Imenice se tvore svim tvorbenim načinima, a najplodnija je sufiksalna tvorba. To znači da se osnovi riječi dodaje sufiks ili tvorbeni nastavak. Tvorba mjesnih imenica nije izuzetak, no katkad se možemo naći u nedoumici jer u jeziku postoje dva ili čak i više oblika iste riječi.
Pekara, pekarna ili pekarnica
Takva je situacija i s imenicama pekara, pekarna i pekarnica. Osnova je ista, a dodani su joj različiti nastavci: -ara, -arna i -arnica. Ipak, nije svejedno koji ćemo upotrijebiti u kojem slučaju jer oni ne znače isto.
Sufiks -ara označava mjesto (tvornicu, zgradu) u kojoj se proizvodi ili prerađuje ono što označava imenica kojoj se dodaje. Dakle, tvornicu u kojoj se proizvodi kruh nazivamo pekara, dok je primjerice prostor na kojemu se uzgaja cvijeće cvjećara.
S druge strane, postoje prodavaonice i prostorije u kojima se obavlja određena djelatnost, a one se pak tvore sufiksom -arnica. Tako ćemo kruh i ostale pekarske proizvode kupiti u pekarnici, a po cvijeće moramo otići u cvjećarnicu.
Tu je i treći oblik – pekarna. Sufiks -arna znači isto što i -arnica, mjesto na kojem se što proizvodi i prodavaonicu, no normativna prednost daje se dužem obliku. Umjesto pekarna i cvjećarna bolje je upotrijebiti imenice pekarnica i cvjećarnica.
Čekaona ili čekaonica
Što je pak s -onama i -onicama? Čekamo li u čekaoni ili čekaonici? Kupamo li se u kupaoni ili kupaonici, učimo u učioni ili učionici?
Oba nastavka znače isto – prostoriju ili zgradu u kojoj se obavlja glagolska radnja. U standardnom jeziku prednost se daje imenicama tvorenima plodnim sufiksom -onica. Prema tome, bolje bi bilo upotrebljavati duže oblike: blagovaonica, čekaonica, kaznionica, kupaonica, prodavaonica, radionica, svlačionica, štedionica, učionica…
Od tih se oblika također tvore i pridjevi na -čki: čekaonički, prodavaonički i učionički, dok pridjeve čekaonski, prodavaonski i učionski nećemo upotrebljavati. U nekim su slučajevima moguća oba oblika i pitanje je koji će od njih s vremenom prevagnuti, no normativna prednost daje se onima koji su nastali od dužih oblika imenica i podudaraju se s cijelom skupinom: kupaonički (ne kupaonski) i blagovaonički (ne blagovaonski).
Parking ili parkiralište
Hoćemo li reći parking ili parkiralište – još je jedna česta dvojba. Imenica parking preuzeta je iz engleskoga jezika, što je očito po sufiksu -ing, a ima dva značenja: prostor uređen za parkiranje većeg broja vozila i sam čin parkiranja.
U jeziku postoji pravilo da ako već i preuzimamo stranu riječ, posuđujemo samo osnovni oblik, dok nove riječi tvorimo po vlastitim pravilima. Osnovni oblik riječi u ovom je slučaju park, a od njega su nastale nove riječi parkirati, parkiranje, parkirni, parkiralište i novija tvorenica parkomat.
Tvorba našim sufiksima od stranih riječi zapravo je vrlo česta i uobičajena, a tako dobivene riječi stilski su neutralne. Mjesna imenica parkiralište nastala je dodavanjem sufiksa -lište glagolskoj osnovi parkira- i tako se uklapa u čitavu skupinu riječi kojima se označava kakvo mjesto: biralište, gradilište, igralište, lječilište, ljetovalište…
Još jedan argument koji ide u prilog imenici parkiralište jest to što se od nje može tvoriti pridjev parkirališni, dok od imenice parking ne nastaje parkinški. Dakle, iako je parking kraći i češći u svakodnevnom govoru, prednost se daje standardnom obliku riječi parkiralište.
Radi jezične ekonomičnosti govornici češće upotrebljavaju kraće oblike nekih riječi. U svakodnevnom razgovoru i neformalnim situacijama to je sasvim u redu, no kada govorimo i pišemo standardnim jezikom, trebamo se držati određenih pravila i preporuka. Tako ćemo pekarske proizvode kupovati u pekarnici, čekati u čekaonici i parkirati na parkiralištu.