Da je nasilje svakodnevnica brojne djece, unatoč formalno propisanim preventivnim aktivnostima i mjerama, dobro zna dječja pravobraniteljica Helenca Pirnat Dragičević, a Jelena Perak, koordinatorica školskih preventivnih programa Foruma za slobodu odgoja (FSO), upozorava kako ne možemo od djece i mladih očekivati da se ponašaju drugačije ako im nismo pokazali kako.
''Ključan problem vršnjačkog nasilja je društvena tolerancija i pasivnost u adekvatnoj reakciji na neprimjerena ponašanja, i to ne samo djece i mladih, već i ostalih članova društva što se može vidjeti i na primjeru predsjednika Republike Hrvatske i premijera, ali i velike većine političara koji koriste agresivnu, uvredljivu i nasilnu komunikaciju'', upozorila je Perak za DNEVNIK.HR.
U odgojno-obrazovnom sustavu svakako postoji svjesnost o potrebi suzbijanja i sprečavanja vršnjačkog nasilja, smatra Pirnat Dragičević, međutim, upozorava da je ''propisivanje i poduzimanje mjera nerijetko formalne prirode, bez stvarnih učinaka u praksi'': ''Zato je važno da se, osim zadovoljenja zakonske forme i procedure, u svim aktivnostima na suzbijanju vršnjačkoga nasilja neizostavno vodi računa o najboljem interesu svih učenika i svakog pojedinog djeteta''.
Iz Ministarstva znanosti i obrazovanja za DNEVNIK.hr ističu da ''kontinuirano prate i unaprjeđuje aktivnosti vezane uz prevenciju vršnjačkog nasilja i prevenciju rizičnih ponašanja''. Uz podsjetnik na to što se sve može na tu temu pronaći na njihovim internetskim stranicama dodaju da su tijekom prošle godine za provedbu preventivnih aktivnosti osigurali 3.536.317,15 kuna, a u ovoj za financiranje preventivnih aktivnosti u osnovnim i srednjim školama 4.300.000 kuna.
Ministarstvo znanosti i obrazovanja, istaknuli su, ''osigurava podršku organizacijama civilnog društva tijekom pripreme za financiranje preventivnih aktivnosti vezanih uz zahtjeve za financiranje iz europskih izvora financiranja i tijekom njihove implementacije u slučaju da su odobreni za financiranje. Tijekom 2021. Tim za psihološke krizne intervencije u sustavu odgoja i obrazovanja Ministarstva znanosti i obrazovanja osigurao je psihosocijalnu potporu u 51 kriznoj situaciji. Individualna potpora/pomoć osigurava se u suradnji s nadležnim institucijama po modelu diskrecijskog personaliziranog pristupa u suradnji/na zahtjev odgojno-obrazovne ustanove. Što se tiče preventivnih programa, oni se provode u školskom okruženju i sastoje se od tzv. univerzalnih preventivnih aktivnosti i specifičnih preventivne aktivnosti vezanih uz potrebe konkretne društvene/školske sredine (prevencija vršnjačkog nasilja, prevencija cyberbullying-a, prevencija seksualnog zlostavljanja ili uznemiravanja… )''.
Nedovoljno se ulaže u edukaciju odgojno-obrazovnih radnika
''Ono što nedostaje jest sustavno praćenje provedbe preventivnih programa u školama, a ne postoje ni pokazatelji njihove uspješnosti. Nedovoljno se ulaže u edukaciju odgojno-obrazovnih radnika, većina škola nema dovoljan broj članova stručne službe i to poglavito psihologa, niti se u praksi njeguje ''pristup cijele škole'' što podrazumijeva da se dobro mentalno zdravlje učenika, ali i odgojno-obrazovnih radnika, postavi kao prioritet'', ističe Perak uz napomenu da je potrebno uvođenje tema mentalnog zdravlja, razvoja socio-emocionalnih kompetencija, nenasilne komunikacije i mirnog rješavanja sukoba u školske kurikulume i školske preventivne programe.
''Pokazalo se da je u školama, u kojima je uvedena vršnjačka i školska medijacija ili kao preventivni program ili kao izvannastavna aktivnost, ozračje puno bolje, učenici imaju prilike razvijati svoje socijalne vještine, uče da postoji i drugačiji način rješavanja njihovih konflikata, sami preuzimaju odgovornost za njihove bolje odnose te razvijaju empatiju, suosjećanje, komunikacijske vještine što direktno utječe na njihovo pozitivno zdravlje, socio-emocionalne kompetencije, bolje odnose i bolji akademski uspjeh'', ističe Perak.
Neke škole ignoriraju vršnjačko nasilje
No, kako za DNEVNIK.hr upozorava Pirnat Dragičević, ima i onih škola koje ignoriraju vršnjačko nasilje, ''najčešće zato da ne bi narušile sliku ''uspješne institucije'' koju njeguju u svojoj sredini''.
Pojedine na vršnjačko nasilje reagiraju samo administrativnim mjerama, koje su utemeljene na propisima, no u fokusu nemaju djecu ni njihov sveobuhvatni interes, već uglavnom zadovoljenje forme: ''U takve reakcije spadaju i škole koje odbijaju odgovornost za postupanje u slučajevima kada se vršnjačko nasilje među učenicima dogodilo izvan prostora škole, izvan vremena trajanja nastave ili online. Najuspješnije su one škole koje s razumijevanjem primjenjuju propise koji proizlaze iz uloge škole u društvu, poznaju odgovornosti institucije te odgovornosti pojedinih stručnjaka, koje prilikom postupanja vode računa o najboljim interesima sve uključene djece te o interesima cjelokupne vršnjačke zajednice. Takve škole u pravilu imaju i dobru suradnju s roditeljima te sa širom zajednicom''.
''Nije dovoljno samo reagirati na nasilje, već je važno prevenirati ga i smjestiti u širi kontekst. Važno je raditi na cjelovitom školskom pristupu koji se sastoji od različitih nužno povezanih komponenti - školske politike i klime, međusobnih odnosa, suradnje s roditeljima i lokalnom zajednicom. Uz to, potrebno je osigurati uvjete u kojima se djeca i mladi osjećaju sigurno i zaštićeno kako bi mogli razvijati socijalne i emocionalne vještine. Koliko dajemo prostora djeci i mladima da se njihov glas čuje, koliko uzimamo u obzir njihovu perspektivu, koliko sami pristupamo njima s predrasudama i koliko ih učimo alternativnim ponašanjima'', objasnila je Perak.
Naša djeca su produkt nas odraslih
''Važno je razumjeti da su teme vršnjačkog nasilja kao i teme dobrog mentalnog zdravlja teme koje zahtijevaju vrijeme i kontinuitet, kao i međusobno povezivanje svih institucija i tijela kako bi se problem smanjio. Suradnja između škola i centara za socijalnu skrb je slaba, suradnja između škola i roditelja je slaba, dobro mentalno zdravlje djece i mladih nije prioritet'', istaknula je Perak podsjetivši da je vršnjačko nasilje simptom i posljedica nedovoljnog ulaganja i neprepoznatosti važnosti kontinuiranog rada na mentalnom zdravlju djece i mladih.
Svakako je važno osnažiti sve preventivne aktivnosti u radu s djecom, roditeljima i učiteljima, dvojbe nema ni Pirnat Dragičević te poručuje: ''Nemojmo zaboraviti da nam je cjelokupno društvo puno nasilja i atmosfere netolerancije odraslih osoba, na što država uglavnom ne reagira ili reagira preblago. Naša djeca su produkt nas odraslih, a ni najkvalitetniji programi prevencije za djecu neće dovesti do rezultata ako djeca odrastaju u ozračju koje ignorira ili potiče nasilje i netoleranciju u bilo kojem segmentu života i prema bilo kojoj osobi ili grupama u društvu''.