Znate li što je ambergris?

Ambergris ili sivi amber je čvrsta, voskasta i zapaljiva supstanca, mutno sive ili crne boje osebujnog puderastog mirisa sa slatkastom nijansom mošusa i mora. Ambergris je žučni sekret koji proizvodi kit ulješura ili 'spermasti' kit zbog konzumiranja liganja i sipa. Amberis je stoga, prepun 'kljunova' tih životinja.

Pročitajte i ovo Strašni prizori iz Indonezije Plastične čaše, boce, japanke... U želucu uginulog kita našli 6 kg plastike! Doslovce - bljuvotina Šetao plažom i naletio na bljuvotinu vrijednu 70.000 kuna

tri vijesti o kojima se priča Nestašica Navala na mesnice, a posebno traženog mesa nema: "Ovo uvozno, palcem uzmeš i stisneš. Ako propadne, nije dobro" Nakon napada Ne može se zaustaviti širenje radijacije: Teško oštećena nuklearka Černobil U Indiji VIDEO Stravičan požar progutao noćni klub, više od 20 mrtvih: Žrtve se ugušile, nekoliko umrlo od opekotina

Ulješura je najveći kit zuban i najveća životinja sa zubima na Zemlji. Može narasti do 18 metara i težiti i do 50 tona. Njegova ogromna glava u sebi ima spermacet organ koji je ispunjen tvari koja podsjeća na spermu, pa su je nekadašnji kitolovci tako i zvali.

Ambergris nastaje kao žučna sekrecija crijeva ulješure. Može ga se naći kako pluta po površini vode ili na pijesku na obali, a ponekad i u abdomenu kita. Dok je svjež je tamne boje, rijedak i vrlo neugodnog mirisa, no pod utjecajem sunca, morske vode i atmosfere poprima sve svjetliju boju, a na kraju postane potpuno bijel. Tek tada njegov miris dobija profinjenu i slatkastu zemljanu notu. Upravo zbog toga od najdavnijih je vremena bio korišten kao supstanca za poboljšanje i očuvanje mirisa. Njegovom se upotrebom postiže njihova dugotrajnost. Navodno je jedna jedina kap tinkture ambergrisa nanesena na papir i stavljena među stranice knjige dovoljna da knjiga ostane mirisna i više od 40 dana, a prsti kojima ga se dodirne mirišu i po nekoliko dana, čak i uz redovito pranje ruku.

Zbog tih svojih svojstava korišten je od najranijih vremena u mnoge svrhe - od afrodizijaka do začina. U Africi i Kini cijenili su ga i 1.000 godina prije Krista, vjerovali su da dolazi iz pljuvačke morskih zmajeva koji spavaju na morskim stijenama, a njihova slina kaplje u ocean. Stari Egipćani su ga pak, koristili kao tamjan, Grci su ga stavljali u vino da bi pojačali njegovo djelovanje, a koristio se i kao supstanca za proizvodnju parfema na Bliskom Istoku i Rimskom Carstvu. Arapi su ga cijenili i kao lijek za srce, glavu i epilepsiju.

Ambergris se, većinom, može naći na južnoj zemljinoj polutci. Uglavnom ga ima u Atlantskom Oceanu, na obalama Brazila, Madagaskara i Afrike, Malajskom arhipelagu, Kini, Japanu, Indiji, Australiji i Novom Zelandu, no najveće količine dolaze s Bahama. 

Ambergris se i danas koristi u modernoj parfemskoj industriji, ali zbog cijene (450 grama stoji oko 5.000 dolara) i smanjenog obima lova na kitove koriste se biljne zamjene dobivene iz biljaka koje posjeduju ambrein, mirisnu supstancu ambergrisa, kao što su Labdanum, Monarda i Angelika.