''Padala sam pa su me ljudi dizali'': Ekipa Provjerenog na granici s ljudima koji se bore za život

Svetlana je u poljski grad Przemyśl stigla s djedom, bakom, psom i sa svega nekoliko kovčega. Ukrcala se u vlak sa stotinama svojih sugrađana.
''Ispred ulaza u moju zgradu bio je tenk. Jako je strašno gledati kada prema tebi okreću automatske puške i spremaju se pucati. Jako je strašno kada si na korak od smrti. Zato smo odlučili žurno pobjeći'', ispričala je.

Put im je bio težak, gotovo tri dana su bili na nogama, bez sna i samo s nekoliko sendviča. Ostatak njezine obitelji u regiji je Donbas, u gradu Avdjijivka. ''I ondje je rat. Nemamo kako onamo otići. Ondje su samo suze i krv'', dodala je.

Granični prijelaz Dorohusk mjesto je gdje na dan autobusima u Poljsku uđe više tisuća izbjeglica iz Ukrajine. Među njima je i mnogo djece kojoj je rusko granatiranje prekinulo bezbrižno djetinjstvo. 10-godišnja djevojčica Milana s majkom je pobjegla u strahu za život, a na njezinu su licu tuga i briga za oca koji je ostao u Ukrajini.

''Ovo mijenja naš život. Tenkovi voze kao kod sebe doma. Zašto su došli k nama? Mi nismo išli k njima! Bili smo u vlastitom domu, imali smo posao, djeca su išla u školu, odlazili smo na godišnji, radovali smo se životu. Sve nam se izokrenulo u jednoj noći! Jednoj noći!'' ispričala je u suzama njezina majka.

Priča poput njihove je na stotine. ''Ostavili smo moja dva starija brata i tatu jer muškarci trenutačno ne smiju napuštati zemlju. Jako mi je teško, ali naš tata je rekao da je bolje za njega ako zna da smo mi na sigurnom. Ne znam kako im sada mogu pomoći. Jučer sam darovala krv i mislim da je to najmanja stvar koju sam mogla učiniti, ali... ne znam'', ispričala je ekipi Provjerenog 18- godišnja djevojka.

Prizorima koji slamaju srca ovdje se svjedoči svakodnevno. 82-godišnja Marija iz Lucka među onima je koji su morali napustiti svoj dom. ''Bilo je teško... Djeca su plakala i vrištala... Meni su 82 godine, bolesna sam, padala sam pa su me ljudi dizali. Došla sam danas i čekam snahu s djecom. Bježimo zato što pucaju. Želimo ostati živi i zato bježimo'', rekla je Marija.

Dok čekaju na graničnom prijelazu, djeca ovdje crtaju, igraju se, a ozlijedi li se pritom netko, odmah reagira liječnik. Njega je osigurala humanitarna organizacija čiji članovi čekaju na štandu s vodom i osnovnim namirnicama. Volonteri u Poljskoj, kako kažu, dobro razumiju situaciju u Ukrajini.

''I mi smo također bili napadnuti s ruske strane prije 82 godine. Tako da mislim da možemo razumjeti što oni osjećaju i koliko se snažno žele boriti kako bi obranili svoju slobodu'', ispričao je jedan od volontera.

Pročitajte i ovo Ne žele se boriti Rusi masovno bježe iz zemlje, neki imali neugodne situacije na aerodromu: ''Srećom, izbrisao sam sve razgovore o mom protivljenju ratu...''

Pročitajte i ovo DOGOVOR POSTIGNUT, RAT JOŠ TRAJE Dogovorena uspostava humanitarnih koridora, na ukrajinske gradove i dalje padaju bombe

Scene humanosti i solidarnosti s Ukrajinom vide se i u prihvatnom centru uz granicu. Ondje su došli i muž i žena iz Poljske kako bi ponudili pomoć. ''Željeli bismo im pomoći i odvesti ih u Varšavu i pobrinuti se da su na sigurnom i da im pomognemo osnovati novi život'', rekli su i dodali kako je njihovu pomoć prihvatilo troje ljudi.

Iako ih u Poljskoj čeka topli obrok, prihvatni centar i mnogi građani spremni pomoći, većina njih u Ukrajini je ostavila svoje obitelji, muževe i sinove koji se ostaju boriti.

''Rusija želi Ukrajinu baciti na koljena. Mi volimo ruski narod, ali ne volimo genocid. Volimo svoju zemlju i želimo svoju slobodu'', kažu.

Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno

Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr