Pričati, govoriti i razgovarati
"Svi pričaju o haljini koju je poznata pjevačica odjenula za koncert", "Otkriveno o čemu su Putin i Kim pričali satima", "Pričali smo s vratarskom HNL senzacijom" – samo su neki od naslova koje često možemo pročitati na domaćim portalima, čuti na radiju ili televiziji, ali i u drugim primjerima službene komunikacije u kojima rabimo hrvatski standardni jezik. Premda ih mnogi tako doživljavaju, glagoli pričati i govoriti nisu sinonimi, odnosno imaju značenjsku razliku. Glagol pričati znači pripovijedati, usmeno opisivati neki događaj ili priču. Najčešće jedna osoba priča, a druge je slušaju. Stoga će primjer "svi pričaju o haljini" biti točniji ako kažemo da "svi govore o haljini".
Govoriti znači izražavati se govorom, to jest usmeno iznositi jezični sadržaj. Netko dobro govori engleski jezik (a ne priča engleski).
Kada dvije osobe međusobno govore, reći ćemo da razgovaraju, opet ne pričaju. Tako su Putin i Kim razgovarali satima, a novinar je razgovarao s vratarskom HNL senzacijom.
Desiti i dogoditi
Premda u ovome primjeru glagoli imaju isto značenje, samo jedan pripada hrvatskome standardnom jeziku – dogoditi se. Desiti se možemo upotrebljavati u neslužbenoj komunikaciji, možemo ga zateći i u književnosti (Cesarić – mogla bi još desiti nam se ljubav), ali u prilikama u kojima rabimo standard ipak će doći u obzir samo dogoditi se. Isto vrijedi i za nesvršene oblike glagola – događati se i dešavati se.
Faliti i nedostajati
Situacija kod faliti i nedostajati ista je kao u prethodnom primjeru – glagoli imaju isto značenje, ali ne pripadaju oba hrvatskome standardnom jeziku. Nedostajati pripada standardu, a faliti razgovornom stilu (zadržalo se i u frazemima poput fali ti daska u glavi). Postoje primjeri i kada govornici "popravljaju" situaciju pa kažu hvaliti u značenju koje ima nedostajati. Faliti i hvaliti imaju različito značenje – hvaliti znači isticati dobre osobine ili svojstva i nema veze s nedostajanjem.
Krivo i pogrešno
Pridjev kriv ima dva značenja: prvo – koji nije ravan, koji ne stoji vodoravno ili uspravno (kao kriva grana, krive noge), a drugo - koji je počinio što zabranjeno ili protiv zakona (proglasiti krivim, osjećati se krivim). Pogrešan znači "koji nije točan ili istinit, koji ne odgovara činjenicama". Dakle, umjesto kriv odgovor, kriva odluka, kriv podatak valja rabiti pridjev pogrešan – pogrešan odgovor (ili netočan), pogrešna odluka, pogrešan podatak.
Par i nekoliko
Imenica par i prilog nekoliko nemaju isto značenje i potrebno je paziti kod njihove upotrebe. Par upućuje na dva predmeta koji imaju jednu funkciju ili na dvije osobe koje čine cjelinu, npr. par čarapa ili bračni par. Znači, par je točno brojčano određen i odnosi se na pojmove koji obično dolaze zajedno. Suprotno od par, nekoliko ne upućuje precizno, već neodređeno. Riječ je o većoj količini, ali ne označava mnogo – nekoliko sekundi.
Pročitajte i ovo
Dozvoliti i dopustiti
Glagol dozvoliti preuzet je u hrvatski jezik iz ruskoga. Umjesto njega, u hrvatskome standardnom jeziku treba upotrebljavati glagol dopustiti. Tako ćemo umjesto "Dozvolite da vam se obratim" reći "Dopustite da vam se obratim".
Spomenimo i imenice koje su izvedene iz ovih glagola – dozvola i dopuštenje. Obje imenice pripadaju standardnomu jeziku i u njemu se značenjski razlikuju. Dozvola je isprava kojom se dopušta obavljanje kakve radnje ili posla, a dopuštenje je slaganje ili odobrenje da se što učini. Tako će nam za upravljanje vozilom trebati vozačka dozvola, a ako želimo što učiniti, može nam za to trebati čije dopuštenje.
Planeta, posjeta
Riječi planet i posjet u hrvatskome su standardnom jeziku u muškome rodu, iako često možemo pronaći oblike posjeta i planeta. Oni su prihvatljivi u razgovornom jeziku, a u standardnome ćemo ih u tim oblicima zateći samo u genitivu – (koga, čega) posjeta, planeta.
Mirišati i mirisati
Kada je riječ o infinitivu glagola mirisati, jedino je taj oblik pravilan. Mirišati ne postoji u hrvatskome standardnom jeziku, ali možemo zaključiti zašto se pojavljuje kod pojedinih govornika. Naime, mirisati je u infinitivu, ali u prezentu će glasiti mirišem, mirišeš, miriše. Želimo li reći da je što ugodnog mirisa, reći ćemo da baš lijepo miriše, ali ne miriši.
Valja obratiti pozornost i na glagolsku dopunu – kuća miriše na jabuke, ne miriše po jabukama, a ponajmanje miriši po jabukama. Jednako ćemo tako nešto pomirisati, a ne pomirišati.
Pedagogica i pedagoginja
U tvorbi imenica ženskoga roda koje označuju zanimanje od imenica muškoga roda na -log i -og (kao što su defektolog, pedagog, psiholog, sociolog…) bolje je upotrebljavati izvedenice sa sufiksom -inja nego -ica (defektologinja, pedagoginja, psihologinja, sociologinja umjesto defektologica, pedagogica, psihologica, sociologica).
