U Staro Petrovo Selo iz ukrajinske su Poltave došle Olana i Viktorija s četvero djece. U selu su ih dočekali s dobrodošlicom i osnovnim potrepštinama.
"Imam dvoje djece i želim njima sve najbolje. Bojim se da mi suprug ne nastrada jer neću moći podići dvoje djece sama. Treba mi njegova pomoć jer bih voljela da djeca budu obrazovana i dobre osobe", rekla je Viktorija Simya.
Zabrinute su i za svoje majke koje su ostale u Ukrajini. Svaka informacija i svaka vijest iz njihove ratom pogođene domovine im je važna.
"Nema plana, najgore je što nema plana, što ne znaš što će se dogoditi. Moj plan je par tjedana ostati ovdje i onda se vratiti u mirnu Ukrajinu. To je moj plan, samo što ne znam kako će se to dogoditi", rekla je Olana.
Vraćaju se slike iz Domovinskog rata
Ukrajinka Galina Đurić već 26 godina živi u malom mjestu nedaleko od Starog Petrovog sela. Svu svoju rodbinu pozvala je k sebi, no oni ne žele napustiti Ukrajinu.
Danima se ukrajinska zajednica u Hrvatskoj nastoji organizirati i pružiti pomoć svojim sunarodnjacima. U Slavonskom Brodu ekipu Provjerenog dočekali su članovi ukrajinske zajednice koji u ovom gradu žive više od stotinu godina. Ipak, Ukrajinu i dalje smatraju svojom drugom domovinom.
"Meni je, kao autohtonom Ukrajincu, na ovim hrvatskim prostorima čast, a i jedna obaveza dati potporu Ukrajine u ovom teškom trenutku", rekao je Nikola.
Sve ovo što se događa u pradomovini teško im pada. Osobito jer su jedan rat već proživjeli u Slavonskom Brodu i to braneći ga. Sve ove strahote, kažu, proživljavaju po drugi put.
"Jedno vrijeme ti dođe da plačeš, drugo vrijeme si bijesan. Meni osobno se vraćaju slike Domovinskog rata. Ja sam svoju djecu i svoju suprugu odvezao na kolodvor. Oni su otišli u Njemačku, a ja sam se vratio i otišao u rat", ispričao je Nikola.
Prizori koje sada gleda iz Hrvatske, Galina je gledala uživo kada je ratne '95 prvi put ovdje došla.
"Razrušeni dimnjaci, razrušene kuće. Bilo je grozno. To neću nikada zaboraviti", prisjetila se.
Dok oni iščekuju svoju rodbinu, Viktorija Račok nema mira. Sin joj je u ratu, a u Ukrajini je i njezin sedmogodišnji unuk Bogdan.
"Nisam tri dana čula sina i onda mi se javio: 'Mama ne brini, ja sam dobro. Volim te!' To jako puno znači za mene", rekla je.
Ovaj rat za njih je zlo koje nema kraj
Viktorija Simya i Olana zahvalne su što iz Ukrajine otišle su žive i zdrave. Neko vrijeme će zasigurno ostati upravo u Slavoniji, zajedno sa svojom djecom. Nadaju se ipak što skorijem povratku kući.
"Jako je zahvalna Hrvatima i vidi se njihovo suosjećanje zato što su oni isto prošli rat i znaju, razumiju", rekla je Viktorija.
Oni koji su izbjegli, svjesni su da malo toga osobno mogu učiniti. Mogu se potruditi ostati smireni i nadati se da će tom ludilu što prije doći kraj.
"Daj Bože da to ne zna nitko kako je to kad ti živiš u neizvjesnosti", rekla je Simya.
Ovaj rat za Ukrajince je zlo kojemu ne znaju kraj. O tome svjedoče snimke koje svakodnevno dolaze iz Ukrajine. Neki od njih, nakon što su prije 30 proživjeli Domovinski, sada s njim ponovo moraju živjeti gledajući sudbine svojih sunarodnjaka.
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr