Odzvonilo je još jednoj školskoj godini, a oni jedva dočekali.
''Ova godina je bila očajna! Zato što je sve bilo online, mučili smo se'', komentiraju Loren, Eni i Aleks iz Pule.
Pa je unatoč epidemiološkim mjerama valjalo i proslaviti. I to tako da je čak šest zagrebačkih školaraca završilo u Klaićevoj bolnici zbog trovanja alkoholom. Glavobolju od mamurluka zamijenila je ona možda čak i jača, oko upisa u srednje škole. A tu glava boli sve. I učenike, i roditelje, i profesore jer uz poplavu odlikaša kojoj svjedočimo i ove godine, crtu za upis teško je podvući.
''Imamo 60 ili 70 posto odlikaša. Tu naprosto nešto ne štima'', komentirao je za Provjereno Maji Medaković v.d. ravnatelj Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje, Vinko Filipović.
''Neke te ocjene definitivno nisu pravi odraz znanja'', izjavio je Nikola Smitrović, ravnatelj XV. gimanzije, dok je ravnatelj Osnovne škole Jure Kaštelana, Krešimir Supanc u Zagrebu komentirao također da ''to nije realno''.
Jesu li nam djeca s godinama pametnija i uspješnija ili je riječ o fenomenu neke druge vrste?
''Sigurno je jedno, nemamo sve pametnije učenike iz godine u godinu'', rekao je Boris Jokić.
Od ocjena, zaključivanja, ali i očekivanja ovim se osmašicama itekako vrti u glavi. Odlične učenice i unatoč tome u strahu hoće li upisati srednju koju žele.
''Strah hoću uspjeti hoće li možda neko imati više bodova, možda neću uspjet ući'', komentirala je Mia.
''Svi većinom imaju 5.0 prosjeke i svi sad za gimnazije žele'', govori Amna.
I nisu to samo puste priče i izlike. To su činjenice. Tri od četiri učenika osnovnih škola u gradu Zagrebu su odlikaši od čega skoro pa polovica oni s prosjekom 5,0.
''Mi smo superpametan grad onda'', govori Krešimir Supanc.
Sarkastično i u šali zaključuje Krešimir Supanc, ravnatelj osnovne škole Jure Kaštelana. Nisu superpametan, ali su super primjer onoga što se u hrvatskom školstvu događa posljednjih godina - poplavi odlikaša. A lani se dogodio pravi plimni val.
''Da, ocjene su bile više, a gledajte, bio je potres, bila je korona, bio je naravno uobičajen pritisak roditelja i to vam je sve skupa tako završilo'', objašnjava.
Dijelile su se ocjene šakom i kapom, kažu cure. I dok ih je to u početku veselilo, sada na cijelu priču gledaju drugačije.
''Pa osobno mi nije baš pravedno zato što npr. znam puno osoba koje imaju pet iz kemije npr., a osobno znam puno više od njih i onda me malo živcira to što će oni moć upisat nešto što žele, a ja isto to što želim ne bi baš mogla ili bi teško progurala i nekako malo je frustrirajuće'', navodi Amna.
Posebno ako se uzme u obzir da će im zbog koronaefekta na zaključne ocjene trebati oko 1,2 boda više nego godinu prije. Da su zaključne ocjene roditeljima rijetko kad dovoljno dobre on se, kaže nikada neće naviknuti.
''Mi smo imali jednu situaciju već u trećem razredu gdje je dijete dobilo iz jednog predmeta dovoljnu ocjenu. Dijete je to na sljedećem satu to ispravilo i dobilo odličan uspjeh, no međutim roditelji su inzistirali da se ta ocjena izbriše iz e-imenika što naravno nije dozvoljeno'', izjavio je Supanc.
Pa su roditelji školu prijavili Agenciji za odgoj i obrazovanje. To je samo jedan, možda ekstremniji primjer, očito ustaljene prakse.
''Činjenica jest da je u hrvatskim obiteljima obrazovanje važno, ljudima je važno obrazovanje i to je razlog zbog kojeg rade pritisak, ali rade ga zbog u potpunosti krive stvari, a to je zaključna ocjena'', rekao je Jokić.
Krešimir Supanc rekao je da roditelji rade pritisak da se vrlo dobre ocjene ispravljaju. ''Mislim, ja ne vidim smisao vrlo dobru ocjenu ispravljati. Dakle, zašto bi svi morali biti izvrsni u svemu.''
Izvrsni možda i ne, ali im ocjene očito moraju biti takve. U prilog ovome idu i podaci Ministarstva znanosti i obrazovanja. U posljednjih osam godina prosječna ocjena učenika u osnovnim školama porasla je za 4,67 posto. Onih s ocjenom 5,0 čak je za trećinu više, 34,55 posto, a samo u gradu Zagrebu dvostruko više, 56,92 posto, nego prije osam godina.
Pa tako ispada da su starije generacije imale manje za učiti, ali su po ocjenama bili lošiji đaci. Sada važemo školske torbe, žalimo se na količinu gradiva i kukamo kako su nam djeca opterećena, a ocjene nikada bolje. Pa tko je tu lud?
''Meni se diže kosa na glavi kad čujem da su djeca preopterećena. Kada radite nešto što volite, kada opteretite stvarima koje su njima relevantna i zanimljiva, niti jedno dijete vam neće reći da je preopterećeno, štoviše radit će na tome predano. Bit će motivirani za taj rad. Preopterećenost dolazi kada besmislene stvari djecu tjerate u trenutku i starije ljude da rade'', objasnio je Boris Jokić.
Jokić kaže, razina znanja kroz godine se zapravo nije puno mijenjala iako su ocjene otišle gore.
''Činjenica da se ocjene mijenjaju govore o tome da bi nešto trebalo i učiniti vezano za objektivnost ocjenjivanja i vrednovanje u školama, za pravednost, valjanost'', dodaje.
Pa su u zagrebačkoj 15. gimnaziji, popularnom MIOC-u, prije šest godina stvar uzeli u svoje ruke.
''Mi smo imali velikih problema kako upisati učenike u našu školu imali smo 208 mjesta međutim zbog ocjena koje učenici donose iz osnovnih škola mi bi morali upisati oko 250, 260 učenika u prvi razred'', objasnio je Nikola Dmitrović, ravnatelj XV. gimanzije.
Što je značilo, kaže ravnatelj Dmitrović, da su u razredima imali i po 36 učenika. No onda su prije šest godina uveli ono što se kolokvijalno naziva prijemni ispit, a zapravo je provjera znanja koja donosi do 5 dodatnih bodova pri upisu.
''Mi smo došli do toga da oko 30-tak, 35 učenika s 5.0 ne upiše XV. gimnaziju, a 30 do 35 učenika koji nisu imali 5.0 uspiju upisati XV. gimnaziju znači uspiju kompenzirati taj neki trenutak slabosti iz nekog predmeta koji nije njima toliko bitan'', govori.
I time su riješili svoje probleme s ocjenama i upisnim kvotama. Ali na inicijalnom se ispitu koji provode svake godine na samom početku nastave uvijek pokaže problem znanja ili bolje reći neznanja koje se krije iza ocjena.
''Vidjeli bi da postoje učenici koji su imali sve točno riješeno i učenici koji skoro ništa nisu riješili, a svi su oni došli s 5.0'', objasnio je.
''Konkretno, na državnoj maturi odličnom ocjenom položi svega desetak ili čak i manje posto učenika tako da je neprirodno da ne znam u osmom razredu samo četiri godine ranije imamo 60 ili 70 posto odlikaša. Tu naprosto nešto ne štima'', komentirao je Filipović.
Kakvo je zapravo znanje hrvatskih osnovaca uskoro će se provjeravati i na razini države.
''Nacionalni ispiti od iduće godine idu. u 5. mjesecu iduće godine učenici osmih razreda polagat će hrvatski, matematiku, fiziku, kemiju i biologiju, a u listopadu 2022. učenici 5. razreda, tj. oni koji će u rujnu upisati 4. razred polagat će hrvatski, matematiku i prirodu i društvo'', izjavio je Filipović.
Obuhvatit će 80 škola iz cijele zemlje, ukupno 10% svih učenika i kažu nam u Nacionalnom cetru za vanjsko vrednovanje obrazovanja neće služiti kao prijemni ispit za srednje škole. Barem ne još.
''Cilj je nacionalnih ispita da uvedemo određene standarde koji će dati pokazatelje i smjernice u razinu postignuća naših učenika što može biti dobar temelj za iduće korake što vode do možda i male mature'', govori.
No to, kaže Boris Jokić, možda i nije najbolji izbor. ''Ne postoji niti jedan ispitni centar koji bi osmislio jedan ispit koji bi odgovarao i ispitivao i bio dovoljno osjetljiv i pouzdan, objektivan da ispita cijelu populaciju.''
Umjesto toga predlaže takozvani hibridni model vrednovanja.
''Kombinirati školsko ocjenjivanje s vanjskim ispitivanjem i to na način da tijekom školovanja dakle od pet do osam razreda nastavnici mogu primijeniti vanjske, određene ispite koji su konstruirani u ispitnom centru, primijeniti to na vlastitim učenicima, dobiti povratnu informaciju gdje je pojedini učenik u odnosu na druge, što je dobro, što nije'', objašnjava Jokić.
I s obzirom na to raditi s učenikom, ispraviti ono u čemu nije dobar. Popraviti znanje dok se to još može. I to činiti svake godine, a ne samo na kraju osmog razreda kada osim statističkog podatka u nekom almanahu od cijele priče učenik nema nikakve koristi. Za sve ovo i sam se zalagao u reformi obrazovanja prije pet godina.
''Kada me ljudi pitaju što je najbolje od te reforme, najbolje je upravo to. Kada bi to nastavnik dobio, ja sam gotovo siguran da bi hrvatska škola unaprijedila se 15 do 20 godina unaprijed'', naglašava.
Dok se to ne dogodi, čini se da ćemo i dalje uzlaznom putanjom. Barem što se ocjena i ambicija tiče. Jer već godinama pada interes za strukovna zanimanja, ali zato svi žele biti gimnazijalci. Gdje nas to na kraju dovede, kaže ravnatelj Supanc, za jedno je društvo vrlo poražavajuće.
''Dakle, imate djecu koja su završila srednjoškolsko obrazovanje gimnazijsko, koja ustvari nemaju struku, nemaju završen fakultet i ja ne znam šta uopće rade u životu'', navodi Supanc.
A htjeli su samo bolju zaključnu ocjenu, da se mogu upisati u bolju školu, imati bolje prilike u životu. Na kraju krajeva sretnije i zadovoljnije roditelje. Jer tako to ide, zar ne? Kada smo se zapravo uvjerili da je ocjena važnija od znanja, da se za nju uči? Dali si za pravo da znamo bolje od učitelja, da je normalno da u razredu od 20 učenika bude čak 15 odlikaša?
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr