Kangbashi je u mnogočemu zadovoljio arhitektonske 'hirove' - ima moderne poslovne tornjeve sa staklenim 'fasadama', impresivne administrativne centre, zgrade uprave, muzeje i kazališta. Ipak, u tom gradu gotovo nitko ne živi. Do sada je doselilo tek 20.000 ljudi. Kangbashi je bio san lokalnog sekretarijata Komunističke partije, grad koji je trebao biti 'spomenik blagostanju u zemlji'.
Na početku izgradnje u grad se slila prava 'poplava' investicija. Lokalna vlast je samo u prometnu mrežu uložila oko 310 milijuna dolara. Većina stanova koji sada zjape prazni je kupljena i prije nego su do kraja izgrađeni. Kupci su većinom bili Kinezi srednje klase, koji su uložili u svoj drugi ili treći stan, vjerujući kako su nekretnine sigurna investicija.
Biznismen Wang Pen je bio jedan od kupaca. Potrošio je životnu ušteđevinu na dvosobni stan kojemu je vrijednost samo od početka godine pala za 20 posto. 'Nisam imao jako puno novca kada sam kupio ovaj stan pa nije baš velik. Sada bih htio kupiti novi, malo veći', kaže Wang.
Kako u gradu nema industrije grad od početka 'prkosi' bilo kakvoj ekonomskoj logici. Gotovo nijedan biznis nije preseljen u njega. Ulice su uvijek prazne, nema gužvi na cestama. Ipak, projekti izgradnje u Kangbashiju idu dalje unatoč pomanjkanju zanimanja.
