Borba njezinih roditelja počela je kad je imala devet godina, s 14 agonija je za nju još trajala, skupila je hrabrosti i sama se obratila pravobraniteljici. Strašne su stvarne priče dok se sustav istovremeno razbacuje frazom "radom u najboljem interesu djece".
"Najviše sam bila tužna, ne znam jesam li ikad i hoću li više ikad plakati kao što sam tada, pogotovo u tim godinama ka se dijete razvija i pokušava nešto reći i onda ga se ne sluša, to nije zdravo za dijete", kazala je Mihaela koja je reporterki emisije Provjereno Danki Derifaj pružila dragocjeni uvid u dječju perspektivu dugogodišnje borbe za skrbništvo. Zbog njezinih bližnjih zamolila je da joj se zaštiti identitet.
Mihaela je kod vještaka prvi put bila s devet ili 10 godina, kaže, i sve je trajalo tri ili četiri godine prije nego je sama poslala poruku dežurnoj pravobraniteljici. "Poslala sam mail i rekla sam joj, onako, nisam imala što reći nego onako kao dijete, hajde,molim vas, pomozite mi", opisuje Mihaela.
Dugogodišnje mrcvarenje sustava prolazi stotine djece, koja čekaju da Zavod za socijalnu skrb i sudovi odluče gdje im je dom. Stručna vještačenja su joj bila posebno mučna, kaže Mihaela.
Umjesto da institucije pomognu Mihaeli one su je dugogodišnjim razvlačenjem slučaja skrbništva dodatno traumatizirale.
"Apsolutno, po meni je to institucionalno nasilje nad djecom, po meni je jer vi možete dijete i neposredno zlostavljati naravno, a možete i posredno, na način da je ono izloženo 10 godina svog života institucijama i provest život pod stresom i jednog i drugog roditelja koji su u tim procesima, koji su konstantno u tim procesima. Kad su institucije konstantno uvučene u obiteljski život naravno da to nije zdravo okruženje i utječe na psihofizički razvoj tog djeteta, negativno", opisala je odvjetnica Una Zečević Šeparović.
Među djecom koja trpe institucionalno nasilje je i dijete Severine Vučković, koje 11 godina čeka da sud odluči gdje mu je dom. Posljednja presuda Vrhovnog suda koja vraća spor na početak izazvala je burnu reakciju javnosti.
"Iza svakog tog suđenja koje traje daleko duže nego što bi trebalo, možda čak i jedno desetljeće, iza svake proceduralne pogreške stoji neko vrlo konkretno dijete, neka konkretna kći, neki konkretan sin koji umjesto da provodi vrijeme u onim najboljim okolnostima koje mu zakon može osigurati i sustav pravosudni koji bi ga trebao suportirati umjesto da ga kažnjava i zlostavlja, provodi zapravo u saslušanjima, u vještačenjima, u pravnim procedurama zbog kojih dolazi do najraznorodnijih posljedica koje su prije svega najpogubnije za djecu", rekla je Dorotea Šušak iz Centra za ženske studije.
Ženska mreža ukazala je na licemjerje odredbi "žurno" i "u najboljem interesu djeteta", kojima Obiteljski zakon nalaže rješavanje situacije kad se roditelji ne mogu dogovoriti. Na dugoročnost postupaka žale se i sami roditelji.
"Godišnje imamo 300-tinjak pritužbi roditelja koji se između ostalog žale i na dugotrajnost sudskih postupaka, žale se naravno i na sadržaj vještačenja i na način na koji se provodi postupak, ali žale se i na dugotrajnost postupaka i nažalost svjedočimo da ti postupci zaista traju predugo. Hitnost i žurnost je predviđena u svim konvencijama, ali isto tako i u našem Obiteljskom zakonu", rekla je Helenca Pirnat Dragičević, pravobraniteljica za djecu.
Odvjetnica Zečević Šeparović ističe kako se rasprave ne zakazuju dovoljno često, a neki suci dozvoljavaju manipulacije jedne strane.
"Definitivno, mislim da se tu premalo gleda dijete, a više se gledaju stranke koje su u postupku zapravo oko tog djeteta", rekla je.
Mihaela potvrđuje da su i u njezinom slučaju hitnost i žurnost mrtva slova na papiru.
"Hrpu, hrpu stvari se dogodilo koje su se mogle tako lako prevenirati, tako lagano, smatram što su institucije napravile meni, da su napravile totalni kaos, sve se to moglo izbjeći", ističe Mihaela.
Rasprave su zakazane u prosjeku jednom godišnje. Županijski sud vrati predmet na ponovni postupak i tako u krug.
Neopravdani izostanci sudaca dan prije ili na dan ročišta.
Provjereno je provelo anketu roditelja na temu dugoročnosti sporova oko skrbništva. Od 362 odgovora njih gotovo 69 posto je nezadovoljno radom suda, a 72 posto Zavodom za socijalni rad. Većina kaže da sporove vodi dvije, tri pa čak i više od 10 godina. U mnogima je u braku bilo nasilja koje, kažu ispitanici, institucije ne prepoznaju, a sustav ih zove visoko konfliktnim.
Iz Zavoda za socijalnu skrb su odgovorili da uočavaju neujednačenost i različitost u postupanjima, ali ih pravdaju time da je Zavod za socijalnu skrb oformljen tek prije godinu dana. Iz Ministarstva pravosuđa i uprave kažu da su u proteklih pet godina zaprimili 15.076 parničnih predmeta u vezi roditeljske skrbi, ostvarivanju osobnih odnosa ili uzdržavanja djeteta. Od ukupno riješenih 14.078 predmeta 70 posto je riješeno u godinu dana. Najdulji spor je trajao više od 23 godine.
"Mi smo imali jednu izjavu koja kaže da za ovaj konkretan slučaj koji je povod svima u medijima, dakle slučaj Severine Vučković da neki od njih naprosto nemaju rješenja, da sustav nema rješenja za takav slučaj. Ako sustav nema rješenja, onda nitko ne može imati rješenje, apsolutno je sramota da tako nešto izrazite. Lijepo je čuti podršku od Ministarstva i ono prepoznaje probleme, ali mi smo ti koji prepoznajemo, sugeriramo korekcije, a oni su ti koji bi to trebali djelatno napraviti. Samo suosjećanje, sama suha empatija bez proceduralne promjene neće značiti ništa", rekla je Šušak.
Umjesto djelovanja proteklih dana javnost je svjedočila prepucavanju predsjednika Vrhovnog suda koji je za Severinu rekao da nije nemoćna ženica, a na njegovu neprimjerenu izjavu uslijedilo je zgražanje ministra pravosuđa nad dugoročnosti sudskog postupka za skrbništvo. Niti jedna strana ne djeluje kao da je svjesna djece iza takvih sporova.
"Kako se institucije ponašaju iz mog slučaja i drugih, mislim da ne rade u najboljem interesu djeteta jer da slušaju dijete znali bi što treba napraviti, dijete će vam sve reći, dijete neće lagati kod koga je njemu bolje, dijete zna gdje želi biti i ima svoje razloge, samo smatram da neka djeca u bilo kojoj dobi nekad se ne znaju točno izraziti, neke stvari se izvuku iz konteksta, zato treba dublji razgovor i napraviti da se osjeća sigurno, a ne da je između dvije vatre konstantno", kaže Mihaela.
"Mi imamo neke slučajeve u kojima sud donese odluku s kim će djeca živjeti , kod kojeg roditelja i kako će koga viđati, a onda drugi dan odmah drugi roditelj podnese tužbu i kaže da su se dogodile promijenjene okolnosti iako nisu. Naše sudstvo dopušta da se to tako događa jer onda on dobije nekog drugog suca pa onda jedno ročište, drugo ročište i slično", opisuje psihologinja Anita Lauri Koralija.
Iz Hrvatske udruge sudaca priznaju problem i kažu da nisu svi specijalizirani za obiteljske sporove, već samo neki suci na prvostupanjskim sudovima. Kad krenu žalbe na te presude, predmeti idu svima.
"Ako uvodimo specijalizaciju sudaca na prvom stupnju, dakle tražimo da to budu suci koji su posebno educirani za tu materiju, onda takva specijalizacija treba slijediti i na drugom stupnju koji će po žalbama postupati na te iste odluke… Ako to ne prati jedno drugo", rekla je Ivana Bilušić iz Hrvatske udruge sudaca.
Uz nedovoljnu edukaciju sudaca za obiteljske predmete, iz udruge sudaca napominju i drugi problem. Godišnje im, kažu, stiže milijun i 200.000 spisa, a njih ima oko 1600, dakle, u prosjeku, svaki sudac godišnje rješava oko 800 predmeta. Priznaju - naravno da kasne.
Sporo donošenje odluka, mogućnost žalbe unedogled.
Beskonačno odgađanje parnice ukoliko se druga strana ne pojavi, a ne pojavi se.
Sporo, izjednačavanje žrtve s nasilnikom, vraćanje više puta po žalbi zbog proceduralnih pogrešaka.
U anketi Provjerenog stotine i stotine komentara ukazuju na duboko nerazumijevanje institucija problema koje bi trebali pomoći riješiti. Podaci kojima raspolaže pravobraniteljica za potječu čak iz 2010. godine.
"Prema podacima iz literature, oko 30% odraslih danas ima tzv., ajmo reći razvode se na težak način, a od tih 30%, 8-12% ih ostaje živjeti u trajnom sukobu, što znači da oni nikada ne mogu postići dogovor u pogledu ostvarivanja roditeljske skrbi", rekla je pravobraniteljica.
Podaci su zastarjeli baš kao i ime priručnika u kojem su izdani. Djeca i konfliktni razvodi. Upravo termin koji je prema riječima sugovornica emisije Provjereno jedan od korijena problema.
"Mi još uvijek imamo svijest da je nasilje ako netko nekoga nogom isprebija na podu. Nasilje je puno raširenije, dakle to što je možda prije 15 godina jedino bilo nasilje, a psihološko nasilje, verbalno, ekonomsko i institucionalno nasilje nije bio pojam koji je bio prepoznat, to ne znači da je to sada tako", kaže odvjetnica Zečević Šeparović.
Na sudovima obiteljski odjeli već postoje, postoje znanja i alati kojima se djeci treba pomoći, postoje i zakoni i konvencije koje im tu pomoć jamče. U stvarnosti dok se roditelji ne mogu dogovoriti, dok se stručnjaci educiraju, a sudovi se ponašaju kao da se radi o vrećama krumpira u tišini pati tisuće djece. I čekaju da na njihov vapaj pomozite netko čuje.
"Slušajte djecu, slušajte djecu i dajte roditeljima da budu roditelji, ali dajte djeci da budu djeca. Ne trebaju stajati između dvije vatre, to ne treba biti igra dva ega, tu je dobrobit djeteta, ono će jednog dana biti odrasla osoba i može odlučiti želi li vas ikad više vidjeti ili ne želi. To je dugoročno, to nije samo devet, 10 godina, to ostaje s djetetom do kraja života", poručuje Mihaela.
Mihaelina poruka upućena je i roditeljima i sustavu. Kad se već prvi ne mogu dogovoriti, preklinje sustav da ne pogoršava. Časni sude, jeste li je čuli?!
Provjereno gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a propuštenu emisiju pogledajte besplatno na novatv.hr