predlažu svoj gospodarski program, ali nije normalno da bi u političku arenu umjesto da se brinu za svoje radnike. Isti sindikati tj. njihovi lideri koji su se zabetonirali u svoje funkcije, koji su glasni kada se štite radnici u javnim poduzećima, a radnici u privatnom sektoru kao da su za njih niža vrsta.

Nije normalno da su se sindikati zubima držali za stol tražeći svoja prava u bankrotiranoj državnoj blagajni koju puni privatni sektor, ali nisu digli glas za 80 000 radnika koji su u krizi izgubili svoj posao.

Pa onda i kada sve nije normalno, ne može se očekivati da imamo državnike. Imamo praktikante koji kukaju, zapomažu, ponašaju se kao ostavljene djevojke ili dečko kojemu je netko preoteo curu. Iracionalno, histerično i nepromišljeno.

Privatno si to netko može dopustiti, ali političari to nikako ne smiju. Često se posljednjih dana sjetim poteza i poruka pokojnog Ivice Račana. Sada, četiri godine nakon njegove smrti i osam godina otkako je otišao s vlasti, njegova tadašnja neodlučnost za neke je hrabrost. Tadašnja bezidejnost u usporedbi sa sadašnjom izgleda kao vizionarstvo. Tadašnja odmjerenost u odnosu na sadašnju kao pravo državničko ponašanje.

Prisjećam se i pokušavam povući paralele između njega i Jadranke Kosor. Iako su dva svijeta, veže ih samo jedno - u teškim i ključnim trenucima vodili su ili vode Hrvatsku.

Sve ostalo su razlike. Račana je uz sve imao i HDZ koji je tada stajao iza svih većih prosvjeda ili ih organizirao. Jadranka Kosor ima sreću ili prednost što SDP niti organizira, a čini mi se da nije ni sposoban okupiti prosvjednike. IIi ih ne treba jer mislim da je njihova uloga i mjesto na Markovu trgu.

Račan je imao protiv sebe organiziranu ulicu koju je iz sjene kontrolirao HDZ, Kosor ima prosvjednike koje nitko ne organizira, a predvodi ih jednostavno bunt.

On je znao da mora nekada i ustuknuti kako bi smirio strasti, da mu je ponos nekad manje bitan. Zna li to premijerka i može li sada tako postupiti.

Veliki ljudi cijene se i mjere i po naizgled malim, ali važnim gestama i porukama. Račan je to znao i tako se ponašao. Jadranka Kosor još je daleko od toga. Mali korak za nju (od 50 metara), a velik za Hrvatsku bio bi kada bi za početak prešla s jedne na drugu stranu Markova trga. Kada bi shvatila da oporba nikada i nigdje ne hvali vlast, pa ako je netko politički napadne ne radi to zato što je žena, već političarka.

Račan je po svim ti odlikama bio državnik, a Jadranka Kosor za sada se ponaša samo kao praktikant u politici. Nažalost za nekoga s dugim stažem u politici.

>> Arhiva

Još brže do svakodnevnih vijesti prilagođenih tebi. PREUZMI novu Još lakše do najnovijih vijesti o poznatima. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju