U trenutku potresa spremala je stol za ručak. Dobro da to nije bio prvi potres i da nije bila noć, kaže, inače bi bilo puno više žrtava i nitko ne bi bio već na oprezu. ''Bili smo potrpani, to je veća sila. Na nas je pao zid i namještaj, unutra je krš, ne znate gdje ćete stati'', prepričava Branka Majkić iz Majskih Poljana.
Kuća joj nije u potpunosti srušena, ali kao da jest. Sve je popucalo i statičari su njezin dom obilježili crvenom naljepnicom. Također, zaštitili su prostor oko kuće vrpcom jer joj prijeti mogućnost urušavanja. ''Nije u redu da se ne poštuje zabrana kada su ljudi od struke to tako obilježili'', govori. Svatko tko joj dođe u posjet mora biti na oprezu. Ne dopušta nikome da se kreće previše blizu kuće.
Branka trenutačno boravi u kontejneru koji su joj postavili pored kuće. No tamo boravi samo tijekom dana, kada može u slučaju potresa brzo istrčati van. Problem je što se kuća, sa svakim novim potresom može urušiti i na taj privremeni smještaj. ''Kontejner nisu mogli postaviti preko ceste jer smetaju žice za struju, nisu imali izbora'', objasnila je. Noću odlazi u Glinu kod rodbine, čija kuća nije previše stradala. No njoj nije problem spavati ni u autu, ako treba.
Topli obrok redovito joj dovozi državna tvrtka Pleter, a na kvalitetu hrane nema pritužbi. Jedino joj nije jasno zašto, kako čuje, ne odvoze svim građanima, ali o razlozima nema saznanja te ne želi o tome špekulirati.
Pozitivne misli guraju naprijed
Kod Branke Majkić pozitive ne nedostaje. ''Sve što je materijalno bude i prođe, ali ostati čovjek do kraja života, to je vrlo teška uloga. Tko je odigra, svaka mu čast'', govori. Volonteri je redovno obilaze, od starijih pa do najmlađih. Pomoć nude u svim oblicima, od hrane, higijenskih potrepština, pa sve do građevinskih usluga.
''Mladost me oduševljava i nadahnjuje. Izdrži se sve, ali treba naći nekakav cilj u životu. Nismo svi isti, netko ne može prebroditi i manje nedaće nego što su ove'', zaključuje.
Smatra da vjera u ljude čistog srca i duše pobjeđuje sve. Sve materijalno ostaje i prije i poslije, stječe se, nestaje, objašnjava. ''Ostati čovjek najteža je životna uloga koju treba čovjek odigrati do kraja, dok ga ima. Jest da je teška, ali sretan je onaj koji zaista u punom sjaju odigra do posljednje minute života'', naglašava te dodaje da je ta misao gura kroz život, to je njezina nit vodilja i zato je naposljetku i raspoložena u ovoj nesreći koja je snašla područje Sisačko-moslavačke županije.